2. godište publikacije
-
Od Gabrijele Horvat do Tina Pattiere
Piše: Marija Barbieri
Drugo godište publikacije podnaslovili smo s Od Gabrijele Horvat do Zdenke Zikove, simbolički povezujući umjetnost hrvatske operne reprodukcije sa češkom. Hrvatica Gabrijela Horvat počela je karijeru u Zagrebu i postala prvakinja praškog Národnog divadla, Čehinja Zdenka Zika u Zagrebu je oblikovala svoju umjetničku osobnost i nastavila djelovanje u Národnom divadlu ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Varaždin, 25. prosinca 1877. – Prag, 29. studenoga 1967.)
Piše: Marija Barbieri
O Gabrijeli Horvat jedan je praški kritičar zapisao: „U nje je vazda dobra volja za rad. Ona ne čini nikada smutnja, susretljiva je i obzirna spram svih. Ona za vrijeme pokusa nauči sve ženske partije, pa u nuždi bez oklijevanja zamijeni bolesnu kolegicu.“ On je bio moj prijatelj, moj umjetnički bog, moja sveta ljubav, i ja sam bila njegova.“ – rekla je o Leošu Janáčeku ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Split, 26. travnja 1880. – 2. lipnja 1941.)
Piše: Marija Barbieri
Sjećajući se praizvedbe operete Mala Floramye Žarko Stilinović je napisao: „Noe Matošić je svojim poletnim glasom osvojio, zajedno sa tada blistavom Zlatkom Radica. [...] To je bilo slavlje ne samo Tijardovića i njegove operete, nego i ovog sjajnog pjevačkog para gdje se Noe isticao briljantnošću svog punog kristalnog glasa..."
...pročitajte cijeli tekst...
-
(Supetar na otoku Braču, 21. srpnja 1877. – Zagreb, 24. veljače 1960.)
Piše: Marija Barbieri
Marko Vušković, jedna od najvećih i najkompletnijih umjetničkih ličnosti hrvatske glazbene scene, pjevač izvanredne prirodne nadarenosti, školovan po visokim europskim standardima, bio je protagonist gotovo svih praizvedbi i hrvatskih premijera opera na repertoaru. Njegove su kreacije bile remek-djela studije lika
...pročitajte cijeli tekst...
-
(Sisak, 4. rujna 1880. – Split, 4. lipnja 1963.)
Piše: Marija Barbieri
Mira Korošec bila je pravi veliki dramski sopran kakvih danas više nema, neobične snage i bogate zvučnosti u cijelom velikom opsegu do d³. Glasom i stasom bila je predodređena za uloge kao što su Tosca i Carmen koju su neki smatrali njezinom najvećom kreacijom. Kritičari si isticali i njezine odlične glumačke sposobnosti
...pročitajte cijeli tekst...
-
(Ljubljana, 11. lipnja 1875. – Zagreb, 30. studenoga 1931.)
Piše: Marija Barbieri
"Što se tiče zasluga oko opstanka hrvatske opere, morali bismo od solista na prvom mjestu spomenuti našu operetnu divu Irmu Polak. U cijeloj mojoj praksi nisam poznavao takav medium za osjećaje dirigenta kao ovu umjetnicu, koja se pod jakom njegovom voljom znade pretvarati u fine gusle pod gudalom umjetnika." – zapisao je Srećko Albini ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Lavov, 13. studenoga 1879. ili 1880. – Osijek, 25. travnja 1921.)
Piše: Marija Barbieri
Stanislav Jastrzebski nije bio savršen ali uvijek je davao cijeloga sebe da postigne taj cilj i u potpunom davanju brzo se iscrpio. Jazbec, kako su ga od mjilja zvali, je bio jedan od najomiljenijih glazbeno-scenskih umjetnika u cijeloj povijesti zagrebačke Opere, njezin prvi veliki pravi rasni dramski tenor, i ulazi u najuži krug onih koji su je najtrajnije obilježili ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Križevci, 11. rujna 1884. – 9. listopada 1957.)
Piše: Marija Barbieri
U bogatom repertoaru od više od četrdeset uloga Milena Šugh posebno se isticala kao interpretkinja Wagnerovih likova u rasponu od Adriana u Rienziju do Brünnhilde u Sumraku bogova a Zagreb se poglavito divio njezinoj Senti u Ukletom Holandezu. Bila je sopran velike glasovne ljepote i profinjena pjevačkog i interpretativnog umijeća ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Zagreb 19. prosinca 1882. – Rijeka, 26. veljače 1962.)
Maja de Strozzi bila je „pjevačica za ljubav koje je publika uvijek napunila kuću, što god ona pjevala, jer njena osobna privlačivost zvijezde (star) nije potekla toliko od fenomenalnog glasa ili virtuozne kolorature, koliko od plemenitijih uzroka jedne suptilne umjetnosti neodoljivog čara, što samo Francuz znade označiti riječju charme.“ ...pročitajte cijeli tekst...
-
(?Sisak, 12. studenoga 1885. – Zagreb, 12. listopada 1943.)
Piše: Marija Barbieri
Sasvim sigurno Vika Engel bila je umjetnica fascinantne osobnosti a ne samo odlična pjevačica i glazbeno-scenska umjetnica. Autori napisa o njoj tražili su posebne izraze da bi je opisali. Vladimir Ciprin je 1933. napisao: „To ime je značilo uvijek najljepši uspjeh i najčišći umjetnički užitak […] jednu od najljepših stranica povijesti hrvatske opere.” ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Zagreb, 12. listopada 1883. – Bad Aussee, 9. srpnja 1958.)
Piše: Marija Barbieri
Zahvaljujući velikim glasovnim sposobnostima i visokoj muzikalnosti Nikola Zec preuzimao je glavne basovske uloge iako je ponekad pjevao i sporedne. Iako još za basa relativno mlad – jedva je prešao tridesetu – isticao se kao interpret velikih uloga. Kao vodeći bas Bečke državne opere Nikola Zec nastupao je i na premijerama ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Kaštel kod Zlatara, 21. lipnja 1884. – Zagreb, 10. srpnja 1948.)
Piše: Marija Barbieri
Anka Horvat-Gottlieb najviše je voljela nastupati na koncertima, a njih su kritike pratile s još većim oduševljenjem – ako je to ikako moguće – nego njezine operne nastupe. Svojim kratkim ali nadasve uspjelim djelovanjem Anka Horvat-Gottlieb obogatila je hrvatsku glazbu kao jedna od najcjelovitijih umjetnica čiji je svaki nastup bio visoke estetske vrijednosti ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Ruma, 29. srpnja 1888. – Zagreb, 5. rujna 1976.)
Piše: Marija Barbieri
Paula Trauttner imala je umjetničku i osobnu vezu s velikim Josipom Križajem. U sjećanju su ostali i likovno ovjekovječeni njihovi zajednički nastupi kao Lotharija i Mignon. Paula Trauttner-Križaj se u bogatom nizu lirskih soprana zagrebačke Opere izdvajala skladnom cjelovitošću svih glazbeno-scenskih komponenti i nekom posebnom poetikom ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Gradišče (Gradisca) ob Soči 10. veljače 1890. – Beograd, 30. prosinca 1959.)
Piše: Marija Barbieri
Josip Rijavac bio je nadasve uvjerljiv i profinjen interpret različitih stilskih i interpretativnih zahtjeva pa je osobito ostao u sjećanju svojim sjajnim ostvarenjima u talijanskom i francuskom repertoaru koji je bio najprikladniji njegovu glasu, glazbenom promišljanju i pjevačkoj eleganciji. Publika ga je obožavala, a kritika osobito cijenila ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Sarajevo, 28. travnja 1896. – New Milford, Connecticut, 23. ožujka 1981.)
Piše: Marija Barbieri
Tonske snimke Ljubice Oblak-Strozzi pokazuju njezin prvorazredan velik, lijep ujednačen dramski sopran, moćan duboki registar ali i blistav visoki C te lijepa piana i dramatski izraz koji nikada ne ide na uštrb ljepote tona. Bila je velika vokalna umjetnica i nesporno je da je u nizu sjajnih hrvatskih soprana Ljubica Oblak-Strozzi jedna od najvećih ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Rakek, 8. rujna 1888. – Ljubljana 20. studenoga 1950.)
Piše: Marija Barbieri
Prema Narodnim novinama 24. rujna 1915. kritika je na Levarovim zagrebačkim početcima isticala kako „pedantno, lijepo i oprezno raspolaže glasom i nastoji vrlo savjesno iznijeti svu skalu dinamskih izražaja, podavajući tako svojim kantilenama pravu plastičnu formu“. Bio je, po navodima kritike, „fin pjevač“, „umjeren kao uvijek, gentleman po izgledu i držanju“ ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Šentjur kraj Celja, 7. travnja 1882. – Zagreb, 7. studenoga 1933.)
Piše: Marija Barbieri
Bukšekov repertoar bio je vrlo bogat i raznolik, a najveće je uspjehe postizao u fahu dramskog baritona u kojemu je najbolje dolazila do izražaja ljepota i snaga njegova glasa. Poznate su bile i njegove interpretacije Kocelina i Hellwinga. Rudolf Bukšek bio je jedan od onih pouzdanih i kvalitetnih glazbeno-scenskih umjetnika koji osiguravaju rad Opere ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Split, 15. svibnja 1883. – 10. veljače 1982.)
Piše: Marija Barbieri
Na gostovanju ansambla osječkog kazališta u Splitu 1914. pjevala je Ameliju u Krabuljnom plesu. Novine su zapisale da je „njezin uspjeh znak lijepe umjetničke budućnosti“. Poslije Drugoga svjetskog rata nastupila je 1947. u Scali kao Madelon u Andréi Chenieru. U Splitu je Cvijeta pl. Cindro uživala ugled cijenjene pjevačke pedagoginje
...pročitajte cijeli tekst...
-
(Križevci, 30. siječnja 1892. – Zagreb, 19. ožujka 1966.).
Piše: Marija Barbieri
Marta Griff-Pospišil ušla je u hrvatsku opernu povijest kao jedan od najljepših glasova. Metalnog sjaja u zvonkim visinama, pastozan u dubokim položajima, bogatih preljeva, baršunastog timbra, mekan i izražajan, sjajno je korespondirao s njezinom snažnom umjetničkom ličnošću. Otmjena muzikalnost i lijepa pojava bile su njezine dodatne kvalitete ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Vevče kraj Ljubljane, 5. ožujka 1887. – Zagreb, 30. srpnja 1968.)
Piše: Marija Barbieri
Nemoguće je nabrojati sve Križajeve velike kreacije zlatnim slovima upisane u povijest hrvatske glazbe, a kamoli sve uloge koje je pjevao u Zagrebu. Bilo ih je više od stotinu i trideset, Josip Križaj bio je iznimna pjevačko-scenska osobnost. Njegove kreacije ostale su uzorom koji je teško dostići, ako je uopće i moguće. Bio je umjetnik ispred svoga vremena ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Zagreb, 10. srpnja 1889. – Beč, 4. prosinca 1964.)
Piše: Marija Barbieri
Visoka, vitke pojave, lijepe plave kose, urođena talenta za glumu, Vera Schwarz savršeno je te kvalitete spajala s vrhunskim glazbenim umijećem. Njezin je glas bio savršeno postavljen i ujednačen u cijelom velikom opsegu a pjevačka tehnika besprijekorna pa je s lakoćom mogla pjevati jednu za drugom uloge jako različitih zahtjeva ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Prag, 6. veljače 1902. – 4. lipnja 1990.)
Piše: Marija Barbieri
U povodu premijere Turandot 1928. kritka je zapisala: „Naslovnu partiju pjevala je, više nego odlično, gdja Zdenka Zika." Premda se Zdenka Zika u angažmanu u zagrebačkoj Operi zadržala samo četiri sezone i kasnije povremeno gostovala, ispisala je nekoliko najljepših stranica u njezinoj povijesti i bila jedna od njezinih najsjajnijih zvijezda
...pročitajte cijeli tekst...
-
(Prag, 28. prosinca 1889. – 21. rujna 1955.)
Piše: Marija Barbieri
Osvrćući se na obnovu Dalibora, u kojoj je Knittl pjevao naslovnog junaka i djelo režirao, izvjestitelj Novosti pisao je da je „izvedba Dalibora bila jedna od najboljih predstava ove sezone“. Knittl je bio umjetnik visoke kulture i izvrsne glazbene naobrazbe ali ne baš privlačna glasa no svojim je djelovanjem dao važan doprinos hrvatskoj operi ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Varna, 21. ožujka 1887. – Sofija, 30. kolovoza 1960.)
Piše: Marija Barbieri
Petar Raičev „posjeduje sve kvalitete, kojima se pjevač može dodvoriti i razmaženijoj, da ne kažemo: blaziranijoj publici nego što je zagrebačka. Ima svjež, ugodan, krasno u svim registrima izjednačen, točnije rečeno: temeljito školovan organ, koji se bez i najmanje natege, čisto spontano, nekako sam sobom izvija iz grla, pa se razraste u pune sočne tonove“ ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Varaždin, 15. veljače 1895. – Zagreb, 10. prosinca 1981.)
Piše: Marija Barbieri
Ljudmila Radoboj je u gotovo trideset godina dugoj karijeri ostvarila 65 uloga u repertoaru lirico-spinto i dramskog soprana i neke mezzosopranske. Nije bila zvijezda ali bila je pouzdana članica Opere na koju se uvijek moglo osloniti, a takvi su pjevači nužni za nesmetano funkcioniranje opere s bogatim repertoarom i mnoštvom predstava ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Kromĕříž, 10. srpnja 1885. – Bratislava, 20. studenoga 1950.)
Piše: Marija Barbieri
Flögl je 19. listopada 1921. kao Don Pasquale bio član briljantnog solističkog kvarteta na prvoj hrvatskoj izvedbi istoimene Donizettijeve opere. „Gdje je trebalo pjevati, pustio je maha svom gromornom basu.“ – pisao je 26. listopada Jutarnji list. Arnold Flögl je bez svake sumnje jedan od važnih umjetnika u povijesti zagrebačke Opere
...pročitajte cijeli tekst...
-
(Zagreb, 2. veljače 1896. – 21. studenoga 1978.)
Piše: Marija Barbieri
Zahvaljujući specifičnoj boji ujednačenog i besprijekorno vođenoga glasa, uzornom fraziranju i profinjenom muziciranju te smislu za vokalnu interpretaciju kao i cjelovitoj glazbenoj naobrazbi Drago Hržić bio je podjednako cijenjen kao operni i koncertni pjevač. Bio je jedan od najboljih hrvatskih verdijanskih pjevača uopće
...pročitajte cijeli tekst...
-
(Graz, 7. svibnja 1890. (ili 1889.) – Graz, 1944.)
Piše: Marija Barbieri
Tinka Wesel-Polla bila je vrsna pjevačica, o čemu svjedoče snimke, i u devet godina angažmana bila je vrlo korisna Operi. Repertoar joj je bio za njezinu vrstu glasa prilično velik. U povijesti zagrebačke Opere Tinka Wesel-Polla ostat će zabilježena kao jedan od njezinih prilično malobrojnih autentičnih koloraturnih soprana
...pročitajte cijeli tekst...
-
(Čazma, 11. ožujka 1898. – Zagreb, 26. lipnja 1982.)
Piše: Marija Barbieri
Jedna od najvećih hrvatskih umjetnica operne scene Zlata Gjungjenac-Gavella javno je nastupala četrdeset godina, ostvarila je sedamdeset uloga – šezdeset u operi, devet u opereti i jednu u drami – i imala više od tisuću nastupa, jednako uspjelih u operi i na koncertima. Pjevala je sopranske i mezzosopranske uloge, lirskog i dramskog soprana ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Zagreb, 4. studenoga 1891. – 7. veljače 1989.)
Piše: Marija Barbieri
Muzikalan i pouzdan, ugodna svježa glasa s naglašenim smislom za karakterizaciju lika, Milan Šepec dokazao se i u operi kao tumač uloga manjih vokalnih zahtjeva, ali vrlo zanimjivih. Dana 6. studenoga 1954. proslavio je 40. godišnjicu umjetničkog rada kao Eisenstein u Šišmišu i nakon ostvarenih više od osamdeset operetnih i opernih uloga otišao u mirovinu ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Chernivtsi, 26. ožujka 1894. – Ehrwald u Tirolu, 22. listopada 1985.)
Piše: Marija Barbieri
Viorica Ursuleac je nakon studija u Beču debitirala u Zagrebu 7. studenoga 1917. kao Charlotta u Wertheru. Pjevala je široki repertoar, od Mozarta do Verdija, Wagnera i Puccinija, ali u povijest ulazi kao straussovski sopran jer je kao omiljena sopranistica Richarda Straussa pjevala na praizvedbama triju njegovih opera Arabelle, Dana mira i Capriccia ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Trst, 11. ožujka 1893. – Ljubljana, 16. prosinca 1943.)
Piše: Marija Barbieri
Robert Primožič nije bio samo pjevač velike muzikalnosti i izvrsnih glasovnih mogućnosti nego i snažna umjetnička osobnost, umjetnik koji je osjećao scenu i njezine zakonitosti. Zbog toga se već 1928. počeo baviti opernom režijom. U angažmanu u Zagrebu bio je samo jedanaest godina ali je jedan od vodećih baritona u povijesti zagrebačke Opere ...pročitajte cijeli tekst...
-
(Cavtat, 27. lipnja 1890. – 24. travnja 1966.)
Piše: Marija Barbieri
Tino Pattiera u Dresdenu je bio idol. Elementarna privlačnost njegova mediteranskoga glasa i pojave bila je toliko neodoljiva da je uskoro postao ljubimcem publike koja ga je obožavala, pogotovo njezin ženski dio. Jednostavno je bio utjelovljenje tenora, punokrvni scenski umjetnik, a nikada nije pozvan na gostovanje u Zagreb ...pročitajte cijeli tekst...
portreti