3. godište publikacije
-
Od Marija Šimenca do Milana Pichlera
Piše: Marija Barbieri
Treće godište publikacije podnaslovili smo sa Od Marija Šimenca do Milana Pichlera. Taj podnaslov je simbolički i povezuje hrvatsku opernu reprodukciju sa slovenskim tenorima. Mario Šimenc bio je i prvi interpret kultnog lika hrvatske opere – Miće iz Ere s onoga svijeta. a Milan Pichler je pjevač koji postaje glavna ličnost u formiranju Opere u Rijeci
...pročitajte cijeli tekst...
-
(Gorica, 23. siječnja 1896. – Zagreb, 26. studenoga 1958.)
Piše: Marija Barbieri
Publika je voljela Marija Šimenca kao umjetnika i kao čovjeka. Osvajao je ne samo jedinstvenom ljepotom glasa i nekim veličanstvenim kreacijama nego i svojom jednostavnošću, gotovo prostodušnošću, i radošću. U povijesti hrvatske opere ostat će zapamćen ne samo kao prvi Ero nego i kao jedan od njezinih najboljih i najomiljenijih pjevača ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Dobanovci, Srijem, 23. prosinca 1896. – Novi Sad, 6. siječnja 1987.)
Piše: Marija Barbieri
Lijepa glasa i istančana smisla za interpretaciju Nikola Cvejić ostvario je repertoar od više od osamdeset glavnih uloga. Bio je samo pet godina u angažmanu u Zagrebu – kasnije je dosta gostovao – ali je bio jedan od istaknutijih članova zagrebačke Opere. Od 1945. do 1970. bio je iznimno cijenjeni profesor pjevanja na beogradskoj Muzičkoj akademiji ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Jastrebci kraj Ormoža, 11. veljače 1894. – Zagreb, 28. rujna 1972.)
Piše: Marija Barbieri
Božidar Vičar je u dvadeset i pet godina solističkoga djelovanja ostvario sedamdesetak glavnih i većih uloga te imao više od tisuću nastupa. Mnoge je pjevao na premijerama, a neke i na praizvedbama (Hasanaginica, Dorica pleše i Amfitrion). Janko u Prodanoj nevjesti bio mu je prva velika uloga, a najčešće je pjevao Juranića u Nikoli Šubiću Zrinjskom ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Rijeka, 10. prosinca 1894. – Zagreb, 20. lipnja 1986.)
Piše: Marija Barbieri
Ančica Mitrović bila je iznimna i posve posebna umjetnica fascinantne karijere od operetne subrete do prvorazredne operne umjetnice. Imala je glas opsega od tri oktave i mogla je pjevati sve što je skladano za ženski glas. Prema mišljenju svih koji su je doživjeli na sceni i s njom nastupali, Ančica Mitrović bila je najveća umjetnica hrvatske glazbene scene ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Tiflis (Tbilisi), 12. rujna 1887. – Zagreb, 11. ožujka 1962.)
Piše: Marija Barbieri
Bas Aleksandra Griffa bio je plemenite boje, sonoran i izjednačen, pjevanje kultivirano, muzikalno i sigurno, a odlikovalo se profinjenošću fraziranja i mekoćom legata. Produhovljeni zanos, seriozan i plemenit patos, prirođeno gospodstvo, plemenitost osjećaja i uljuđenost geste činili su ga nenadmašivim interpretom mirnih i ozbiljnih likova ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Zagreb, 1. lipnja 1891. – Rio de Janeiro, 5. lipnja 1962.)
Piše: Marija Barbieri
Pavao Marion Vlahović je u Zagrebu prvi put gostovao 3. listopada 1926. kao Canio u Pagliaccima, a kritika je pisala: „Njegov izrazit tenorski glas izvanredno je lijepe boje, divne svježine i krasnog zvuka. U glazbenom predanju i scenskoj igri dao je uistinu verističkog Pagliaccia snažnog djelovanja. Publika je nagradila pjevača bogatim i toplim pljeskom.“ ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Prijedor, 24. siječnja 1906. – Zagreb, 25. travnja 1986.)
Piše: Marija Barbieri
U osvrtu na premijeru Šišmiša 1933. kritičar će zapisti da je Vera Misita „svojim kristalnim glasom, dotjeranim preciznim pjevanjem, muzikalnošću te krasnom pojavom i raskošnim i elegantnim toaletama oduševila publiku“. Rosalinda, uloga najvećih opernih zahjeva, bila je krunska uloga Vere Misite koja ju je potvrdila kao operetnu primadonu ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Ekaterinodar (danas Krasnodar), 1901. – Rijeka, 18. ožujka 1983.)
Piše: Marija Barbieri
Anatol Manoševski rođen je u ruskom Krasnodaru, a pjevanje je studirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Ulazi u red požrtvovnih muzikalnih umjetnika ugodna glasa i prikladna izgleda koji s uspjehom ostvaruju uloge lirskog karaktera, nikada ne zakazuju i omogućuju nesmetani rad Opere. U njegovu bogatom repertoaru bilo je stotinjak likova ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Vojakovac kraj Križevaca, 9. srpnja 1898. – Zagreb, 22. lipnja 1972.)
Piše: Marija Barbieri
Pajo Grba solističku je karijeru započeo u Ljubljani, a u Zagrebu je u angažmanu proveo 22 godine. Bio je glazbenik sigurna umjetničkog ukusa, zaobljene fraze, lijepe pjevne linije, dobre muzičke deklamacije i znatne izražajnosti, S maksimalnim zauzimanjem ostvario je pedesetak velikih uloga u operi i opereti i uvijek bio pouzdan oslonac u ansamblu ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Split, 31. kolovoza 1904. – 29. kolovoza 1990.)
Piše: Marija Barbieri
Na praizvedbi operete Mala Floramye Zlatka Radica je zablistala i stekla veliku popularnost. Ubrzo je dobila poziv za gostovanje u Zagrebu. Nastavila je opernu karijeru u zemlji i inozemstvu. U povijesti hrvatske glazbe bit će zapamćena kao prva Floramye ali i kao jedna od istaknutih umjetnica poteklih iz splitskoga glazbenog kruga ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Požega, 26. studenoga 1897. – Umag, 2. ožujka 1975.)
Piše: Marija Barbieri
Vilma Nožinić bila je, prema Lovri Matačiću, „istinska primadona, prva dama zagrebačke Opere, primadona po svim kvalitetama jednog opernog umjetnika a ne, kako se često zna dogoditi, po kapricama i sitnim zahtjevima operne dive“. Sedamdesetak uloga uglavnom velikih i glavnih svjedoče o pjevačici kojoj je teško naći ravne u povijesti hrvatske opere ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Hedrehely, grofovija Somogy, 21. studenoga 1903. – Zagreb, 14. lipnja 1964.)
Piše: Marija Barbieri
„Mlada pjevačica ima bogati, opsežni i vanredno svježi dramatski sopran, koji je mirno postavljen i dobro školovan, ona je muzikalna i pjevački sigurna.“ – pisala je kritika nakon debija Ide Juranić u ulozi Leonore u operi Moć sudbine. Ida Juranić imala je u repertoaru više od dvadeset najtežih uloga dramskog soprana i više od tri stotine pjesama ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Ston, 1. travnja 1902. – Kalamazoo, Michigan, ? veljače 1986.)
Piše: Marija Barbieri
O debiju Piera Pierotića 1929. u Zagrebu kritika je pisala: „Dokazao je da posjeduje vanredno ugodan bariton, dobru školu i muzičku kulturu. Bez ikakvih vanjskih efekata, ukusnom i otmjenom glumom on je koncentrirao svu pažnju na svoje pjevanje.“ Te kvalitete dovele su ga i u Bečku državnu operu, čiji je stalni član postao
...pročitajte cijeli tekst...
-
(Maribor, 1. lipnja 1911. – 25. prosinca 2001.)
Piše: Marija Barbieri
Erika Druzovič ulazi u plejadu velikih opernih pjevača poteklih iz pjevačke škole Marije Kostrenčić, profesorice pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Erika Druzovič bila je u stalnom angažmanu u zagrebačkoj Operi samo pet sezona, ali se u sjećanje urezala kao jedna od njezinih najmuzikalnijih i najprofinjenjih glazbeno-scenskih umjetnica ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Sarajevo, 31. siječnja 1904. – Miami Beach, 7. rujna 1990.)
Piše: Marija Barbieri
U jedanaest godina svojega zagrebačkog angažmana (od 1930. do uspostave NDH 1941.) Leo Mirković bio je jedan od iznimno dragocjenih solista Opere, pjevač neobično široka repertoara, umjetnik koji je ostvario niz zapaženih cjelovitih glazbeno-scenskih kreacija, vrlo muzikalan, dobro školovan, uvijek pouzdan i siguran
...pročitajte cijeli tekst...
-
(Zagreb, 19. ožujka 1902. – 8. prosinca 1986.)
Piše: Marija Barbieri
Teško se sjetiti je li ijedan drugi debi u zagrebačkoj Operi kao onaj Gite Gjuranec bio popraćen takvim dugim oduševljenim osvrtima. Gita Gjuranec nije puno nastupala i nije ostvarila toliko uloga kao njezine slavnije kolegice, niti je nakon početnih hvalospjeva kritike i neospornih kvaliteta ipak stekla čvršću poziciju u zagrebačkom solističkom ansamblu ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Sušak, 15. srpnja 1900. – Nürnberg, 30. srpnja 1972.)
Piše: Marija Barbieri
„Otkriven je novi tenor. Pravi, lijepi i plemeniti, metalni i toplo timbrirani lirski tenor lake neforsirane sjajne visine, glasovni materijal, koji izgleda da je već priroda sama impostirala. Sretnome g. Gustavu Remecu, koji je kao kapetan Koltay u opereti Viktorija prvi puta stupio na daske i koji je obdaren tako lijepim glasom, sudbina nije uskratila ni muzikalnost“ ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Zemun, 30. srpnja 1909. – Varaždin, 29. ožujka 1998.)
Piše: Marija Barbieri
Nada Tončić bila je jedna od onih umjetnica koje su zlatnim slovima pisale povijest hrvatske opere. „Ta jedinstvena skromna žena prvorazredne kulture i glasa" dala je hrvatskom kazalištu 86 uloga. Bila je iznimno omiljena i visoko cijenjena profinjena umjetnica, jedna od najcjelovitijih umjetničkih osobnosti hrvatske glazbe
...pročitajte cijeli tekst...
-
(Pula, 19. siječnja 1905. – Santiago de Chile, 11. srpnja 1976.)
Piše: Marija Barbieri
„Župan bijaše primljen vrlo srdačno, te se može kazati da je već prigodom svog prvog nastupa u Zagrebu osvojio naše općinstvo.“ Rudolf Župan bio je u zagrebačkom angažmanu jedanaest godina, a oni koji su ga doživjeli na sceni i danas o njemu govore kao o sjajnom pjevaču i impresivnom umjetniku. Nedvojbeno, jedan je od najvećih u povijesti zagrebačke Opere ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Gornji Sv. Ivan (Baja), 27. siječnja 1909. – Zagreb, 9. siječnja 1968.)
Piše: Marija Barbieri
I Bečani su upoznali glas Anke Jelačić, bogat, sjajan, tamno obojen mezzosopran raskošnih altovskih dubina koji je s lakoćom dopirao do zvonkih visina. Bečku publiku i kritiku osvajala je prvenstveno kao Carmen, koje je svojim jedinstvenim glasom i temperamentom, vitkom pojavom, kao i pjevačkim, glumačkim i plesnim umijećem bila idealna interpretkinja ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Gornja Rijeka, 7. svibnja 1907. – Stockholm, 18. studenoga 1996.)
Piše: Marija Barbieri
„Glazbeni Stockholm je u Gjurgji Halper-Leppée našao i izabrao novu umjetnicu. Malo ima opernih umjetnika koji su u isto vrijeme tako temeljito izobraženi i tako bogato nadareni kao ona.“ Podatan glas velikog opsega, pjevačka kultura i tehničko znanje te dobro promišljena intelektualna gluma omogućili su Gjurgji Halper-Leppée širok izbor repertoara ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Zagreb, 7. prosinca 1906. – 23. ožujka 1983.)
Piše: Marija Barbieri
Nikoli Šterleu najbolje su ležale uloge u repertoaru tenora lirico leggero i bio je zacijelo jedini takav tenor u povijesti zagrebačke Opere. Na prvoj hrvatskoj izvedbi Falstaffa, kako pišu Novosti 9. studenoga 1937., „s mnogo mladenačkog poleta donio je svog Fentona, koja rola osobito pogoduje njegovom nježnom i toplom lirskom tenoru“. ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Trst, 30. travnja 1916. – Cipar, 19. svibnja 2011.)
Piše: Marija Barbieri
Alda Noni je u Zagrebu 1939. u ulozi Gilde „pjevala koloraturne fioriture i visine s takvom lakoćom i zvonkom prodornosti, da je oduševljen pljesak publike bio premala nagrada za njezino pjevačko umijeće i ljupkost“. Alda Noni bez sumnje je jedna od najvećih pjevačica svjetskog ugleda koji su kao angažirani članovi hrvatske Opere nastupali u Hrvatskoj ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Klanjec, 26. ožujka 1907. – Sarasota, Florida, 13. svibnja 1982.)
Piše: Marija Barbieri
Dragutin Šoštarko pjevao je Rigoletta, a kritičar je zapisao: „Zreli, tamni, mekani bariton Dragutina Šoštarka došao je u ulozi Rigoleta do punog izražaja Njegov je pjev bio pun zanosa, glasbene misli fino modelirane, izražajna skala bogato niansirana stvorivši krasnu kreaciju ove uloge.“ Šoštarko je imao jedan od najljepših baritonskih glasova koje smo imali ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Brod na Savi, 28. rujna 1886. – New York, travanj 1973.)
Piše: Marija Barbieri
Muk de Jarić debitirao je 1913. kao Don José u Carmen u Kasselu, a 1914. pjevao je Fausta. Slijedio je Parsifal i solo dionica u Beethovenovoj Missi solemnis. Novosti su 1919. pisale: „Jarić je u Beču dobio posljednji 'šlif', imade alure bečkih operetnih tenora, imade lijep glas i pojavu – nije dakle čudo, da je na bečkom operetnom tržištu zapremao prvo mjesto.“ ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Litava, 1885. – Tel Aviv, 1954)
Piše: Marija Barbieri
Tenor Armin Armidi zagrebačkoj publici predstavio se 24. rujna 1914. kao Knez Lodoriko na praizvedbi opere Lopudska sirotica Franje Serafina Vilhara-Kalskog. Nakon njegove izvedbe Hermana u Pikovoj dami 1917. kritičar je zapisao: „Njegov je lirski tenor u sredini, a osobito u visini ljubak, mek i topao, i ima vrlo ugodan timbre glasa“ ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Zagreb, 30. lipnja 1893. – 2. veljače 1965.)
Piše: Marija Barbieri
O Marijanu Majcenu Novosti su 1939. pisale da je već dovoljno poznat i našem općinstvu, i ustvrdile: „Pokazuje sve karakteristike solidne i dobre škole. Sigurno je postiran i u svim položajima izjednačen, a kako ovaj simpatični pjevač tvori ton i kako ga umije raspredati, to svjedoči ne samo o pjevačkoj zrelosti i iskustvu nego i o kulturi.“ ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Split, 6. studenoga 1884. – Colma, San Mateo County, Kalifornija, SAD, 18. studenoga 1873.)
Piše: Marija Barbieri
U veljači 1926. Mate Čulić Dragun nastupio je u Zagrebu kao Germont u Traviati. Kritičar je tom prigodom zapisao da „su se jasno ispoljile sve sposobnosti, koje su mu u vanjskom svijetu pribavile uspjeh. Prije svega to su prirodjene glasovne kvalitete. Jasni, meki bariton svijetloga tenoralnoga timbra koji naročito u najvišem položaju, zvonko i efektno ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Budimpešta, 12. travnja 1896. – Zagreb, 9. kolovoza 1962.)
Piše: Marija Barbieri
Lucija Ožegović bila je članica zagrebačke Opere od 1924. do 1942. Vratila se 1945. Bila je umjetnica s naglašenim smislom za karakterizaciju. Grofica u Pikovoj dami pratila ju je tijekom cijele karijere pa ju je pjevala i 1946. a kritičarka je zapisala da je njezina kreacija glasovno svježa, umjetnički izradjena i „s bogatstvom izražaja" ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Karlovac, 17. prosinca 1898. – Zagreb, 23. studenoga 1989.)
Piše: Marija Barbieri
Gostovanje Zlate Lipovšćak-Rajić „pokazuje da je pred dvije godine bilo nepravedno za našu pjevačku i pozorišnu umjetnost, kad je ona napustila pozornicu, iako privremeno, jer posjeduje rijetke glasovne kvalitete, lijepi muzikalni talenat i fini teatralni osjećaj. Ovom njezinom mnogostrukom prirodnom daru, dodano je skroz solidno školovanje" ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Split, 14. veljače 1910. – Ljubljana, 22. lipnja 1961.)
Piše: Marija Barbieri
Elza Karlovac je svojim plemenitim, tamno obojenim mezzosopranom, nepogrešivom muzikalnošću i temperamentnom scenskom igrom ostvarila više od šezdeset uloga. U ljubljanskoj Operi postigla je umjetničku zrelost i obogatila repertoar novim ulogama među kojima su najuspjelije bile Crkvenjarku u Jenůfi te iznimno glasovno i scenski atraktivna Carmen ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Kranj, 10. srpnja 1905. – 28. kolovoza 1974.)
Piše: Marija Barbieri
Umjetnik velike pjevačke kulture i široke naobrazbe, Rus je posve iskoristio sve prednosti svojega snažnog i opsežnoga glasa i ubrzo po dolasku u zagrebačku Operu počeo nizati nastupe na premijerama i praizvedbama. Premda je u zagrebačkoj Operi ostao samo četiri sezone, u plejadi njezinih odličnih basova pripada mu važno mjesto ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Osijek, 22. ožujka 1897. – Rijeka, 24. kolovoza 1981.)
Piše: Marija Barbieri
Milan Pichler je 1926. uvrstio u repertoar Nikolu Šubića Zrinjskog koji će postati njegova amblemska uloga. Osvajao je svojim plemenitim, sonornim, opsežnim i raskošnim bas-baritonskim glasom ali i izvanrednim glumačkim sposobnostima čime je donosio na scenu žive i vjerodostojne likove. Bio je jedna od najvećih ličnosti hrvatske operne reprodukcije ...pročitajte cijeli tekst...
portreti
