Leksikon hrvatskih opernih pjevača

  • Ivica Čikeš

    (Split, 10. ožujka 1964.)

    Piše: Marija Barbieri
    Ivica Čikeš najveći je hrvatski verdijanski bas, čije se kreacije likova majstora iz Busseta mogu mjeriti svjetskim standardima. Profesionalnu pjevačku karijeru počeo je u studenome 1989. pjevajući basovsku dionicu u Mozartovu Requiemu u konkatedrali Sv. Petra u Splitu, a u operi je debitirao u listopadu 1992. u ulozi Markiza u Traviati. Njegova više od tri desetljeća duga karijera teče nezaustavljivom uzlaznom pa je tako 2022. godine na premijeri Verdijeva Simona Boccanegre na Peristilu oduševio publiku i kritiku. Istaknuo se i kao oratorijski pjevač niza kapitalnih djela svjetske literature. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Ivica Šarić

    (Kraljeva Sutjeska, 3. ožujka 1952.)

    Piše: Marija Barbieri
    Ivica Šarić je bas lijepa topla glasa, iznimne muzikalnosti i velike sceničnosti. Školovao se na Muzičkoj akademiji u Sarajevu kod Brune Špiler. Godine 1987. diplomirao je i postao solist sarajevske Opere te odmah zablistao kao Zaccaria u Nabuccu. Usljed rata preselio se u Hrvatsku, a Zagreb, Rijeka, Osijek, Split postajali su njegove matične kuće. Usljedili su Ferrando u Trubaduru, Zaccarija u Ljubavnom napitku, Gremin u Evgeniju Onjeginu, Basilio i Bartolo u Seviljskom brijaču, Filip II u Don Carlosu, Dosifel u Hovanščini, Sulejman u Nikoli Šubiću Zrinjskom, Ramfis u Aidi i druge uloge kojima je obilježio 90-e godine prošlog stoljeća hrvatske opere. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Ante Ivić

    (Split, 18. travnja 1959.)

    Piše: Marija Barbieri
    Ante Ivić bio je jedan od najvećih talenata koji su se pojavili na hrvatskoj opernoj sceni potkraj prošloga stoljeća. Imao je sve: lijep tenorski glas, izraženu muzikalnost, blistave sigurne visine, umijeće interpretacije, suveren scenski nastup i naglašenu umjetničku strast koja ga je ponekad vodila i dalje od njegovih prirodnih vokalnih mogućnosti. Debitirao je 1984. u Splitu kao Juranić u operi Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca, koja će postati jedna od najboljih u njegovu repertoaru. Istaknuo se kao Adel u Hatzeovoj operi Adel i Mara, Vojvoda od Mantove u Verdijevu Rigolettu, Rodolfo u La Bohème, Don José u Carmen i brojnim drugim ulogama prvog faha. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Mira Vlahović

    (Zaprešić, 27. travnja 1956.)

    Piše: Marija Barbieri
    Mira Vlahović imala je jedan od rijetkih glasova – dramsko koloraturni sopran, koji pruža velike mogućnosti izbora repertoara. Pjevanje je učila na srednjoj muzičkoj školi Blagoje Bersa u Zagrebu kod Višnje Stahuljak-Chytil, a diplomirala 1982. na Muzičkoj akademiji u klasi Ive Lhotke-Kalinskog. Usavršavala se na majstorskom tečaju Sene Jurinac. Debitirala je u HNK-u u Zagrebu 29. listopada 1981. ulogom Kraljice noći u Mozartovoj Čarobnoj fruli. U 35 godina karijere pjevala je gotovo sve sopranske uloge prvoga faha, priređivala koncerte raznog karaktera, od duhovne glazbe do izvornih narodnih pjesama, a izdala je i četiri CD-a. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Vlatka Oršanić

    (Zabok, 29. siječnja 1958.)

    Piše: Marija Barbieri
    Vlatka Oršanić diplomirala je pjevanje na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Iznimnom glasovno-pjevačkom kvalitetom, vrhunskom muzikalnošću i interpretativnošću, brzo je postala senzacija i jedna od najvrsnijih hrvatskih vokalnih umjetnica uopće. Ostvarila je golem operni i koncertni repertoar, a mnogostruko je nagrađivana u Hrvatskoj i Sloveniji. 2003. postala je redovita profesorica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i pročelnica Odsjeka za solo pjevanje. Od 2006. do 2010. bila izvanredni profesor na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Osnivačica je i ravnateljica Međunarodnog pjevačkog natjecanja Zinka Milanov u Rijeci....pročitajte cijeli tekst...

  • Sanja Toth

    (Osijek, 19. lipnja 1965.)

    Piše: Marija Barbieri
    Sanja Toth lijep je primjer optimalnog korištenja vokalnih mogućnosti i pravilnog razvoja od lirskog prema dramskom repertoaru. U našim današnjim opernim (ne)prilikama uspjela je postići maksimum. Kao dvadesetogodišnja djevojka stupila je u angažman u HNK u Osijeku kao pjevačica u opernom zboru. Skrenula je na sebe pozornost lijepim glasom i muzikalnošću pa je počela nastupati u manjim pa sve većim ulogama. Uz kapitalne uloge domaćeg repertoara istakla se i kao Leonora u Verdijevu Trubaduru, Cio-Cio-San u Puccinijevoj Madame Butterfly, Sestra Angelica i Tosca u istoimenim Puccinijevim operama i bojnim drugim. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Vlaho Ljutić

    (Dubrovnik, 23. prosinca 1956.)

    Piše: Marija Barbieri
    Vlaho Ljutić (Dubrovnik, 23. prosinca 1956.)Vlaho Ljutić bariton je kojeg krasi glas velikog raspona, dobro vođenih i razvijenih fraza, glumačka opuštenost i šarm te emotivna prisutnost na sceni. Debitirao je 12. ožujka 1989. kao Levi u operi Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca. Godine 1992. odlazi u angažman u Operu HNK-a u Osijeku gdje je preuzeo glavne baritonske uloge i istodobno nastupao u operi, opereti, mjuziklu i u nekim dramskim predstavama. Bavio se i koncertnom djelatnošću i nastupao na brojnim festivalima. Od 2007. vanjski je suradnik, od 2009. predavač te od 2015. docent na studiju Pjevanja na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Osijeku. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Sanja Uroić Ljutić

    (Osijek, 30. travnja 1964.)

    Piše: Marija Barbieri
    Sanja Uroić Ljutić (Osijek, 30. travnja 1964.)Sanju Uroić Ljutić odlikuje lijep i topao glas velikoga opsega, uz iznimnu muzikalnost i scenski smisao. Pjevala je sopranske i mezzosopranske uloge, te se s uspjehom može nositi sa svim velikim i glavnim ulogama prvoga faha. Svojim opernim debijem smatra nastup u ulozi valkire Schwertleite na glasovitoj premijeri Wagnerove Walküre u ožujku 1987. koja je postigla velik uspjeh: 1988. izvedena je na Križankama u Ljubljani i na gostovanju ansambla zagrebačke Opere u Kijevu i Boljšoj teatru u Moskvi. U jesen 1992. Sanja Uroić stupila je u angažman u Operu HNK-a u Osijeku i u njemu ostala stalna članica, a poslije i prvakinja Opere. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Hrid Matić

    (Drniš, 25. prosinca 1953.)

    Piše: Marija Barbieri
    Hrid Matić započeo je karijeru kao bariton, a kasnije prešao je u tenore. Debitiraoje 1977. u maloj ulozi Fiorella u Seviljskom brijaču u HNK-u u Zagrebu. Tijekom cijele karijere održavao je koncerte, poglavito talijanskih arija i canzona, gdje su dolazili do izražaja njegov lijep, topao mediteranski glas, muzikalnost i umijeće interpretacije. Za vrijeme Domovinskog rata često je nastupao na raznim manifestacijama. Za svoje zasluge u promicanju hrvatske kulture nagrađen je odličjem Danice Hrvatske s likom Marka Marulića. Ostvario je nekoliko trajnih tonskih i video zapisa, a danas je član Hrvatskog društva likovnih umjetnika i priređuje izložbe. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Miljenko Đuran

    (Zagreb, 23. veljače 1961.)

    Piše: Marija Barbieri
    Miljenko Đuran (Zagreb, 23. veljače 1961.)Životni i profesionalni put iznimno muzikalnog i scenski kreativnog tenora Miljenka Đurana uistinu je neobičan. Bio je službenik Zagrebačke banke kad su otkrivene njegove glasovne i glazbene sposobnosti. Debitirao je 19. travnja 1991. u nimalo lakoj ulozi za početnika – kao Pedrillo na premijeri Mozartove opere Otmica iz saraja. Postao je pojam jedne od najtežih pjevačkih i scenskih uloga u tenorskoj opernoj literaturi – Miće u Eri s onoga svijeta Jakova Gotovca. U karijeri je ostvario više od pet stotina nastupa. Pjevao je Manrica i Hermana, a mogao bi pjevati i Don Joséa i Turiddua i biti nositelj tenorskog dramskog repertoara u Hrvatskoj. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Nelli Manuilenko

    (Makeevka, Ukrajina, 29. listopada 1951.)

    Piše: Marija Barbieri
    Nelli Manuilenko došla je u Split iz Ukrajine u naponu umjetničke snage s vrhunskom glazbenom naobrazbom i bogatim izvođačkim iskustvom. Potkraj 1991. pozvali su je da pjeva u Aidi na sljedećem Splitskom ljetu. Zadivljena činjenicom da se usred rata održava festival, nije se premišljala. Uskoro je dobila hrvatsko državljanstvo te u petnaestak godina djelovanja postala prvom damom hrvatske opere, nositeljicom njezinih važnijih projekata, kao što je 2000. bila praizvedba hrvatske opere Judita Frane Paraća, a 2001. prva hrvatska izvedba Verdijeva Attile u povodu 100. godišnjice skladateljeve smrti. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Predgovor 9. godištu publikacije Leksikon hrvatskih opernih pjevača

    Od Nelli Manuilenko do Ivice Čikeša

    Piše: Marija Barbieri
    Deveto godište Leksikona opernih pjevača nastavak je osmog jer obuhvaća pjevače koji su umjetničku zrelost postigli u neovisnoj Hrvatskoj, kojih je mnogo ih je i ne mogu biti obuhvaćeni samo u jednom godištu Leksikona. Nekima je karijera već završena, a neki su i danas aktivni sudionici hrvatske scene, poput nacionalnog prvaka Ivice Čikeša.  ...pročitajte cijeli tekst...

  • Adela Golac Rilović

    (Zagreb, 28. lipnja 1971.)

    Piše: Marija Barbieri
    Adela Golac Rilović je sopranistica s najširim opernim repertoarom u Hrvatskoj s pedesetak glavnih uloga koje uvijek pjeva na visokoj razini, pjevački biljantno uz iznimnu scensku lepršavost i šarmantnost. Debitirala je 1999. kao Euridika u Offenbachovoj opereti Orfej u podzemlju u HNK-u Split, dok je prvi nastup u zagrebačkoj Operi ostvarila 2000. godine kao Marie u Donizettijevoj operi Kći pukovnije. Ostvarila je i veoma bogat koncertni repertoar, a za izvedbu Papandopulove Podnevne simfonije 2003. nagrađena je Porinom. U dva desetljeća djelovanja postala je apsolutna i gotovo nedostižna nositeljica hrvatske operne reprodukcije. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Neda Martić

    (Zagreb, 30. srpnja 1967.)

    Piše: Marija Barbieri
    Neda Martić pjevačica je zamjetnih vokalnih i interpretativnih kvaliteta koje potvrđuje svakim svojim nastupom. S odličnim je uspjehom diplomirala pjevanje na Akademiji za glasbo u Ljubljani u klasi Eve Novšak Houške. Debitirala je 1991. u Slovenskome narodnom gledališču u glavnoj ulozi Arminde na premijeri Mozartove opere Lažna vrtlarica. Najviše se istakla ulogom Markize od Berkenfielda u Donizettijevoj operi Kći pukovnije. Godine 2000. na natjecanju Maria Callas – Nuove voci per Verdi ušla je u finale među četiri najljepša verdijanska mezzosoprana i bila favorit za prvu nagradu. Prva nagrada nije bila dodijeljena. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Zrinko Sočo

    (Maglaj, 5. ožujka 1956.)

    Piše: Marija Barbieri
    Zrinko Sočo umjetnik je visoke inteligencije kojega je krasila široka pjevačka kultura, naglašena muzikalnost i pristao izgled. Nije samo pjevao, i to jako dobro, nego je donosio lik u njegovoj cjelovitosti. Operni debi ostvario je 1981. kao Tamino u Mozartovoj Čarobnoj fruli. Upravo je to jedna od uloga koja će obilježiti njegovu karijeru. Pjevao ju je trideset godina i ostao pojam Princa. Njegova četiri desetljeća duga tenorska karijera, bez zastoja i padova, s iznimno velikim opernim, operetnim i koncertnim repertoarom, uvijek na istoj visokoj umjetničkoj razini, vrijedna je divljenja i dubokog poštovanja! ...pročitajte cijeli tekst...

  • Željka Martić

    (Zagreb, 30. srpnja 1967.)

    Piše: Marija Barbieri
    Željka Martić jedan je od najljepših glasova i jedna od najvrsnijih pjevačica koje su pjevale u Hrvatskoj. Odlikovao ju je čist, zvonki glas mladodramskog soprana, lijepe boje, ujednačenih registara, velike nosivosti i finih dinamičkih preljeva. Godine 2000. ušla je u finale svjetskog pjevačkog natjecanja Maria Callas – Nuove voci per Verdi između 2400 natjecatelja kao šest najljepših verdijanskih soprana. Ostvarila je velik broj uloga sopranskog repertoara i vrlo bogat koncertni repertoar na području popijevke i vokalno-orkestralnih djela. Sjaj savršenog vokalnog umijeća i umjetnička osobnost Željke Martić ostaju u trajnom sjećanju. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Iva Hraste-Sočo

    (Zagreb, 11. veljače 1967.)

    Piše: Marija Barbieri
    Iva Hraste-Sočo debitirala je 4. ožujka 1987. u HNK-u u Zagrebu ulogom Euridike u Gluckovoj operi Orfej i Euridika. Uz sjajnu muzikalnost i scensku ljupkost odlikovao ju je topao i raskošan lirski sopran zvučnih i zaobljenih visina kojima je sigurno vladala. 1988. nastupila je u finalu Međunarodnog natjecanja Luciano Pavarotti u Modeni, kao jedina natjecateljica s područja bivše Jugoslavije. Ostvarila je 27 uloga sopranskog repertoara i bogat koncertni repertoar. A onda je njezina karijera krenula u drugom smjeru. Stupila je u diplomatsku službu, radila u Ministarstvu kulture, doktorirala, te počela predavati na ADU, Muzičkoj akademiji i dr. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Josip Lešaja

    (Korčula, 22. travnja 1951. – Zagreb, 18. listopada 2019.)

    Piše: Marija Barbieri
    Josip Lešaja bio je iznimna ličnost hrvatske glazbe. Isticao se prvorazrednom muzikalnošću, vrhunskom interpretacijom i sugestivnošću te izraženom osobnošću na razini vrhunskog umjetnika svjetske klase. Debitirao je 1981. u ulozi De Bretignyja u HNK-u u Osijeku. Bio je solist Opere Slovenskoga narodnog gledališča u Mariboru, a od 1986. redovito je gostovao u Operi SNG-a u Ljubljani. Solist Opere HNK-a u Zagrebu postao je 1987. Superiorne inteligencije ali pretjerano samokritičan, nije bio zadovoljan postignutim u pjevačkoj karijeri te je 1994. dao otkaz u Operi i potpuno se posvetio radu kao defektolog u Centru za autizam. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Ljubomir Puškarić

    (Zagreb, 3. srpnja 1981.)

    Piše: Marija Barbieri
    Ljubomir Puškarić pjevač je besprijekornih vokalnih kvaliteta i iznenađujuće scenske izražajnosti. Debitirao je u ulozi mornara Silvana na premijeri Krabuljnog plesa u HNK-u u Zagrebu u siječnju 2007., i odmah je bilo jasno da mu predstoji lijepa karijera. U svibnju 2010. završio je studij kod istaknutog pjevačkog pedagoga Roberta Harrisona u Glazbenoj školi Sveučilišta Indiana u SAD-u, nakon čega su uslijedile brojne nagrade na međunarodnim natjecanjima i nastupi na svjetskim pozornicama. Ljubomir Puškarić danas je operni prvak u HNK-u u Zagrebu i vodeći hrvatski bariton s najboljim perspektivama za daljnji razvoj karijere. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Cecilija Car

    (Janjevo, 27. veljače 1956.)

    Piše: Marija Barbieri
    Cecilija Car bila je jedan od onih pouzdanih kotača zamašnjaka bez kojih ansambl teško može funkcionirati. Uvijek savršeno muzički sigurna, lijepa glasa, a s vremenom i razvijene kreativnosti. Debitirala je u ulozi dječaka Vanje u operi Ivan Susanjin Mihaila Glinka. Najveći uspjeh postigla je kao Madame de Croissy u operi Razgovori karmelićanki Francisa Poulenca te u ulozi Gertrude u prvoj hrvatskoj izvedbi opere Hamlet Ambroisea Thomasa 2012. u režiji Michiela Dijkeme i pod ravnanjem istaknutog francuskog dirigenta Hervéa Niqueta. Godine 2003. postala je Prvakinja Opere HNK-a u Zagrebu, a 27. veljače 2021. odlazi u mirovinu. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Miljenka Grđan

    (Varaždin, 3. kolovoza 1969.)

    Piše: Marija Barbieri
    Miljenka Grđan potekla je iz tradicionalno bogate varaždinske pjevačke tradicije, a obdarena je muzikalnošću i kristalno čistim lirsko-koloraturnim sopranom. Veoma talentirana i pouzdana umjetnica prerano je završila odlično započetu opernu karijeru i posvetila se pedagoškom radu. No u tih petnaestak godina glazbeno-scenskog djelovanja ostvarila je pamtljive kreacije, a njezin bogati pjevački opus seže od oratorija, opera, opereta, mjuzikla, Lieda do modernih djela. Godine 2005. postala je docent na Odsjeku za pjevanje, a od 2010. je izvanredni, a od 2021. redovni profesor pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Margareta Klobučar

    (Sisak, 24. travnja 1977.)

    Piše: Marija Barbieri
    Margareta Klobučar je visoki sopran lijepe svijetle boje i posebno nosivog visokog registra, a osvaja ljepotom oblikovanja fraze, oplemenjene izvanredno finim, stilskim primjerenim portamentima. Rođena je 24. travnja 1977. u Sisku gdje je pohađala solo pjevanje u klasi prof. Marice Pernar u Glazbenoj školi Fran Lhotka, a 1995. odlazi na studij solo pjevanja na muzičku akademiju u Beču. Godine 1997. debitirala je kao Kraljica noći u Mozartovoj Čarobnoj fruli u kazalištu Schoenbrunn u Beču. Od 2017. djeluje kao samostalna umjetnica i pedagoginja pjevanja, a 2019. magistrirala je pjevanje na muzičkoj akademiji u Grazu. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Martina Tomčić

    (Umag, 6. svibnja 1975.)

    Piše: Marija Barbieri
    Martina Tomčić umjetnica je iznimne scenske izražajnosti i inteligencije te pravog bogatog mezzosopranskoga glasa koji pomalo nestaje, ne samo u nas nego i u svijetu. Studirala je na Visokoj glazbenoj školi u Grazu, gdje je 1999. magistrirala solo pjevanje u klasi prof. Annemarie Zeller. Debitirala je u Operi u Grazu ulogom Kneza Orlovskog u Straussovu Šišmišu, a ostvarila je i nekoliko zapaženih uloga u Beču, Grazu, Badenu i Hamburgu te na gostovanjima po Italiji, Nizozemskoj, Mađarskoj, Sloveniji, Češkoj, Turskoj, Singapuru i u Japanu. Nakon duže pjevačke, točnije operne stanke s optimizmom gleda u nastavak svoje operne karijere. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Sofia Ameli Gojić / Sofia Ahmed

    (Sisak, 5. veljače 1968.)

    Piše: Marija Barbieri
    Sofia Ameli Gojić jedna je od onih glazbeno-scenskih umjetnica koja, uz istaknute vokalne kvalitete i odlično svladanu dionicu, uvijek zadržava određenu suzdržanost, decentnost i otmjenost. Debitirala je u siječnju 1991. kao Barbarina u Mozartovu Figarovu piru, a u prosincu iste godine angažirana je kao solistica Opere HNK-a u Zagrebu. Ostvarila je mnoge uspješne uloge u sopranskom repertoaru, a 2002. počeo je njezin prijelaz u mezzosopranski fah u kojemu su njezin velik glas i osjećaj za dramatiku došli do punog izražaja. Godine 2013. postala je prvakinja Opere HNK-a u Zagrebu, gdje od 2014. radi i kao službena pedagoginja pjevanja. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Vitomir Marof

    (Zagreb, 26. kolovoza 1950.)

    Piše: Marija Barbieri
    Vitomir Marof pjevač je velikih sposobnosti. Imajući savršeno ujednačen glas, tehnički izvrsno vođen, legato fraze dugoga daha i blistave visine Vitomir Marof mogao je s lakoćom posegnuti za snom gotovo svih baritona – Verdijem, a nije pretjerano utvrditi da se od Ruždjakova odlaska sa scene, u Zagrebu nije pojavio bariton ljepšeg glasa i primjerenije dispozicije za velike verdijanske uloge. I doista briljantna lakoća i blistava emisija tona uz prirodno lijep glas postale su njegove osnovne kvalitete. Vitomir Marof je i istaknuti vokalni pedagog s kojim surađuje mnogo pjevača i pjevačica. Sustavno se bavi proučavanjem razvoja vokalne tehnike kroz stoljeća. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Davor Radić

    (Pula, 27. siječnja 1958.)

    Piše: Marija Barbieri
    Bariton Davor Radić jedan je od malobrojnih opernih pjevača koji su diplomirali i na tzv. građanskom fakultetu. Nisu se poslije bavili zanimanjem za koje su bili osposobljeni ali takav studij i spoznaje koje su na njemu stekli proširuju njihove horizonte i privikavaju ih drukčijem pristupu onome što rade, vrlo su temeljiti i imaju jasnu koncepciju djela i svoje uloge u njemu. Radić se profilirao u vrsnog, kompletnog i inteligentnog glazbeno-scenskog umjetnika, izrazite dramske uvjerljivosti te pouzdanog nositelja repertoara na kojega se uvijek sa sigurnošću može osloniti. 2011. više nego zasluženo dobio je status Prvaka opere HNK-a u Zagrebu. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Lidija Horvat-Dunjko

    (Varaždin, 17. srpnja 1967.)

    Piše: Marija Barbieri
    Lidija Horvat, udana Dunjko, sopranistica je s presudnom osnovom – lijepim, čistim i toplozvučnim glasom, posebno istančanim fraziranjem i vođenjem poetske niti glazbe, s izrazito sugestivnim ulaženjem u punoću pjevanja i izlaženjem u tišinu kraja glazbene misli, s međuprelivima boja i izražajnim nijansama u glasu. Zahvaljujući iznimnom opsegu glasa jedna je od malobrojnih pjevačica koje se bave glazbom 20. stoljeća uopće. Također je i jedna od najzanimljivijih ličnosti u hrvatskom glazbenom životu. Njezina zanimanja daleko premašuju područje opernog rada. Redovita je profesorica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Sotir Spasevski

    (Bitola, 9. kolovoza 1953. – Zagreb, 14. prosinca 2005.)

    Piše: Marija Barbieri
    „Sotir Spasevski je vrstan profesionalac, a njegov bariton dobitak za svaku opernu kuću“, napisao je Vladimir Kranjčević o Makedoncu Spasevskom koji je odabrao Zagreb kao svoj dom. Njegov veliki glasovni opseg oplemenjen, osjećajem za vođenje pjevačke linije, omogućavao mu je nadahnutu interpretaciju baritonskih belcanto uloga, a glasovna pokretljivost i scenska okretnost pomagali su mu u tumačenju komičnih rola. Pjevao je i Verdijeve uloge s velikim zahtjevima na glas, a dao je i obol hrvatskom opernom stvaralaštvu. Posljednja uloga bila mu je Mama Agata u Donizettijevoj operi Kazališne zgode i nezgode. Ona je bila njegov labuđi pjev. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Martina Zadro

    (Zagreb, 14. rujna 1973.)

    Piše: Marija Barbieri
    Martina Zadro, udana Novosel, prototip je današnje vrsne glazbene i glazbeno-scenske umjetnice, cjelovita scenska osobnost, koja je svoj veliki prirodni talent razvila do maksimuma i primjerenim profesionalnim odnosom prema radu ostvarila zapaženu karijeru ne samo u našim nego i u međunarodnim razmjerima. Karijeru je ostvarila i u ljubljanskoj Operi i čvrsto se utkala u slovenski glazbeni život. Od 2005. bavi se pedagoškim radom, na Muzičkoj akademiji u Zagrebu je izvanredna profesorica, od 2019. i pročelnica Pjevačkog odsjeka, a među njezine diplomante pripadaju možda najdarovitiji mladi hrvatski operni umjetnici. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Neven Belamarić

    (Šibenik, 3. lipnja 1949. – Zagreb, 9. srpnja 2006.)

    Piše: Marija Barbieri
    Neven Belamarić bio je cjelovita glazbeno-scenska ličnost, umjetnik suvremenog senzibiliteta oblikovan prema svjetskim standardima. Bio je posljednji hrvatski reprezentativni tumač Wagnera, ali i jedan od rijetkih naših vokalnih umjetnika koji je imao razvijen smisao za interpretaciju popijevke. Kao visokoobrazovan pjevač širih zanimanja i vidokruga uvijek je posvećivao jednaku pozornost glazbi i tekstu i tako je uspijevao prenositi višeznačnost vokalnog stvaralaštva gdje riječ i ton imaju jednaku važnost. Interpretirao je različite autore, stilove i karaktere, ozbiljne i komične likove različitih boja glasa i scenskih aktivnosti. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Giorgio Surian

    (Rijeka, 21. listopada 1954.)

    Piše: Marija Barbieri
    Giorgio Surian jedan je od naših rijetkih pjevača koji su ostvarili respektabilnu međunarodnu karijeru. Debitirao je 1977. kao Sulejman u operi Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca. Skrenuo je pozornost na sebe vrlo lijepim glasom verdijanskog opsega i boje te velikom muzikalnošću. Godine 1978. bio je finalist natjecanja Voci Verdiane u Bussetu što ga je dovelo u milansku Scalu gdje se usavršavao u njezinoj opernoj školi. Stekao je međunarodni ugled, nastupao na velikim svjetskim scenama, uključujući njujorški Metropolitan i Bečku državnu operu, a bio je tražen i od velikih gramofonskih tvrtki, poglavito za manje uloge bassa cantante. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Predgovor 8. godištu publikacije Leksikon hrvatskih opernih pjevača

    Od Giorgia Surjana do Adele Golac Rilović

    Piše: Marija Barbieri
    Osmi Leksikon hrvatskih opernih pjevača obuhvaća pjevače koji su karijeru, ili veći dio nje, ostvarili u samostalnoj i neovisnoj Hrvatskoj. Prilike su se promijenile, i u skladu sa svjetskim trendovima repertoar se reducira, pozornost je sve više usmjerena prema režiji i redatelju, zatim dolazi dirigent, a o pjevačima se uglavnom piše vrlo općenito. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Ivanka Boljkovac

    (Karlovac, 29. svibnja 1955.)

    Piše: Marija Barbieri

    Ivanka Boljkovac ušla je na velika vrata u hrvatsku kulturu. Njezin sjajan glas tada još mladodramskog soprana, tehnički već toliko izgrađen da je vladao cjelokupnim ujednačenim velikim rasponom, lakih i sigurnih visina te savršena muzikalnost odmah su je predodredili za nositeljicu repertoara. Ivanka Boljkovac zadnja je velika ličnost hrvatske operne scene....pročitajte cijeli tekst...

  • Veneta Janeva Iveljić

    (Stanke Dimitra, 18. listopada 1945.)

    Piše: Marija Barbieri
    Veneta Janeva Iveljić imala je najrjeđi sopranski glas – dramski sopran s koloraturama – i u tome fahu bila je jedina u povijesti zagrebačke Opere. Vrlo posebna, vrlo osebujna, plijenila je jedinstvenim pjevačkim i scenskim kvalitetama. Osvrti na njezine nastupe puni su zanosnih pohvala čime se mogu pohvaliti samo rijetki, odabrani. Bila je jedna od najvećih miljenica zagrebačke publike ...pročitajte cijeli tekst...

  • Olga Šober / Olga Vulić

    (Sarajevo, 18. rujna 1953.)

    Piše: Marija Barbieri
    Olga Šober bila je, što je danas rijetkost, pravi stup ansambla, pouzdana pjevačica zamjetnih glasovnih, pjevačkih i scenskih kvaliteta na kojoj se četiri desetljeća temeljio repertoar osječke i riječke Opere. Još u Osijeku 1986. Olga Šober uvrstila je u repertoar ulogu koja je obilježila njezinu karijeru i s kojom je 2004. proslavila 25. obljetnicu umjetničkog rada – Violettu u Traviati ...pročitajte cijeli tekst...

  • Bojan Šober

    (Rijeka, 13. kolovoza 1957.)

    Piše: Marija Barbieri
    Bojan Šober imao je sve: lijep baritonski glas, prirođenu muzikalnost i velik glumački dar. A i onu toliko željenu sposobnost da odmah stvori kontakt između scene i gledališta. Nije stoga čudno da je debitirao na premijeri La Bohéme u HNK u Zagrebu jedva navršivši 22 godine. Repertoar mu je bio vrlo raznolik, a Scarpia i mlinar Sima među njegovim najboljim ulogama ...pročitajte cijeli tekst...

  • Mirella Toić / Mirella Katarinčić Toić

    (Rijeka, 5. lipnja 1953.)

    Piše: Marija Barbieri
    Nastupe Mirelle Toić često su pratili hvalospjevi kritike: „Naše podneblje uvijek je raspolagalo sjajnim pjevačicama za uloge faha kao što je Verdieva Leonora, a Mirella Toić zasigurno spada među najbolje. Ona posjeduje sve što je za to potrebno – prekrasan, zdrav glas mladodramskog soprana, prelijepa piana, toplinu fraziranja i milozvučne visine koje dostiže kao od šale.“...pročitajte cijeli tekst...

  • Ratomir Kliškić

    (Split, 3. prosinca 1942.)

    Piše: Marija Barbieri
    Svojim tamnim baršunastim glasom ujednačenim u svim položajima, sjajnih i sigurnih visina, odličnom pjevačkom tehnikom koja mu je omogućila fraziranje u širokom luku s bogatstvom dinamičkih nijansi i urođenom muzikalnošću Ratomir Kliškić nastavio je tradiciju izvrsnih hrvatskih belkantističkih baritona pa je svoja najveća dostignuća ostvario u Verdijevim operama ...pročitajte cijeli tekst...

  • Cynthia Hansell-Bakić

    (Arlington, Virginia, SAD, 7. lipnja 1949. – Zagreb, 12. rujna 2021.)

    Piše: Marija Barbieri
    Cynthia Hansell-Bakić optimalno je razvila prirođenu nadarenost i postigla visoke domete u operi i na koncertima. Cjelovitost glazbeno-scenskog ostvarenja, kad su svi sastavni elementi jednako zastupljeni i harmonično se stapaju u nedjeljivu cjelinu – temeljna su odrednica u prosuđivanju ne samo dostignuća Cynthije Hansell-Bakić nego i cijele njezine umjetničke osobnosti ...pročitajte cijeli tekst...

  • Dinko Lupi

    (Stari Grad, Hvar, 9. listopada 1939.)

    Piše: Marija Barbieri
    Dinko Lupi imao je dobro postavljen, zvonak i ujednačeni glas velika opsega te je zahvaljujući muzikalnosti i daru za karakterizaciju lika ubrzo nakon ulaska u angažman u riječkoj Operi počeo ostvarivati glavne uloge i postao prvak, a kasnije i Nacionalni operni prvak. Tumačio je vrlo širok repertoar u kojemu su konstanta bili Sulejman u Zrinjskom i gazda Marko u Eri ...pročitajte cijeli tekst...

  • Berto Matešić

    (Zadar, 23. travnja 1937. – Zagreb, 10. studenoga 2015.)

    Piše: Marija Barbieri
    U lipnju 1970., u predstavama Puccinijeve La Bohème pozornost publike i veliko zanimanje kritike pobudio je nastup dotad potpuno nepoznata pjevača. Berto Matešić zablistao je u punom sjaju pjevajući ulogu Rodolfa. Njegov glas bio je iznimno fonogeničan, imao je lakoću emisije tona, sjajan visoki registar i zvučnost. Imao je i rijetku sposobnost da bojom glasa crta emocije ...pročitajte cijeli tekst...

  • Krunoslav Cigoj

    (Zagreb, 30. ožujka 1949. – 27. kolovoza 2015.)

    Piše: Marija Barbieri
    Krunoslav Cigoj bio je jedna od posljednjih pravih zvijezda koje su se pojavile na našem opernom nebu. Nije zasjao kao komet, ali je prekratko trajao u punoći svoje stvaralačke moći. Mogao je još puno dati, ali ga je u tome spriječila opaka boles. Njegove kreacije bile su odraz istinske umjetničke osobnosti. Imao je onu svetu vatru koja uzdiže u sfere umjetnosti. I imao je karizmu ...pročitajte cijeli tekst...

  • Mirjana Bohanec (Bohanec-Vidović)

    (Zagreb, 2. listopada 1939.)

    Piše: Marija Barbieri
    Mirjana Bohanec znala je mogućnosti svoga nevelika glasa i nije se nikada upuštala u repertoar za koji nije imala vokalne mogućnosti. Ali se zato obilato koristila svojom izvanrednom muzikalnošću i izrazitom sceničnošću. Bila je atraktivna i znala je donijeti lik. Mirjana Bohanec uzor je inteligentne pjevačice koja je uvijek znala što hoće i što može ...pročitajte cijeli tekst...

  • Ferdinand Radovan

    (Rijeka 26. siječnja 1936. – Ljubljana, 1. veljače 2009.)

    Piše: Marija Barbieri
    Ferdinand Radovan imao je raskošan opsežan glas prelijepe boje, pravi verdijanski bariton Pouzdane i sigurne muzikalnosti, fascinantnog osjećaja za interpretaciju Radovan je nepogrešivim instinktom znao pronaći pravi izraz za širok spektar emocija od tragičnih verdijanskih heroja (primjerice Rigoletto) do likova s primjesom komike (kao što je Rossinijev Figaro) ...pročitajte cijeli tekst...

  • Blaženka Milić

    (Mostar, 4. veljače 1939. - Zagreb, 7. rujna 2021.)

    Piše: Marija Barbieri
    Blaženka Milić, rođena Cigić, zvana Bajka, bila je jedna od onih umjetnica koje iznenađuju svakim novim nastupom. Imala je golem potencijal koji je mogla i bolje iskoristiti da nije život posvetila ponajprije obitelji. No njezina Brünnhilda ostat će dijelom hrvatske povijesti, a lake, sigurne, sjajne, zvučne visine dramskog soprana uvijek će se pamtiti
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Branka Beretovac (Beretovac-Vondraček)

    (Zagreb, 17. lipnja 1944.)

    Piše: Marija Barbieri
    Branka Beretovac, rođena Gregorić, preudana Vondraček, bila je jedan od malobrojnih najljepših lirskih soprana zagrebačke Opere u njezinoj 150 godina dugoj povijesti, Iako smo skloni reći da je od stotinu soprana, devedeset lirskih, lirski soprani koji imaju u optimalnoj mjeri ama baš sve kvalitete potrebne za taj fah vrlo su rijetki. A Branka Beretovac je bila jedan od takvih ...pročitajte cijeli tekst...

  • Nada Siriščević / Nada Ruždjak

    (Zagreb, 26. studenoga 1934. – 27. listopada 2012.)

    Piše: Marija Barbieri
    Koloraturni sopran uvijek je rijetkost a možda i zbog toga omiljen kod publike a kritičari često upravo prema vladanju koloraturama ocjenjuju ovladavanje pjevačkom tehnikom. A kad je taj slavuj k tome i lijepe scenske pojave, obdaren prirodnom muzikalnošću, izrazitom kreativnošću i istančanim osjećajem za stil – onda je to kompletna umjetnica. Takva je bila Nada Ruždjak ...pročitajte cijeli tekst...

  • Viktor Bušljeta

    (Rijeka 27. veljače 1932. – 26. listopada 2020.)

    Piše: Marija Barbieri
    Viktor Bušljeta bio je pravi, rasni, prirodno postavljen, ujednačen u svim registrima, belkantistički tenor sigurnih i blistavih visina, nepogrešive intonacije, meke zaobljene fraze, pouzdane muzikalnosti i impresivnog nastupa. Njegov bogat, blistav glas ispunjao je gledalište nosivošću i sjajem, a operni junaci koje je utjelovljavao živjeli su na sceni intenzivno, iskreno i uvjerljivo ...pročitajte cijeli tekst...

  • Mila Kirinčić-Degan

    (Dobrinj na Krku, 3. ožujka 1931. – Crikvenica, 15. kolovoza 2021.)

    Piše: Marija Barbieri
    Mila Kirinčić bila je posljednji pravi hrvatski dramski sopran. Svojim bogatim i snažnim sugestivnim glasom s istančanom muzikalnošću i ukusom donosila je iskrenu i uvjerljivu vokalnu interpretaciju. Cjelovitosti glazbeno-scenskog djelovanja njezinih interpretacija pridonosile su neposredna i uvjerljiva scenska igra te stasita scenska pojava ...pročitajte cijeli tekst...

  • Franjo Petrušanec

    (Poljanec kraj Varaždina 27. siječnja 1938. – Zagreb, 27. studenoga 2005.)

    Piše: Marija Barbieri
    Franjo Petrušanec je tijekom cijele karijere težio pjevačkoj perfekciji. Raspolažući glasom velikog opsega, od basovskih dubina do baritonskih visina, toliko je razvio svoje pjevačko umijeće, da mu se, kao npr. u virtuoznom vladanju koloraturnom tehnikom, teško može naći premca. Mogao je izvesti sve onako kako je autor zamislio ...pročitajte cijeli tekst...

  • Stojan Stojanov

    (Ajtos, 28. prosinca 1929. – Zagreb, 25. prosinca 2018.)

    Piše: Marija Barbieri
    Bez Stojana Stojanova teško je zamisliti dva desetljeća djelovanja zagrebačke Opere koje je obilježilo mnogo opernih uzleta. Stojanov je pjevao praktički sve, rijetko je otkazivao, uvijek je bio spreman i uvijek scenski zanimljiv i uvjerljiv. Bio je član zagrebačke Opere, ali je istodobno bio stalni gost Opera u Beogradu, Skopju Ljubljani, Osijeku, Sarajevu i Novom Sadu ...pročitajte cijeli tekst...

  • Dunja Vejzović

    (Zagreb, 20. listopada 1943.)

    Piše: Marija Barbieri
    Dunja Vejzović, rođena Crnković, posljednja je velika hrvatska umjetnica svjetskoga formata koja je nastupala u glavnim ulogama na premijerama u velikim svjetskim opernim kućama i surađivala s najvećim svjetskim dirigenatima, redateljima i pjevačima svog vremena te realizirala mnoge komercijalne snimke za vodeće svjetske gramofonske tvrtke ...pročitajte cijeli tekst...

  • Predgovor 7. godištu publikacije Leksikon hrvatskih opernih pjevača

    Od Dunje Vejzović do Ivanke Boljkovac

    Piše: Marija Barbieri
    Useljenje hrvatskih opernih ansambala u obnovljene zgrade poticajno je djelovalo na njihov razvoj. Repertoar se bogatio, stasali novi umjetnici. Neki su u to vrijeme debitirali, nekima je procvala karijera, neki su došli iz drugih krajeva. Sedmi Leksikon nazvan Od Dunje Vejzović do Ivanke Boljkovac obuhvaća pjevače 70-ih i 80-ih godina prošloga stoljeća. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Ruža Pospiš-Baldani

    (Varaždinske Toplice, 25. srpnja 1942.)

    Piše: Marija Barbieri
    Ruža Pospiš-Baldani pjevala je glavne uloge u Scali, Metropolitanu, Covent Gardenu i Bečkoj državnoj operi te nastupala s Bečkom i Berlinskom filharmonijom. Tijekom cijele karijere bila je dio hrvatskoga glazbenog života. Njezin čudesan glas, savršena muzikalnost, besprijekoran legato i snažna glazbeno-scenska osobnost ponos su i slava hrvatske glazbene reprodukcije ...pročitajte cijeli tekst...

  • Ljubomir / Ljubo Strgačić

    (Veli Iž, Zadar, 26. kolovoza 1935.)

    Piše: Marija Barbieri
    Ljubomir Strgačić solističku karijeru započeo je 1960. kao Mirko u opereti Mala Floramye. Glas mu je bio velika opsega pa je ostvario više od osamdeset uloga u operi i opereti. Kao pjevač lakih i sigurnih visina isticao se u operama Jakova Gotovca. Mića u Eri s onoga svijeta bio je njegova uloga. Pjevao ga je oko tri stotine puta. Bio je jedan od rijetkih interpreta Porina Vatroslava Lisinskog ...pročitajte cijeli tekst...

  • Ljiljana Molnar-Talajić

    (Bosanski Brod, 30. prosinca 1938. – Zagreb, 17. rujna 2007.)

    Piše: Marija Barbieri
    Ljiljanu Molnar-Talajić imala je glas opalne ljepote, posebne zvučnosti i sjaja, jednako zanosan u orguljski zaobljenom forteu kao i u suptilnim prozračnim pianima, vibrantnu belkantističku frazu u širokom luku dugoga daha, vrhunsku muzikalnost i profinjenu interpretaciju, toplinu i strastveno predanje glazbi te ono nešto što vrsnog pjevača uzdiže do velikog umjetnika ...pročitajte cijeli tekst...

  • Tugomir Franc

    (Zagreb, 8. veljače 1935. – Beč, 5. siječnja 1983.)

    Piše: Marija Barbieri
    Tugomir Franc bio je jedan od hrvatskih umjetnika koji su karijeru stvarali izvan domovine i u inozemstvu stekli zavidna priznanja.  Godine 1980. Bečka državna opera dodijelila mu je naslov Kammersängera – Komornog pjevača. Bila je to nagrada za postignute uspjehe, priznanje za iznimnu ozbiljnost i predanost poslu, ali i poticaj za budućnost ...pročitajte cijeli tekst...

  • Štefica Petrušić

    (Tivat, 27. studenoga 1933.)

    Piše: Marija Barbieri
    Štefica Petrušić bila je lirsko-koloraturni sopran s lakim i čvrstim visinama i finim pianima. bila je jedna od onih cjelovitih umjetnica glazbene scene čija je vokalna tehnika bila uzorna, glas ugodan i podatan, odnos prema radu primjeren, što je temelj svakog visoko profesionalnog ansambla i na koje se može osloniti i sa sigurnošću znati da će uvijek biti na visokoj razini ...pročitajte cijeli tekst...

  • Šime Mardešić

    (Komiža, 5. rujna 1931.)

    Piše: Marija Barbieri
    Sonoran, lijepo obojen tenor koji se približavao lirico-spinto karakteru, muzikalnost i osjećaj za belkantističku frazu doveli su Šimu Mardešića u Srpsko narodno pozorište u Novom Sadu gdje je postao stalni član Opere. Od 1. listopada 1970. do umirovljenja 31. kolovoza 1984. u njemu je bio rado viđen i vrlo cijenjen. Postigao je punu umjetničku zrelost i ostvario širok i raznolik repertoar ...pročitajte cijeli tekst...

  • Zlatko Foglar

    (Tuzla, 5. listopada 1935)

    Piše: Marija Barbieri
    Svojim ugodnim i nosivim glasom lirskog baritona, odnjegovanom muzikalnošću, visokom naobrazbom, urođenim scenskim temperamentom, ležernom glumom, smislom za stilske kontraste i posebnom uvjerljivošću Zlatko Foglar ostvario je sugestivne i cjelovite likove različitih stilskih i vremenskih odrednica, dramskog i komičnog karaktera ...pročitajte cijeli tekst...

  • Zvonimir Prelčec

    (Zagreb, 6. svibnja 1924. – 9. travnja 2009.)

    Piše: Marija Barbieri
    Zvonimir Prelčec bio je umjetnik velike muzikalnosti, siguran i pouzdan pjevač zvonkoga glasa i pamtljive scenske izražajnosti. Usporedo s nizanjem opernih uloga, nizao je nastupe na koncertima i snimao. za Radio Zagreb ostvario je mnogo snimaka svih vrsta glazbe, arija likova koje je i nije interpretirao na sceni i dosta cjelovitih opera (Oganj, Ljubav i zloba...) ...pročitajte cijeli tekst...

  • Marino Sfiligoi

    (Cormons, Gorica, 8. svibnja 1922. – Rijeka, 25. listopada 2009.)

    Piše: Marija Barbieri
    Marino Sfiligoi je 1958. prešao je u prvi fah, a 1959. potvrdio se kao bariton plemenita glasa i isto takvog scenskog nastupa. Riječkoj Operi ostao je vjeran do umirovljenja 1979. i u njoj je ostvario pedesetak uloga u klasičnom i suvremenom repertoaru. Uz bogatu opernu i koncertnu djelatnost valja zabilježiti i njegov dugogodišnji rad u Kulturno-umjetničkom društvu Fratellanza ...pročitajte cijeli tekst...

  • Branka Stilinović

    (Zagreb, 24. listopada 1926. – Rijeka, 4. studenoga 2016.)

    Piše: Marija Barbieri
    Branka Stilinović, posjednica jednog od najljepših glasova hrvatske operne scene, bila je velika prvakinja Opere Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu kojem je ostala je vjerna do odlaska u mirovinu 1979. godine obilježivši svojom ličnošću i jedinstveno lijepim glasom dramskog soprana dva iznimno uspješna desetljeća njezina postojanja
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Filka Dimitrova-Pletikosić

    (Kozloduj, 2. studenoga 1925. – Split, 2. ožujka 1995.)

    Piše: Marija Barbieri
    Filka Dimitrova-Pletikosić bila je voljena i cijenjena zbog svojih ljudskih i umjetničkih kvaliteta. Svoje veliko znanje rado je prenosila mladima. Njezina su ostvarenja, muzički besprijekorno realizirana, imala i ono nešto što djeluje na slušatelja i gledatelja i ostaje u sjećanju. Bila su na visokoj profesionalnoj razini i imala su dubinu tople ljudske emotivnosti ...pročitajte cijeli tekst...

  • Mira Štor

    (Zagreb, 8. kolovoza 1930. – Sarajevo, 25. ožujka 1972.)

    Piše: Marija Barbieri
    Mira Štor  imala je jedan od najljepših glasova na sceni sarajevske Opere, baršunasti sopran, pastozan i ujednačen, uz to i vrlo podatan pa je umjetnica gotovo isključivo glasom izražavala emocije i dramsko stanje likova koje je tumačila. Pjevala je najčešće uloge dramskog repertoara, posebno Verdija. Isticala se ljepotom muzičke fraze i suzdržanošću interpretacije ...pročitajte cijeli tekst...

  • Tugomir Alaupović

    (Zemun, 26. prosinca 1925. – Zagreb, 25. lipnja 2005.)

    Piše: Marija Barbieri
    Ubrzo po stupanju u ansambl, 29. veljače 1956. Tugomir Alaupović dočekao svoj trenutak – na premijeri Čarobne frule pjevao je Papagena. Kritičar je napisao.: „...čistoća izražajnosti i pokretljivosti, a uza sve to začuđujuće iskusno kretanje na sceni pružaju ovom talentiranom pjevaču veliku perspektivu. Papageno je teška kušnja za svakog baritona, a Alaupović je dao odličnu kreaciju"...pročitajte cijeli tekst...

  • Zorka Wolf

    (Šljivoševci, Osijek, 12. ožujka 1926. - Zagreb, 13. veljače 2021.)

    Piše: Marija Barbieri
    Zorka Wolf je vrlo brzo nakon debija svoju profinjenu muzikalnost, lijep, ujednačen i kristalno čist glas velikog raspona i zvonkih visina te naglašen smisao za interpretaciju stavila u službu umjetnosti i izrastala u cjelovitu glazbeno-scensku osobnost kakve se ne susreću baš često. Bila je jedna od najvažnijih pjevačica i najvećih umjetnica u riječkoj Operi ...pročitajte cijeli tekst...

  • Majda Radić

    (Šibenik, 17. svibnja 1933. – Zagreb, 14. studenoga 1984.)

    Piše: Marija Barbieri
    Pjevački virtuozno i stilski besprijekorno Majda Radić izvodila je goleme teškoće Mozartove i Rossinijeve glazbe i širok romantičarski luk glazbe autora devetnaestoga stoljeća. S posebnim je senzibilitetom tumačila suvremene autore. Jednako je uvjerljiva bila u velikim vokalno-orkestralnim formama kao što je s mnogo suptilnosti ponirala u zatvoreni svijet koncertnih minijatura ...pročitajte cijeli tekst...

  • Božena Ruk-Fočić

    (Zagreb, 31. listopada 1931. – 21. travna 2010.)

    Piše: Marija Barbieri
    Wagner i Richard Strauss skladatelji su u čijim je djelima Božena Ruk-Fočić postizala najveće uspjehe. Glas, pjevačko umijeće, stil interpretacije, posvemašnja muzikalnost i pouzdana intonacija dolazili su do izražaja u Straussovu opusu, a njezin ujednačen, kristalno čist lirico-spinto sopran s lijepim Kopftonovima bio je idealan za uloge Wagnerovih lirskih junakinja ...pročitajte cijeli tekst...

  • Božena Glavak

    (Čakovec, 23. listopada 1931. - Varaždin, 11. studenog 2022.)

    Piše: Marija Barbieri
    Božena Glavak u ljubljanskoj je Operi ostvarila pedesetogodišnju karijeru te „pjevala uvijek i sve”. Ubrajala se u onu danas pomalo zaboravljenu generaciju umjetnika koji su nosili repertoar u opernim kućama. Punih trideset i pet godina bila je neupitan prvi mezzosopran ljubljanske Opere u kojoj je otpjevala više od stotinu uloga u približno dvije i pol tisuća izvedbi ...pročitajte cijeli tekst...

  • Tatjana Jurić-Nunzi

    (Firenca, 18. srpnja 1923. – Zagreb, 2. studenoga 2001.)

    Piše: Marija Barbieri
    Tatjana Jurić-Nunzi imala je nosiv i ujednačen dramski sopran, puna i meka tona, što je osobito dolazilo do izražaja u talijanskom belkantističkom repertoaru. Odlikovala se osjećajem za frazu te smislom za sugestivnu i proživljenu interpretaciju lika. Tijekom karijere bila je angažirana u opernim kućama u Sarajevu i Rijeci, a često je gostovala i u Zagrebu ...pročitajte cijeli tekst...

  • Milka Bertapelle

    (Celine, Vrbovec, 14. prosinca 1925. – Zagreb, 27. prosinca 1999.)

    Piše: Marija Barbieri
    Karijera Milke Bertapelle trajala je relativno dugo, a umjetnica će ostati u sjećanju po dvjema vrhunski ostvarenim ulogama. Bile su to Volumnija u Koriolanu Stjepana Šuleka i Madeleine de Coigny u Andréa Chénieru Umberta Giordana. U drugoj fazi karijere veoma je uspješno tumačila karakterne uloge, osobito Domu u Eri s onoga svijeta Jakova Gotovca ...pročitajte cijeli tekst...

  • Gertruda Munitić

    (Omiš, 30. srpnja 1939.)

    Piše: Marija Barbieri
    Gertruda Munitić jedan je od najvećih vokalnih i scenskih talenata na našim prostorima Još kao djevojčica je bez problema pjevala kolorature, do f ³, imala prirodan appoggio i bila besprijekorno muzikalna. Doživljavala je scenu kao svoje prirodno stanište, pjevala je i glumila iskreno i sa zadivljujućom lakoćom pa je ostvarila dugu karijeru koja je trajala više od četrdeset godina ...pročitajte cijeli tekst...

  • Božena Čubra

    (Zagreb, 29. lipnja 1926. – Osijek, 3. kolovoza 2005.)

    Piše: Marija Barbieri
    Nakon premijere Madame Butterfly 1969. kritičar je zapisao: „Božena Čubra nije bila u centru pažnje samo zbog naslovne uloge, nego i po zaista neobično sugestivnom, plemenitom kristalno čistom pjevanju, po potresnosti i snazi dramatskih čvorišta muzike, po umilnoj raspjevanosti arija, po čistoći i impozantnoj sigurnosti visina, ukratko Butterfly velikog formata.“ ...pročitajte cijeli tekst...

  • Vesna Milatić

    (Split, 8. svibnja 1930. – 4. lipnja 2018.)

    Piše: Marija Barbieri
    Lovro pl. Matačić je na Splitskim ljetnim priredbama 1954. dirigirao Fausta i predvdio je Vesni Milatić (Margareta) veliku budućnost i svjetsku karijeru, no umjesto da se otisne u svijet i tamo se okuša, Vesna Milatić ostala je u angažmanu u splitskoj Operi i nastavila nizati uloge. U razmjerno kratkoj karijeri, dugoj petnaestak godina, ostvarila je još nekoliko uloga za pamćenje ...pročitajte cijeli tekst...

  • Branka Galić

    (Zagreb, 8. veljače 1928. – Osijek, 27. listopada 2010.)

    Piše: Marija Barbieri
    Repertoar Branke Galić bio je vrlo raznovrstan, a svojim zvučnim ali mekim i podatnim dramskim sopranom bila je nositeljica upravo tog repertoara. Svojim glasom široka ujednačena raspona te smislom za pjevačko-glumački produbljene kreacije ostvarila je velik broj zahtjevnih uloga dramskog soprana od standardnog opernog repertoara do suvremenog ...pročitajte cijeli tekst...

  • Piero Filippi

    (Muggia, Trst, 29. lipnja 1927. – Trst, 7. travnja 2012.)

    Piše: Marija Barbieri
    Piero Filippi bio je veliki umjetnik i srdačan čovjek rado viđen u društvu. Jedna je od najvećih glazbeno-scenskih ličnosti hrvatske pozornice, nezaboravan Sergej, Herman, Menenije, Samson, Des Grieux, Pinkerton, Canio... Iznimnom snagom svoje umjetničke osobnosti ispunjao je scenu, i u srcima onih koji su ga slušali i gledali ostavljao neizbrisiv trag ...pročitajte cijeli tekst...

  • Blanka Zec

    (Zagreb, 18. studenoga 1924. – Rijeka, 4. studenoga 2012.)

    Piše: Marija Barbieri
    Blanka Zec, pjevačica krasno obojenog alta, trajno je obilježila riječki operni život s četrdesetak uloga koje je s uspjehom ostvarila tijekom 24 godine karijere na pozornici Narodnog kazališta „Ivana Zajca”. Blanka Zec pripadala je generaciji pjevača velikih vokalno-dramskih kvaliteta koji su tjedno imali i po tri nastupa u ulogama različitih zahtjeva, naravno, uz redovite pokuse ...pročitajte cijeli tekst...

  • Mirka Klarić

    (Donji Vidovec, 10. travnja 1934.)

    Piše: Marija Barbieri
    Mirka Klarić bila je prototip suvremene glazbeno-scenske umjetnice, kod koje su ravnomjerno bile zastupljene sve kvalitete koje čine cjelovitu umjetničku osobnost: lijep zvonak glas sigurnih svijetlih visina, izjednačen u cijelom velikom opsegu, izrazita muzikalnost i smisao za interpretaciju, atraktivna scenska pojava, snažan glumački instinkt i velika kreativnost ...pročitajte cijeli tekst...

  • Predgovor 6. godištu publikacije Leksikon hrvatskih opernih pjevača

    Od Mirke Klarić do Ruže Pospiš-Baldani

    Piše: Marija Barbieri

    Pedesete i šezdesete godine prošloga stoljeća donijele su nekoliko važnih debija, formirale su se velike glazbeno-scenske ličnosti koje su nosile repertoar, splitska i riječka Opera bilježile su svoje prve velike korake u razvoju operne reprodukcije, osječka se sve više posvećivala operi, zagrebačka Opera gostovala je po svijetu, a naši pjevači počeli su osvajati svjetske pozornice. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Biserka Cvejić

    (Krilo Jesenice pokraj Omiša, 5. studenoga 1923. - Beograd, 7. siječnja 2021.)

    Piše: Marija Barbieri
    Biserka Cvejić bila je jedinstven glas među našim velikim mezzosopranima Ujednačenost glasa u cijelom velikom opsegu, savršena muzikalnost, sjajan visoki registar, smisao za oblikovanje belkantističke fraze, uzoran legato, velika dramatska izražajnost – to su kvalitete koje su je dovele do najvećih svjetskih pozornica, primjerice  Scale, Metropolitana i Covent Gardena ...pročitajte cijeli tekst...

  • Badema Sokolović

    (Sarajevo, 24. ožujka 1929. - Zagreb, 23. studenoga 1969.)

    Piše: Marija Barbieri
    U kritici izvedbe Aide u siječnju 1957. u Zagrebu Nenad Turkalj je za nastup Bademe Sokolović zapisao: „S dovoljnim punoćama altovskog registra, s dobro postavljenim i nosivim visokim tonovima i lijepo vođenom frazom ona je partiju Amneris donijela sugestivno. Briljirala je ljepotom svoje scenske pojave, donijevši i glumački lik plastično i izdiferencirano" ...pročitajte cijeli tekst...

  • Nada Puttar-Gold

    (Varaždin, 5. studenoga 1923. – Zabok, 28. ožujka 2017.)

    Piše: Marija Barbieri
    Nada Puttar-Gold jedna je od najsjajnjih umjetnica hrvatske glazbene reprodukcije. Kritičari su hvalili njezinu „ljepotu tembra, veliku lakoću i snagu glasa, njegovu ujednačenost, velik opseg neuobičajen za kontralt od dubokog e do visokog c“. Odlikovali su je savršena muzikalnost i pjevačka kultura te bogata palete dinamičkih gradacija i nijansi ...pročitajte cijeli tekst...

  • Frano Lovrić

    (Split, 31. listopada 1919. – 11. srpnja 1977.)

    Piše: Marija Barbieri
    Za razliku od većine baritona koji karijeru počinju u lirskom repertoaru Lovrić je gotovo odmah krenuo u fah dramskog baritona za koji je imao prirođene vokalne i scenske predispozicije no nikada nije zapostavio i lirske elemente, koje je nalazio u kompleksnim dramskim ulogama, i unosio ih u interpretaciju. Frano Lovrić biio je cijenjen od kritike i miljenik publike ...pročitajte cijeli tekst...

  • Mica (Marija) Glavačević

    (Valpovo, 2. veljače 1916. – Zagreb, 14. lipnja 1974.)

    Piše: Marija Barbieri
    Koloraturni sopran u najvišem registru podsjeća na najljepši pjev slavuja, a to gledatelja odvlači u sfere nesvakidašnjeg, nadnaravnog. A kada je taj glas iznimne ljepote i gipkosti, natprosječne zvučnosti i blagosti, a k tome i pjevačica neposredna i draga, iskrena umjetnica, razumjet ćemo da je Mici Glavačević uspijevalo potpuno osvojiti slušatelja ma gdje nastupala ...pročitajte cijeli tekst...

  • Ivan Stefanov

    (Sofija, 1. kolovoza 1927. – Zagreb, 17. kolovoza 2010.)

    Piše: Marija Barbieri
    Stefanov je bio jedna od najcjelovitijih ličnosti koje su djelovale na hrvatskoj sceni. Neke njegove kreacije kao što su Galicki, Ramfis, Pizarro, Gvardijan, Mefisto, Alvise, Monterone i Filip II. ostat će zapamćene. Unatoč tome što je samo u HNK-u u Zagrebu ostvario 26 uloga i oko tri stotine nastupa, nije bio dovoljno iskorišten. Mogao je još pružiti
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Milivoj Belavić

    (Zagreb, 21. kolovoza 1914. – 4. travnja 1994.)

    Piše: Marija Barbieri
    Pjevač široke kulture, ujednačena glasa, s posebnim osjećajem za belkantističku frazu, bariton Milivoj Belavić je tijekom godina karijere izgradio opsežan repertoar od četrdesetak uloga, uglavnom, glavnih i bio dva i pol desetljeća jedan od oslonaca Opera Narodnog kazališta u Splitu i Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Vanda Zistler

    (Zagreb, 30. listopada 1915. – 28. kolovoza 2010.)

    Piše: Marija Barbieri
    Vanda Zistler je s jednakim uspjehom pjevala vrlo raznovrstan repertoar u kojemu su bile lirske, dramske i koloraturne uloge. Nastupala je i kao oratorijska i koncertna pjevačica. Gostovala je u cijeloj nekadašnjoj Jugoslaviji. Vanda Zistler je još jedna hrvatska umjetnica koja je karijeru ostvarila izvan Hrvatske (bila je članica Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu) ...pročitajte cijeli tekst...

  • Albin Kokeza

    (Split, 4. svibnja 1928. – 4. srpnja 2001.)

    Piše: Marija Barbieri
    Lirski bariton ugodna glasa plemenite boje Albin Kokeza bio je muzikalan i iskren u interpretaciji, a osobito uspješno kreirao je likove plemenitih junaka. U njegovu bogatom repertoaru bilo je 67 uloga, a u svojoj dugoj karijeri nastupio je oko 1300 puta. Njegov doprinos hrvatskom opernom stvaralaštvu bio je velik. Bio je skroman i omiljen kao čovjek i kao pjevač ...pročitajte cijeli tekst...

  • Noni Žunec

    (Studenci, Maribor, 7. svibnja 1921. – Zagreb, 28. prosinca 2004.)

    Piše: Marija Barbieri
    Noni Žunec nanizao je mnogobrojne glavne uloge, a tumačio je i glavne tenorske uloge na praizvedbama nekoliko hrvatskih opera. Bio je jedna od onih ličnosti glazbene scene kojima glas i pjevačko umijeće služe kao sredstvo izraza. Služio je umjetnosti. Do odlaska u mirovinu 1981. ostao je vjeran zagrebačkoj Operi unatoč primamljivim pozivima iz inozemstva ...pročitajte cijeli tekst...

  • Attilio Planinšek

    (Trst, 20. travnja. 1922. – Split, 2. svibnja 1985.)

    Piše: Marija Barbieri
    Radames u Aidi na Peristilu i Calaf u Turandot na stepeništu Meštrovićeve Galerije prve su Planinšekove nezaboravne kreacije. Njegov sjajan visoki registar dolazio je do punog izražaja u Trubaduru, gdje je briljirao kao Manrico. Attilio Planinšek za splitsku opernu publiku, a i šire, bio je i ostao pjevač jedinstvene, neponovljive glasovne ljepote ...pročitajte cijeli tekst...

  • Paško Duplančić

    (Split, 3. rujna 1918. — 1. listopada 1981.)

    Piše: Marija Barbieri
    Nakon početaka u splitskoj Operi i zagrebačkoj Operi, Paško Duplančić je 1950. došao u Operu Narodnog pozorišta u Sarajevu u kojoj je njegov bas plemenite, tamne boje došao do punog izražaja a s vremenom se razvijalo i njegovo umijeće interpretacije pa je ostvario mnogo kompletnih glazbeno-scenskih kreacija. Postao je prvi bas Opere i nositelj najzahtjevnijih uloga ...pročitajte cijeli tekst...

  • Duško Kukovec

    (Maribor, 14. srpnja 1926. – Split, 13. svibnja 1992.)

    Piše: Marija Barbieri
    Glas Duška Kukovca od prirode velik, zdrav i snažan, velikog opsega, nije poznavao nikakvih tehničkih teškoća. On je jednostavno pjevao i u iskonskom umjetničkom osjećaju vlastitog bića nalazio onaj pravi izraz radosti ili boli, pobjede ili poraza, nadmoćne silovitosti ili tihe patnje što je naročito dolazilo do izražaja u njegovim interpretacjama psihološki složenih likova ...pročitajte cijeli tekst...

  • Gino Bonelli

    (Piacenza, 28. ožujka 1917. – 31. prosinca 1997.)

    Piše: Marija Barbieri
    O Gini Bonelliju kritičar je zapisao „Glas mu je zvučan i nosiv u svim položajima kao i u visinama, pjevanje južnjački spontano i neposredno čime s uspjehom direktno atakira publiku." Gino Bonelli pripadao je pjevačima tzv. stare garde koji su pjevali sa srcem, možda ne savršeno ali pamtljivo čak i pet desetljeća nakon što su se povukli sa scene
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Ana Lipša-Tofović

    (Sisak, 23. kolovoza 1926. – Skoplje, 3. rujna 2012.)

    Piše: Marija Barbieri
    Ana Lipša-Tofović, pjevačica voluminozna ujednačena glasa plemenite boje i velikog raspona, dotjerane tehnike, s istančanim smislom za stilski izrađenu interpretaciju, umjetnica naglašene glazbeno-scenske osobnosti svojim iznimno plodnim djelovanjem i  velikim doprinosom ne samo glazbenom nego i kulturnom životu, snažno je obilježila makedonsku kulturu ...pročitajte cijeli tekst...

  • Andrica Dumanić

    (Split, 29. prosinca 1921. – 22. srpnja 2011.)

    Piše: Marija Barbieri
    Andrica Dumanić bila je vodeća pjevačica prvih desetljeća djelovanja novoustrojene Opere Narodnog kazališta Split. Obdarena izvanrednim pjevačkim mogućnostima, ostvarila je vrlo širok i raznovrstan repertoar. U povodu stote obljetnice zgrade HNK-a Split 1993. bila je među osam nagrađenih umjetnika koji su najviše pridonijeli njegovu djelovanju ...pročitajte cijeli tekst...

  • Mirko (Miroslav) Janjčić

    (Travnik, 9. veljače 1923. — Kasindo kraj Sarajeva, 23. veljače 1993.)

    Piše: Marija Barbieri
    Mirko Janjčić je od 1946. do 1961. bio član Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu, a nakon petnaest godina u Operi HNK-a u Zagrebu vratio se u Narodno pozorište. Njegov u osnovi lirski glas bio je velikog opsega, od basovskog do tenorskog registra. Imao je profinjenu pjevačku kulturu i snažnu sposobnost karakterizacije lika, od dramskih do onih buffo karaktera ...pročitajte cijeli tekst...

  • Milivoj Bačanović

    (Herceg-Novi, 5. prosinca 1921. – Sarajevo, 17. travnja 2012.)

    Kotoranin Milivoj Bačanović, dobro školovan pjevač zamjetnih vokalnih kvaliteta, pjevao je na svim opernim pozornicama tadašnje Jugoslavije i bio stup Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu poslije Drugoga svjetskog rata, gradu koji ga je prigrlilo kao svoga i u kojemu je proveo cijeli svoj umjetnički vijek, osim dvogodišnjeg angažmana u zagrebačkoj Operi ...pročitajte cijeli tekst...

  • Nevenka Tomašić

    (Senj, 23. lipnja 1903. – Opatija, 14. siječnja 1978.)

    Piše: Marija Barbieri
    Nevenka Tomašić, pjevačica osebujna glasa i umjetnica s urođenim istančanim umjetničkim senzibilitetom, otpjevala je sve glavne mezzosopranske uloge u operama tada na repertoaru Opere Narodnog kazališta „Ivana Zajca“, uglavnom na njihovim premijerama. Ostavila je dubok trag u riječkom glazbenom, poglavito opernom životu
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Irma Demoris

    (Mostar, 7. lipnja 1917. – Split, 21. ožujka 2015.)

    Piše: Marija Barbieri
    Irma Demoris dobro je vladala tehnikom koloratura i svojim je lijepim glasom te profinjenim scenskim nastupom u riječkoj Operi ostvarila tridesetak glavnih uloga što je prilično mnogo za izrazito koloraturni sopran. Doprinos Irme Demoris riječkom glazbenom životu u njegova dva prva poslijeratna desetljeća je vrlo kvalitetan i vrijedan pozornosti ...pročitajte cijeli tekst...

  • Franjo Godec

    (Koprivnica, 10. studenoga 1917. – Rijeka, 5. prosinca 1999.)

    Piše: Marija Barbieri
    U svibnju 1946. Franjo Godec ušao je u angažman u Operu Narodnog kazališta na Rijeci, najprije kao član zbora pa solist. Boris Papandopulo stvarao je riječku Operu a Franjo Godec postao je njezin zaslužni član. Umirovljen je 1974, ali je nastavio nastupati do 20. listopada 1982. Otpjevao je 92 operne i operetne uloge te nastupio u 1873 predstave ...pročitajte cijeli tekst...

  • Vjekica Marušić

    (Split, 8. studenoga 1916. – Zagreb, 9. lipnja 1988.)

    Piše: Marija Barbieri
    Bez obzira je li Vjekica Marušić tumačila veću ili manju ulogu kritika je uvijek bila puna pohvala za njezino ostvarenje. Tijekom godina Vjekica Marušić potvrđivala se kao podjednako uspješan interpret komičnih i dramskih uloga. Pjevala je dosta uloga u operama hrvatskih skladatelja, najčešće na njihovim premijerama. Bila je vrijedna i uzorna članica splitske i zagrebačke Opere ...pročitajte cijeli tekst...

  • Marija Gatin

    (Trogir, 8. srpnja 1902. – Split, 18. srpnja 1991.)

    Piše: Marija Barbieri
    Kad je došla u novoutemeljenu splitsku Operu Marija Gatin dobrano  je prešla četrdesetu godinu. Došla je s iskustvom i pouzdanim muzikalitetom, kvalitetnim glasom i urođenim smislom za interpretaciju pa je postala vrijednom članicom ansambla na koju se uvijek sa sigurnošću moglo osloniti. Neke njezine kreacije kao što je Gotovčeva Doma ostale su u sjećanju ...pročitajte cijeli tekst...

  • Jana Puleva

    (Jambol, Bugarska, 9. rujna 1921. – Zagreb 9. travnja 2003.)

    Piše: Marija Barbieri
    Kao izrazita umjetnička osobnost, dobro školovana pjevačica, umjetnica profinjenog osjećaja za stilske odrednice glazbe, Jana Puleva ostavila je neizbrisiv trag u riječkom glazbenom životu. U kritici Antigone kritičar će zapisati da je Jana Puleva „jednako izražajna glumica, koliko i pjevačica, veliki umjetnik i govorene i pjevane riječi, umjetnik izraza i dubokog doživljaja" ...pročitajte cijeli tekst...

  • Slavica Pfaf-Ivas

    (Osijek, 29. svibnja 1926. – Trstenik, Pelješac, 14. veljače 2007.)

    Piše: Marija Barbieri
    Karijeru je počela 1946. još kao učenica Muzičke škole. Pjevala je Mercedes u Carmen i dobila angažman u Operi Narodnog kazališta Osijek. Njezin voluminozan, topao i plemenit glas, potpuna predanost liku koji tumači i izražena kreativnost ubrzo su je promaknuli u vodeći dramski mezzosopran osječke Opere. Nizale su se uloge a nisu izostala ni službena priznanja ...pročitajte cijeli tekst...

  • Alma Peranić

    (Omiš, 28. veljače 1911. – Split, 9. studenoga 1998.)

    Piše: Marija Barbieri
    Snagom svoga koloraturnog umijeća Alma Peranić nosila je glavne uloge ali je isto tako bila atraktivna lirska Puccinijeva Liù u Turandot kao i Oscar u Verdijevu Krabuljnom plesu. Kruna njezina lirsko-koloraturnog repertoara bila je Violetta u Traviati. Nakon samo jedne orkestralne probe uskočila je u kostim Violette 1953. i u njemu ostala gotovo petnaest godina ...pročitajte cijeli tekst...

  • Zlata Ivanišević (udana Jukas, preudana Čulić)

    (Split, 4. ožujka 1918. – Oldensburg, Njemačka 23. siječnja 1992.)

    Piše: Marija Barbieri
    U svoj pravi fah dramskog soprana Zlata Jukas-Ivanišević ušla je 1946. kao Puccinijeva Tosca. Prema mnogim mišljenjima bila je to njezina najbolja uloga koju će pjevati dvadeset godina. Obdarena urođenom glazbenošću te smislom za scenski efektno oblikovanje dramskih sopranskih likova Zlata Ivanišević bila je od 1945. do 1967. prvakinja splitske Opere ...pročitajte cijeli tekst...

  • Franjo Paulik

    (Virovitica, 5. studenoga 1921. – Zagreb, 10. siječnja 1995.)

    Piše: Marija Barbieri
    Svaka uloga u bogatom i vrlo raznolikom repertoaru Franje Paulika bila je više od jednostavnog pjevanja i glume, bila je lik u svoj njegovoj cjelovitosti, okarakteriziran minimalnim ali samo njemu pripadajućim naznakama, osebujan, prepoznatljiv i neponovljiv. Franjo Paulik je veliki umjetnik hrvatske glazbeni scene koji je i iz malih uloga stvarao velike kreacije ...pročitajte cijeli tekst...

  • Ratimir / Ratko / Radko Delorko

    (Zemunik pokraj Zadra, 19. studenoga 1916. – Essen-Kettwigen, 25. srpnja 2002.)

    Piše: Marija Barbieri
    Ratko Delorko svojim lijepim lirskim tenorom velike nosivosti i blistavih visina stekao je najveća međunarodna priznanja kritičara. Hvalili su ne samo njegovu majstorsku vokalnu tehniku, ujednačenost glasovnih registara i muzikalnost nego i, posebice, odnjegovano umijeće belkanta te smisao za stilski i scenski dotjerane interpretacije likova
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Vladimir Ruždjak

    (Zagreb, 21. rujna 1922. – 9. listopada 1987.)

    Piše: Marija Barbieri
    Vladimir Ruždjak bio je jedan od malobrojnih istinski velikih hrvatskih verdijanskih pjevača. Tijekom četiri desetljeća Vladimir Ruždjak svojim je djelovanjem ispunjao hrvatski kulturni život. Bio je pjevač neusporedive glasovne ljepote koju je zadržao netaknutom do posljednjih nastupa, i superiorne pjevačke tehnike koja mu je pomogla da u tome uspije ...pročitajte cijeli tekst...

  • Predgovor 5. godištu publikacije Hrvatski operni pjevači

    Od Vladimira Ruždjaka do Biserke Cvejić

    Piše: Marija Barbieri
    Peto godište publikacije Hrvatski operni pjevači obuhvaća pjevače koji su debitirali tj. počeli svoju opernu karijeru poslije Drugoga svjetskog rata do 1950. Uglavnom bi to bili pjevači koji su vrhunac karijere postigli pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća, što ne znači da nisu karijeru nastavili i 1970-ih i 1980-ih godina pa se ne može postaviti fiksna razdjelnica ...pročitajte cijeli tekst...

  • Janja Hanžek

    (Križevci, 6. veljače 1919. – Zagreb, 1. srpnja 2007.)

    Piše: Marija Barbieri
    Svojim lirico-spinto sopranom, tehnički pouzdano vođenim, s lijepim pianima, uzornim fraziranjem, naglašenom muzikalnošću a ponajviše istančanim stilskim senzibilitetom i velikom kulturom muziciranja Janja Hanžek s jednakim je uspjehom interpretirala operne likove kao i širok repertoar popijevaka. Posebno se isticala kao tumač Mozartove glazbe ...pročitajte cijeli tekst...

  • Zlata Butković

    (Zagreb, 24. siječnja 1914. – 17. svibnja 1995.)

    Piše: Marija Barbieri
    Zlata Butković debitirala je u Zagrebu, djelovala u Splitu i Rijeci, a karijeru tek nešto dužu od deset godina završila u Zagrebu. Iznimno muzikalna, odlično muzički školovana s naglašenim smislom za glazbenu i scensku interpretaciju Zlata Butković kreirala je niz glavnih uloga lirskog i lirico-spinto soprana i ostavila trajan pečat u hrvatskoj opernoj umjetnosti ...pročitajte cijeli tekst...

  • Rudolf Francl

    (Ljubljana 12. travnja 1920. – 15. lipnja 2009.)

    Piše: Marija Barbieri
    Svojim vrlo lijepim toplim i ujednačenim glasom, lakoćom pjevanja, izvanrednom muzikalnošću s osobitim smislom za oblikovanje fraze te uvjerljivom interpretacijom Rudolf Francl je u Zagrebu osvajao svojim kreacijama. U svojoj dugoj karijeri Rudolf Francl tumačio je stotinjak uloga, pjevao ih na pet jezika i ostvario više od 1600 opernih nastupa ...pročitajte cijeli tekst...

  • Josip Šutej

    (Vinica u općini Črnomelj, 21. studenoga. 1920. – Zagreb, 3. studenoga. 2006.)

    Piše: Marija Barbieri
    Josip Šutej bio je skroman čovjek što u umjetničkim krugovima nije uvijek vrlina. Nije se nametao nego je čekao da ga pozovu. A pozivali su ga, jer je imao glasovne i pjevačke kvalitete, pouzdanu muzikalnost i siguran scenski nastup, koje krase pjevače na kojima operne kuće temelje repertoar i s kojima osiguravaju uspješno djelovanje
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Marija Frankl-Borčić

    (Zagreb, 19. listopada 1909. – 26. studenoga 2005.)

    Piše: Marija Barbieri
    U povodu debija Marije Frankl u ulozi Amelije u Krabuljnom plesu kritičar je zapisao: „U njezinom je ostvarenju bilo topline života i obilje proćućene lirike. Liepi lirski sopran vrlo ugodnog zvuka gibljiv je i izražajan te sposoban da oblikuje fino i uvjerljivo emociju momenta.“ Zbog bolesti morala je 1951. prekinuti pjevačku karijeru i posvetila se pedagoškom radu ...pročitajte cijeli tekst...

  • Sonja Šagovac

    (Zagreb, 4. srpnja 1923. – Klosterneuburg pokraj Beča, 6. lipnja 2014.)

    Piše: Marija Barbieri
    Početak karijere velike bečke operetne dive Sonje Šagovac Sonje Šagovac nije bio vezan isključivo uz operetu niti uz Zagreb. Bila je i članica Opera u Osijeku i Splitu. Sonja Šagovac udana Mottl preudana Preger i preudana Dönch, nedvojbeno jedna od najvažnijih hrvatskih umjetnica glazbene scene koja je ugled stekla i potvrdila se i izvan granica svoje domovine ...pročitajte cijeli tekst...

  • Carmen / Karmen Vilović

    (Trst, 3. veljače 1912. – Rijeka(?), 20. srpnja 1999.)

    Piše: Marija Barbieri
    Nakon debija Karmen Vilović u ulozi Gilde u Rigolettu kritičar je zapisao da je sopranistica „profinjeno i tehnički sigurno postavljala visoke tonove, da ih zatim u liepom stupnjevanju proširi i zaobli davši tako svu pažnju oblikovanju tona i fraze. Sva je tvorba bila usredotočena na glasbenu kakvoću i vriednost. Pokazala je osebine izrazite koloraturne pjevačice“ ...pročitajte cijeli tekst...

  • Dragica / Carla Martinis

    (Dančulovići, pokraj Ozlja, 19. siječnja 1920. – Beč, 9. kolovoza 2010.)

    Piše: Marija Barbieri
    Dragica Martinis bila je jedna od najvećih zvijezda operne reprodukcije pedesetih godina prošloga stoljeća. Njezina je slava prelazila europske granice, jednako poznata bila je u Sjevernoj i u Južnoj Americi. Bila je divna, iznimna umjetnica koja je osvajala ne samo pjevačkim i scenskim kvalitetama nego i posebnom neponovljivom ljudskom toplinom ...pročitajte cijeli tekst...

  • Sena / Srebrenka Jurinac

    (Travnik, 24. listopada 1921. – Beč, 22. studenoga 2011.)

    Piše: Marija Barbieri
    Sena Jurinac svoj je lijep zvonki glas, vrhunsku muzikalnost i suverenu pjevačku tehniku potpuno stavila u službu umjetnosti. Bogata osobnost, strast kojom je prilazila svakoj ulozi, toplina, jednostavnost i prirodnost, profinjen senzibilitet, lijep scenski izgled i glumački instinkt te zračenje koje krasi odabrane, učinili su njezina ostvarenja posebice uvjerljivima i neponovljivima ...pročitajte cijeli tekst...

  • Ante Jelaska

    (Split, 22. prosinca 1912. – Novi Marof, 12. studenoga 1983.)

    Piše: Marija Barbieri
    Kao pjevač naglašene muzikalnosti i istančanog osjećaja za interpretaciju i scensko oblikovanje lika Ante Jelaska svojim je ugodnim tenorom uvjerljivo tumačio lirske operne i operetne junake premda je povremeno zalazio i u dramski repertoar. Ostvario je pjevačko-scenski dojmljivo četrdesetak opernih i dvadesetak operetnih vrlo različitih likova
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Tomislav Neralić

    (Karlovac, 9. prosinca 1917. – Zagreb, 16. studenoga 2016.)

    Piše: Marija Barbieri
    Tomislav Neralić je jedna od najvećih ličnosti hrvatske glazbe, umjetnik jedinstvena moćnoga glasa i snažne scenske osobnosti, savršene muzikalnosti i upravo nezamislivog pamćenja i zadivljujućeg opernog i koncertnog repertoara, jedan od onih koji pišu povijest. Impresivnu karijeru dugu 61,5 godinu završio je 2000. godine sa 156 na sceni otpjevanih opernih uloga ...pročitajte cijeli tekst...

  • Božica Čajkovac (udana Sarvan)

    (Osijek, 8. travnja 1905. – Zagreb, 26. siječnja 1955.)

    Piše: Marija Barbieri
    Na prvoj hrvatskoj izvedbi opere Orfej i Euridika Božica Čajkovac-Sarvan je „sa mnogo muzikalnosti donijela partiju Orfeja. U njenom pjevanju vidi se lijepi napredak i solidan studij. Pojedine arije interpretirala je vrlo lijepo. Glumački donijela je ulogu takodjer vrlo dobro. Snašla se vrlo dobro kao nosilac cijele radnje i izvršila je težak umjetnički zadatak sa punim uspjehom.“ ...pročitajte cijeli tekst...

  • Drago / Dragutin Bernardić

    (Karlovac, 27. kolovoza 1912. – Zagreb, 2. travnja 1996.)

    Piše: Marija Barbieri
    U gotovo četiri desetljeća kontinuirane nazočnosti na sceni Drago Bernardićč uvijek je jednako kvalitetno ostvarivao vrlo širok dijapazon basovskih uloga  i stilski ih uvijek adekvatno oblikovao. Ozbiljan pristup radu, posvemašnji osjećaj odgovornosti i smisao za humor, te staloženost i smirena vedrina, bile su glavna svojstva tog rijetko pouzdanog i sigurnog pjevača ...pročitajte cijeli tekst...

  • Marija Podvinec

    (Kreka, pokraj Tuzle, 23. ožujka 1910. – Beograd, 9. lipnja 1956.)

    Piše: Marija Barbieri
    Marija Podvinec imala je sve vrline velike umjetnice: ujednačen i zaobljen zvonak, topao, glas dramskoga soprana izražajnih dubina i sigurnih visina, uzornu vokalizaciju, veliku muzikalnost i predanost radu. Posve se unosila u dramsko zbivanje i u lik koji je interpretirala. Jednom riječju pružala je cjelovit doživljaj. Tko ju je jednom čuo i vidio nije je zaboravio ...pročitajte cijeli tekst...

  • Štefanija Lenković

    (Sinj, 16. svibnja 1904. – Rijeka, 28. veljače 1998.)

    Piše: Marija Barbieri
    Pjevanje Štefanije Lenković čuo je Boris Papandopulo i svojim istančanim uhom shvatio da bi se na nju mogao osloniti kao na nositeljicu sopranskog repertoara u novoutemeljenoj riječkoj Operi. Napokon je osvanuo 2. studenoga 1946. i predstava Nikole Šubića Zrinskog – prvi put u Rijeci hrvatska opera na hrvatskom jeziku! Papandopulova su se očekivanja ispunila ...pročitajte cijeli tekst...

  • Marijana Radev / Marianne Radev

    (Constanţa, 21. studenoga 1913. – Zagreb, 17. rujna 1973.)

    Piše: Marija Barbieri
    Marijana Radev bila je i ostala simbolom svega za čime žudimo u kazalištu ili u koncertnoj dvorani – neponovljiva svečanog umjetničkog čina, vertikale na kojoj se gradi ne samo glazbeno-scenska reproduktivna umjetnost nego i cijela kulturna osobitost jedne zemlje. Jedna je od najvećih i najkompletnijih glazbeno-scenskih ličnosti i najeminentnijih umjetnica hrvatske glazbe ...pročitajte cijeli tekst...

  • Bianka / Bianca Dežman

    (Split, 23. studenoga 1915. – Zagreb, 16. ožujka 1994.)

    Piše: Marija Barbieri
    Bianka Dežman ostvarila je sedamdesetak uloga koloraturnog i lirskog soprana. Bila je iznimno šarmantna i muzikalna glazbeno-scenska umjetnica nevelika ali zvonka, pokretna, svijetlo obojena soprana, sigurnih visina i razrađene koloraturne tehnike, s istančanim osjećajem za stil, naglašenim smislom za interpretaciju i profinjenom kreativnošću ...pročitajte cijeli tekst...

  • Vera Grozaj

    (Sisak, 21. lipnja 1911. – Zagreb, 27. studenoga 1986.)

    Piše: Marija Barbieri
    Vera Grozaj bila je skromna i samozatajna umjetnica koja je najprikladniji izraz za svoje likove nalazila isključivo u samoj glazbi a time je postizala najsigurniju vezu s gledateljstvom koje ju je osobito cijenilo i voljelo, kao što ju je cijenila kritika, kako domaća, tako i inozemna koja ju je upoznala na gostovanjima ansambla zagrebačke Opere u inozemstvu
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Ivan Francl

    (Ljubljana 10. svibnja 1907. – Zagreb 18. siječnja 1987.)

    Piše: Marija Barbieri
    Impozantna glasa, vrlo muzikalan i impresivna izraza, dobre dikcije, žive i uvjerljive glume, lijepa muževnog stasa, isprva tenor Ivan Francl izvrsno se snašao i u baritonskom repertoaru. S velikim je uspjehom tumačio izrazito dramske likove, ali i uloge s primjesom komike. Od 147 uloga koliko je ostvario u tenorskom i baritonskom repertoaru 46 je bilo velikih i glavnih ...pročitajte cijeli tekst...

  • Đurđa / Gjurgja / Georgine Von Milinković / Jiřina Milinkovičová

    (Prag, 7. srpnja 1913. – München, 26. veljače 1986.)

    Piše: Marija Barbieri
    Unatoč velikom broju uloga (njih četrdesetak) u operama Verdija, Wagnera, Mozarta i Straussa – likovi u Wagnerovim i Straussovim muzičkim dramama najuspjelija su ostvarenja Georgine von Milinković. Nastupala je na Salzburškim i Bayreuthskim svečanim igrama, gdje su je smatrali jednim od „stupova Igara“. Bila je dugogodišnja članica Bavarske državne opere i Bečke državne opere ...pročitajte cijeli tekst...

  • Ante Marušić

    (Split, 27. lipnja 1911. – 16. prosinca 1996.)

    Piše: Marija Barbieri
    Prekrasna baršunasta glasa, izvanredne scenske pojave i neobične sugestivnosti, Ante Marušić ostvario je nezaboravne kreacije, poglavito herojskih likova. U povodu obilježavanja stogodišnjice zgrade HNK-a Split 1993. dodijeljeno mu je priznanje za trajan umjetnički doprinos HNK-u Split, a od 2003. nagrada za najbolje dostignuće u operi nosi njegovo ime ...pročitajte cijeli tekst...

  • Marko / Aron Rothmüller

    (Trnjani, Slavonski Brod, 31. prosinca 1908. – Bloomington, Indiana, SAD, 20. siječnja 1993.)

    Piše: Marija Barbieri
    Vrlo osoban, izražajan, vrlo izrađen, možda malo nazalan glas Marka Rothmüllera, njegovu sjajnu dikciju i snažan osjećaj za karakterizaciju lika može se slušati na nekoliko živih diskografskih izdanja. Svi svjetski operni priručnici uvrštavaju ga u najbolje baritone koji su nastupali na velikim pozornicama neposredno nakon Drugoga svjetskog rata ...pročitajte cijeli tekst...

  • Ilija Žižak

    (Trogir, 5. prosinca 1899. – Split, 14. siječnja 1971.)

    Piše: Marija Barbieri
    Svojim savjesnim i požrtvovnim radom, kada je prema potrebi pjevao i po nekoliko večeri uzastopce najteže uloge, Žižak je stekao nepodijeljene simpatije splitske kazališne publike i Splićana uopće. Ostat će zapamćen kao dramski tenor iznimne snage, sjajan i bogat, ujednačenih, lakih i zvučnih visina, s velikim mogućnostima dramatskih akcenata ...pročitajte cijeli tekst...

  • Nada Auer

    (Beč, 5 srpnja 1908. – Rijeka, 6. srpnja 1987.)

    Piše: Marija Barbieri
    U povodu debija u naslovnoj ulozi Grofice Marice kritičar je za Nadu Auer zapisao da „u njoj kipti pozorišna krv, iz nje izbija talenat."  Umjetnica podatna glasa, profinjene muzikalnosti, izrazite sceničnosti i bujnog temperamenta Nada Auer usvajala je interpretirani lik u svoj njegovoj složenosti i cjelovitosti te ostvarila kreacije koje ostaju u sjećanju ...pročitajte cijeli tekst...

  • Mario Gjuranec / Đuranec / Djuranec

    (Zagreb, 31. srpnja 1907. – 7. siječnja 2004.)

    Piše: Marija Barbieri
    U svojoj dugoj karijeri Mario Gjuranec ostvario je više od trideset uloga i imao više od pet stotina koncertnih nastupa. Njegov je glas na početku karijere bio mladodramskog karaktera čistih svijetlih i zvučnih visina a s vremenom se razvio u dramski. Urođene muzikalnosti i neosporivog glazbenog temperamenta bio je uvjerljiv tumač niza velikih tenorskih likova ...pročitajte cijeli tekst...

  • Josip Gostič

    (Stara Loka, Škofja Loka, 5. ožujka 1900. – Ljubljana, 25. prosinca 1963.)

    Piše: Marija Barbieri
    Doprinos Josipa Gostiča hrvatskoj opernoj reprodukciji je neprocjenjiv, i ona je bez njega nezamisliva. Četvrt stoljeća njegova stalnog angažmana u zagrebačkoj Operi njezini su zvjezdani trenuci, a njegov je udio u tumačenju likova u operama hrvatskih skladatelja nemjerljiv i neponovljiv. Mogao je pjevati sve i uvijek je to činio na najbolji mogući način ...pročitajte cijeli tekst...

  • Zinka Kunc Milanov

    (Zagreb, 17. svibnja 1906. – New York, 30. svibnja 1989.)

    Piše: Marija Barbieri
    Zinka Milanov „zasigurno zaslužuje visoko mjesto u panteonu lirico-spinto soprana zbog svog blistavog tona, čistog legata i izvanrenog fraziranja. Prema iskrenosti, samopouzdanju ali najviše prema pažljivom gospodarenju svojim posebnim talentom bila je prava primadonna assoluta, čiji su najbolji nastupi izazivali ono posebno uzbuđenje, a to je dano samo najvećima.“ ...pročitajte cijeli tekst...

  • Predgovor 4. godištu publikacije Hrvatski operni pjevači

    Od Zinke Kunc-Milanov do Janje Hanžek

    Piše: Marija Barbieri
    S četvrtim godištem publikacije završavamo popis pjevača koji su debitirali do 1945. godine, tj. do završetka Drugoga svjetskog rata, ili počeli opernu karijeru u Hrvatskoj do toga vremena. Nekolicina ih je debitirala izvan Hrvatske, počevši od Zinke Kunc Milanov, jedne od najvećih opernih umjetnica koje smo imali u svjetskim razmjerima
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Milan Pichler / Pihler

    (Osijek, 22. ožujka 1897. – Rijeka, 24. kolovoza 1981.)

    Piše: Marija Barbieri
    Milan Pichler je 1926. uvrstio u repertoar Nikolu Šubića Zrinjskog koji će postati njegova amblemska uloga. Osvajao je svojim plemenitim, sonornim, opsežnim i raskošnim bas-baritonskim glasom ali i izvanrednim glumačkim sposobnostima čime je donosio na scenu žive i vjerodostojne likove. Bio je jedna od najvećih ličnosti hrvatske operne reprodukcije ...pročitajte cijeli tekst...

  • Marjan / Marijan Rus

    (Kranj, 10. srpnja 1905. – 28. kolovoza 1974.)

    Piše: Marija Barbieri
    Umjetnik velike pjevačke kulture i široke naobrazbe, Rus je posve iskoristio sve prednosti svojega snažnog i opsežnoga glasa i ubrzo po dolasku u zagrebačku Operu počeo nizati nastupe na premijerama i praizvedbama. Premda je u zagrebačkoj Operi ostao samo četiri sezone, u plejadi njezinih odličnih basova pripada mu važno mjesto ...pročitajte cijeli tekst...

  • Elza / Elsa Karlovac

    (Split, 14. veljače 1910. – Ljubljana, 22. lipnja 1961.)

    Piše: Marija Barbieri
    Elza Karlovac je svojim plemenitim, tamno obojenim mezzosopranom, nepogrešivom muzikalnošću i temperamentnom scenskom igrom ostvarila više od šezdeset uloga. U ljubljanskoj Operi postigla je umjetničku zrelost i obogatila repertoar novim ulogama među kojima su najuspjelije bile Crkvenjarku u Jenůfi te iznimno glasovno i scenski atraktivna Carmen ...pročitajte cijeli tekst...

  • Zlata Lipovšćak-Rajić

    (Karlovac, 17. prosinca 1898. – Zagreb, 23. studenoga 1989.)

    Piše: Marija Barbieri
    Gostovanje Zlate Lipovšćak-Rajić „pokazuje da je pred dvije godine bilo nepravedno za našu pjevačku i pozorišnu umjetnost, kad je ona napustila pozornicu, iako privremeno, jer posjeduje rijetke glasovne kvalitete, lijepi muzikalni talenat i fini teatralni osjećaj. Ovom njezinom mnogostrukom prirodnom daru, dodano je skroz solidno školovanje" ...pročitajte cijeli tekst...

  • Lucija Ožegović

    (Budimpešta, 12. travnja 1896. – Zagreb, 9. kolovoza 1962.)

    Piše: Marija Barbieri
    Lucija Ožegović bila je članica zagrebačke Opere od 1924. do 1942. Vratila se 1945. Bila je umjetnica s naglašenim smislom za karakterizaciju. Grofica u Pikovoj dami pratila ju je tijekom cijele karijere pa ju je pjevala i 1946. a kritičarka je zapisala da je njezina kreacija glasovno svježa, umjetnički izradjena i „s bogatstvom izražaja" ...pročitajte cijeli tekst...

  • Mate Čulić Dragun

    (Split, 6. studenoga 1884. – Colma, San Mateo County, Kalifornija, SAD, 18. studenoga 1873.)

    Piše: Marija Barbieri
    U veljači 1926. Mate Čulić Dragun nastupio je u Zagrebu kao Germont u Traviati. Kritičar je tom prigodom zapisao da „su se jasno ispoljile sve sposobnosti, koje su mu u vanjskom svijetu pribavile uspjeh. Prije svega to su prirodjene glasovne kvalitete. Jasni, meki bariton svijetloga tenoralnoga timbra koji naročito u najvišem položaju, zvonko i efektno ...pročitajte cijeli tekst...

  • Marijan Majcen

    (Zagreb, 30. lipnja 1893. – 2. veljače 1965.)

    Piše: Marija Barbieri
    O Marijanu Majcenu Novosti su 1939. pisale da je već dovoljno poznat i našem općinstvu, i ustvrdile: „Pokazuje sve karakteristike solidne i dobre škole. Sigurno je postiran i u svim položajima izjednačen, a kako ovaj simpatični pjevač tvori ton i kako ga umije raspredati, to svjedoči ne samo o pjevačkoj zrelosti i iskustvu nego i o kulturi.“ ...pročitajte cijeli tekst...

  • Armin Armidi

    (Litava, 1885. – Tel Aviv, 1954)

    Piše: Marija Barbieri
    Tenor Armin Armidi zagrebačkoj publici predstavio se 24. rujna 1914. kao Knez Lodoriko na praizvedbi opere Lopudska sirotica Franje Serafina Vilhara-Kalskog. Nakon njegove izvedbe Hermana u Pikovoj dami 1917. kritičar je zapisao: „Njegov je lirski tenor u sredini, a osobito u visini ljubak, mek i topao, i ima vrlo ugodan timbre glasa“ ...pročitajte cijeli tekst...

  • Muk de Jarić

    (Brod na Savi, 28. rujna 1886. – New York, travanj 1973.)

    Piše: Marija Barbieri
    Muk de Jarić debitirao je 1913. kao Don José u Carmen u Kasselu, a 1914. pjevao je Fausta. Slijedio je Parsifal i solo dionica u Beethovenovoj Missi solemnis. Novosti su 1919. pisale: „Jarić je u Beču dobio posljednji 'šlif', imade alure bečkih operetnih tenora, imade lijep glas i pojavu – nije dakle čudo, da je na bečkom operetnom tržištu zapremao prvo mjesto.“ ...pročitajte cijeli tekst...

  • Dragutin Šoštarko

    (Klanjec, 26. ožujka 1907. – Sarasota, Florida, 13. svibnja 1982.)

    Piše: Marija Barbieri
    Dragutin Šoštarko pjevao je Rigoletta, a kritičar je zapisao: „Zreli, tamni, mekani bariton Dragutina Šoštarka došao je u ulozi Rigoleta do punog izražaja Njegov je pjev bio pun zanosa, glasbene misli fino modelirane, izražajna skala bogato niansirana stvorivši krasnu kreaciju ove uloge.“ Šoštarko je imao jedan od najljepših baritonskih glasova koje smo imali ...pročitajte cijeli tekst...

  • Alda Noni

    (Trst, 30. travnja 1916. – Cipar, 19. svibnja 2011.)

    Piše: Marija Barbieri
    Alda Noni je u Zagrebu 1939. u ulozi Gilde „pjevala koloraturne fioriture i visine s takvom lakoćom i zvonkom prodornosti, da je oduševljen pljesak publike bio premala nagrada za njezino pjevačko umijeće i ljupkost“. Alda Noni bez sumnje je jedna od najvećih pjevačica svjetskog ugleda koji su kao angažirani članovi hrvatske Opere nastupali u Hrvatskoj ...pročitajte cijeli tekst...

  • Nikola Šterle

    (Zagreb, 7. prosinca 1906. – 23. ožujka 1983.)

    Piše: Marija Barbieri
    Nikoli Šterleu najbolje su ležale uloge u repertoaru tenora lirico leggero i bio je zacijelo jedini takav tenor u povijesti zagrebačke Opere. Na prvoj hrvatskoj izvedbi Falstaffa, kako pišu Novosti 9. studenoga 1937., „s mnogo mladenačkog poleta donio je svog Fentona, koja rola osobito pogoduje njegovom nježnom i toplom lirskom tenoru“. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Gjurgja Halper-Leppée

    (Gornja Rijeka, 7. svibnja 1907. – Stockholm, 18. studenoga 1996.)

    Piše: Marija Barbieri
    „Glazbeni Stockholm je u Gjurgji Halper-Leppée našao i izabrao novu umjetnicu. Malo ima opernih umjetnika koji su u isto vrijeme tako temeljito izobraženi i tako bogato nadareni kao ona.“ Podatan glas velikog opsega, pjevačka kultura i tehničko znanje te dobro promišljena intelektualna gluma omogućili su Gjurgji Halper-Leppée širok izbor repertoara ...pročitajte cijeli tekst...

  • Anka Jelačić

    (Gornji Sv. Ivan (Baja), 27. siječnja 1909. – Zagreb, 9. siječnja 1968.)

    Piše: Marija Barbieri
    I Bečani su upoznali glas Anke Jelačić, bogat, sjajan, tamno obojen mezzosopran raskošnih altovskih dubina koji je s lakoćom dopirao do zvonkih visina. Bečku publiku i kritiku osvajala je prvenstveno kao Carmen, koje je svojim jedinstvenim glasom i temperamentom, vitkom pojavom, kao i pjevačkim, glumačkim i plesnim umijećem bila idealna interpretkinja ...pročitajte cijeli tekst...

  • Rudolf Župan

    (Pula, 19. siječnja 1905. – Santiago de Chile, 11. srpnja 1976.)

    Piše: Marija Barbieri
    „Župan bijaše primljen vrlo srdačno, te se može kazati da je već prigodom svog prvog nastupa u Zagrebu osvojio naše općinstvo.“ Rudolf Župan bio je u zagrebačkom angažmanu jedanaest godina, a oni koji su ga doživjeli na sceni i danas o njemu govore kao o sjajnom pjevaču i impresivnom umjetniku. Nedvojbeno, jedan je od najvećih u povijesti zagrebačke Opere ...pročitajte cijeli tekst...

  • Nada Tončić

    (Zemun, 30. srpnja 1909. – Varaždin, 29. ožujka 1998.)

    Piše: Marija Barbieri
    Nada Tončić bila je jedna od onih umjetnica koje su zlatnim slovima pisale povijest hrvatske opere. „Ta jedinstvena skromna žena prvorazredne kulture i glasa" dala je hrvatskom kazalištu 86 uloga. Bila je iznimno omiljena i visoko cijenjena profinjena umjetnica, jedna od najcjelovitijih umjetničkih osobnosti hrvatske glazbe
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Gustav Remec

    (Sušak, 15. srpnja 1900. – Nürnberg, 30. srpnja 1972.)

    Piše: Marija Barbieri
    „Otkriven je novi tenor. Pravi, lijepi i plemeniti, metalni i toplo timbrirani lirski tenor lake neforsirane sjajne visine, glasovni materijal, koji izgleda da je već priroda sama impostirala. Sretnome g. Gustavu Remecu, koji je kao kapetan Koltay u opereti Viktorija prvi puta stupio na daske i koji je obdaren tako lijepim glasom, sudbina nije uskratila ni muzikalnost“ ...pročitajte cijeli tekst...

  • Gita Gjuranec

    (Zagreb, 19. ožujka 1902. – 8. prosinca 1986.)

    Piše: Marija Barbieri
    Teško se sjetiti je li ijedan drugi debi u zagrebačkoj Operi kao onaj Gite Gjuranec bio popraćen takvim dugim oduševljenim osvrtima. Gita Gjuranec nije puno nastupala i nije ostvarila toliko uloga kao njezine slavnije kolegice, niti je nakon početnih hvalospjeva kritike i neospornih kvaliteta ipak stekla čvršću poziciju u zagrebačkom solističkom ansamblu ...pročitajte cijeli tekst...

  • Leo Mirković (Friedmann)

    (Sarajevo, 31. siječnja 1904. – Miami Beach, 7. rujna 1990.)

    Piše: Marija Barbieri
    U jedanaest godina svojega zagrebačkog angažmana (od 1930. do uspostave NDH 1941.) Leo Mirković bio je jedan od iznimno dragocjenih solista Opere, pjevač neobično široka repertoara, umjetnik koji je ostvario niz zapaženih cjelovitih glazbeno-scenskih kreacija, vrlo muzikalan, dobro školovan, uvijek pouzdan i siguran
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Erika Druzovič

    (Maribor, 1. lipnja 1911. – 25. prosinca 2001.)

    Piše: Marija Barbieri
    Erika Druzovič ulazi u plejadu velikih opernih pjevača poteklih iz pjevačke škole Marije Kostrenčić, profesorice pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Erika Druzovič bila je u stalnom angažmanu u zagrebačkoj Operi samo pet sezona, ali se u sjećanje urezala kao jedna od njezinih najmuzikalnijih i najprofinjenjih glazbeno-scenskih umjetnica ...pročitajte cijeli tekst...

  • Piero (Pero, Pierre, Pietro) Pierotić / Pjerotić

    (Ston, 1. travnja 1902. – Kalamazoo, Michigan, ? veljače 1986.)

    Piše: Marija Barbieri
    O debiju Piera Pierotića 1929. u Zagrebu kritika je pisala: „Dokazao je da posjeduje vanredno ugodan bariton, dobru školu i muzičku kulturu. Bez ikakvih vanjskih efekata, ukusnom i otmjenom glumom on je koncentrirao svu pažnju na svoje pjevanje.“ Te kvalitete dovele su ga i u Bečku državnu operu, čiji je stalni član postao
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Ida Juranić

    (Hedrehely, grofovija Somogy, 21. studenoga 1903. – Zagreb, 14. lipnja 1964.)

    Piše: Marija Barbieri
    „Mlada pjevačica ima bogati, opsežni i vanredno svježi dramatski sopran, koji je mirno postavljen i dobro školovan, ona je muzikalna i pjevački sigurna.“ – pisala je kritika nakon debija Ide Juranić u ulozi Leonore u operi Moć sudbine. Ida Juranić imala je u repertoaru više od dvadeset najtežih uloga dramskog soprana i više od tri stotine pjesama ...pročitajte cijeli tekst...

  • Vilma Nožinić

    (Požega, 26. studenoga 1897. – Umag, 2. ožujka 1975.)

    Piše: Marija Barbieri
    Vilma Nožinić bila je, prema Lovri Matačiću, „istinska primadona, prva dama zagrebačke Opere, primadona po svim kvalitetama jednog opernog umjetnika a ne, kako se često zna dogoditi, po kapricama i sitnim zahtjevima operne dive“. Sedamdesetak uloga uglavnom velikih i glavnih svjedoče o pjevačici kojoj je teško naći ravne u povijesti hrvatske opere ...pročitajte cijeli tekst...

  • Zlatka Radica

    (Split, 31. kolovoza 1904. – 29. kolovoza 1990.)

    Piše: Marija Barbieri
    Na praizvedbi operete Mala Floramye Zlatka Radica je zablistala i stekla veliku popularnost. Ubrzo je dobila poziv za gostovanje u Zagrebu. Nastavila je opernu karijeru u zemlji i inozemstvu. U povijesti hrvatske glazbe bit će zapamćena kao prva Floramye ali i kao jedna od istaknutih umjetnica poteklih iz splitskoga glazbenog kruga ...pročitajte cijeli tekst...

  • Pajo (Pavao) Grba

    (Vojakovac kraj Križevaca, 9. srpnja 1898. – Zagreb, 22. lipnja 1972.)

    Piše: Marija Barbieri
    Pajo Grba solističku je karijeru započeo u Ljubljani, a u Zagrebu je u angažmanu proveo 22 godine. Bio je glazbenik sigurna umjetničkog ukusa, zaobljene fraze, lijepe pjevne linije, dobre muzičke deklamacije i znatne izražajnosti, S maksimalnim zauzimanjem ostvario je pedesetak velikih uloga u operi i opereti i uvijek bio pouzdan oslonac u ansamblu ...pročitajte cijeli tekst...

  • Anatol Manoševski

    (Ekaterinodar (danas Krasnodar), 1901. – Rijeka, 18. ožujka 1983.)

    Piše: Marija Barbieri
    Anatol Manoševski rođen je u ruskom Krasnodaru, a pjevanje je studirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Ulazi u red požrtvovnih muzikalnih umjetnika ugodna glasa i prikladna izgleda koji s uspjehom ostvaruju uloge lirskog karaktera, nikada ne zakazuju i omogućuju nesmetani rad Opere. U njegovu bogatom repertoaru bilo je stotinjak likova ...pročitajte cijeli tekst...

  • Vera Misita

    (Prijedor, 24. siječnja 1906. – Zagreb, 25. travnja 1986.)

    Piše: Marija Barbieri
    U osvrtu na premijeru Šišmiša 1933. kritičar će zapisti da je Vera Misita „svojim kristalnim glasom, dotjeranim preciznim pjevanjem, muzikalnošću te krasnom pojavom i raskošnim i elegantnim toaletama oduševila publiku“. Rosalinda, uloga najvećih opernih zahjeva, bila je krunska uloga Vere Misite koja ju je potvrdila kao operetnu primadonu ...pročitajte cijeli tekst...

  • Pavao Marion Vlahović (Paolo, Paul Marion)

    (Zagreb, 1. lipnja 1891. – Rio de Janeiro, 5. lipnja 1962.)

    Piše: Marija Barbieri
    Pavao Marion Vlahović je u Zagrebu prvi put gostovao 3. listopada 1926. kao Canio u Pagliaccima, a kritika je pisala: „Njegov izrazit tenorski glas izvanredno je lijepe boje, divne svježine i krasnog zvuka. U glazbenom predanju i scenskoj igri dao je uistinu verističkog Pagliaccia snažnog djelovanja. Publika je nagradila pjevača bogatim i toplim pljeskom.“ ...pročitajte cijeli tekst...

  • Aleksandar Griff

    (Tiflis (Tbilisi), 12. rujna 1887. – Zagreb, 11. ožujka 1962.)

    Piše: Marija Barbieri
    Bas Aleksandra Griffa bio je plemenite boje, sonoran i izjednačen, pjevanje kultivirano, muzikalno i sigurno, a odlikovalo se profinjenošću fraziranja i mekoćom legata. Produhovljeni zanos, seriozan i plemenit patos, prirođeno gospodstvo, plemenitost osjećaja i uljuđenost geste činili su ga nenadmašivim interpretom mirnih i ozbiljnih likova ...pročitajte cijeli tekst...

  • Ančica Mitrović

    (Rijeka, 10. prosinca 1894. – Zagreb, 20. lipnja 1986.)

    Piše: Marija Barbieri
    Ančica Mitrović bila je iznimna i posve posebna umjetnica fascinantne karijere od operetne subrete do prvorazredne operne umjetnice. Imala je glas opsega od tri oktave i mogla je pjevati sve što je skladano za ženski glas. Prema mišljenju svih koji su je doživjeli na sceni i s njom nastupali, Ančica Mitrović bila je najveća umjetnica hrvatske glazbene scene ...pročitajte cijeli tekst...

  • Božidar Vičar

    (Jastrebci kraj Ormoža, 11. veljače 1894. – Zagreb, 28. rujna 1972.)

    Piše: Marija Barbieri
    Božidar Vičar je u dvadeset i pet godina solističkoga djelovanja ostvario sedamdesetak glavnih i većih uloga te imao više od tisuću nastupa. Mnoge je pjevao na premijerama, a neke i na praizvedbama (Hasanaginica, Dorica pleše i Amfitrion). Janko u Prodanoj nevjesti bio mu je prva velika uloga, a najčešće je pjevao Juranića u Nikoli Šubiću Zrinjskom ...pročitajte cijeli tekst...

  • Nikola Cvejić

    (Dobanovci, Srijem, 23. prosinca 1896. – Novi Sad, 6. siječnja 1987.)

    Piše: Marija Barbieri
    Lijepa glasa i istančana smisla za interpretaciju Nikola Cvejić ostvario je repertoar od više od osamdeset glavnih uloga. Bio je samo pet godina u angažmanu u Zagrebu – kasnije je dosta gostovao – ali je bio jedan od istaknutijih članova zagrebačke Opere. Od 1945. do 1970. bio je iznimno cijenjeni profesor pjevanja na beogradskoj Muzičkoj akademiji ...pročitajte cijeli tekst...

  • Mario Šimenc

    (Gorica, 23. siječnja 1896. – Zagreb, 26. studenoga 1958.)

    Piše: Marija Barbieri
    Publika je voljela Marija Šimenca kao umjetnika i kao čovjeka. Osvajao je ne samo jedinstvenom ljepotom glasa i nekim veličanstvenim kreacijama nego i svojom jednostavnošću, gotovo prostodušnošću, i radošću. U povijesti hrvatske opere ostat će zapamćen ne samo kao prvi Ero nego i kao jedan od njezinih najboljih i najomiljenijih pjevača ...pročitajte cijeli tekst...

  • Predgovor 3. godištu publikacije Hrvatski operni pjevači

    Od Marija Šimenca do Milana Pichlera

    Piše: Marija Barbieri
    Treće godište publikacije podnaslovili smo sa Od Marija Šimenca do Milana Pichlera. Taj podnaslov je simbolički i povezuje hrvatsku opernu reprodukciju sa slovenskim tenorima. Mario Šimenc bio je i prvi interpret kultnog lika hrvatske opere – Miće iz Ere s onoga svijeta. a Milan Pichler je pjevač koji postaje glavna ličnost u formiranju Opere u Rijeci
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Zdenka Zika / Ziková / Zicka

    (Prag, 6. veljače 1902. – 4. lipnja 1990.)

    Piše: Marija Barbieri
    U povodu premijere Turandot 1928. kritka je zapisala: „Naslovnu partiju pjevala je, više nego odlično, gdja Zdenka Zika." Premda se Zdenka Zika u angažmanu u zagrebačkoj Operi zadržala samo četiri sezone i kasnije povremeno gostovala, ispisala je nekoliko najljepših stranica u njezinoj povijesti i bila jedna od njezinih najsjajnijih zvijezda
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Zdenko / Zdenĕk Knittl

    (Prag, 28. prosinca 1889. – 21. rujna 1955.)

    Piše: Marija Barbieri
    Osvrćući se na obnovu Dalibora, u kojoj je Knittl pjevao naslovnog junaka i djelo režirao, izvjestitelj Novosti pisao je da je „izvedba Dalibora bila jedna od najboljih predstava ove sezone“. Knittl je bio umjetnik visoke kulture i izvrsne glazbene naobrazbe ali ne baš privlačna glasa no svojim je djelovanjem dao važan doprinos hrvatskoj operi ...pročitajte cijeli tekst...

  • Petar Raičev

    (Varna, 21. ožujka 1887. – Sofija, 30. kolovoza 1960.)

    Piše: Marija Barbieri
    Petar Raičev „posjeduje sve kvalitete, kojima se pjevač može dodvoriti i razmaženijoj, da ne kažemo: blaziranijoj publici nego što je zagrebačka. Ima svjež, ugodan, krasno u svim registrima izjednačen, točnije rečeno: temeljito školovan organ, koji se bez i najmanje natege, čisto spontano, nekako sam sobom izvija iz grla, pa se razraste u pune sočne tonove“ ...pročitajte cijeli tekst...

  • Ljudmila / Ludmila Radoboj

    (Varaždin, 15. veljače 1895. – Zagreb, 10. prosinca 1981.)

    Piše: Marija Barbieri
    Ljudmila Radoboj je u gotovo trideset godina dugoj karijeri ostvarila 65 uloga u repertoaru lirico-spinto i dramskog soprana i neke mezzosopranske. Nije bila zvijezda ali bila je pouzdana članica Opere na koju se uvijek moglo osloniti, a takvi su pjevači nužni za nesmetano funkcioniranje opere s bogatim repertoarom i mnoštvom predstava ...pročitajte cijeli tekst...

  • Arnold Flögl

    (Kromĕříž, 10. srpnja 1885. – Bratislava, 20. studenoga 1950.)

    Piše: Marija Barbieri
    Flögl je 19. listopada 1921. kao Don Pasquale bio član briljantnog solističkog kvarteta na prvoj hrvatskoj izvedbi istoimene Donizettijeve opere. „Gdje je trebalo pjevati, pustio je maha svom gromornom basu.“ – pisao je 26. listopada Jutarnji list. Arnold Flögl je bez svake sumnje jedan od važnih umjetnika u povijesti zagrebačke Opere
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Drago Hržić / Carl Drago

    (Zagreb, 2. veljače 1896. – 21. studenoga 1978.)

    Piše: Marija Barbieri
    Zahvaljujući specifičnoj boji ujednačenog i besprijekorno vođenoga glasa, uzornom fraziranju i profinjenom muziciranju te smislu za vokalnu interpretaciju kao i cjelovitoj glazbenoj naobrazbi Drago Hržić bio je podjednako cijenjen kao operni i koncertni pjevač. Bio je jedan od najboljih hrvatskih verdijanskih pjevača uopće
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Tinka Wesel-Polla/Pola

    (Graz, 7. svibnja 1890. (ili 1889.) – Graz, 1944.)

    Piše: Marija Barbieri
    Tinka Wesel-Polla bila je vrsna pjevačica, o čemu svjedoče snimke, i u devet godina angažmana bila je vrlo korisna Operi. Repertoar joj je bio za njezinu vrstu glasa prilično velik. U povijesti zagrebačke Opere Tinka Wesel-Polla ostat će zabilježena kao jedan od njezinih prilično malobrojnih autentičnih koloraturnih soprana
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Zlata Gjungjenac-Gavella

    (Čazma, 11. ožujka 1898. – Zagreb, 26. lipnja 1982.)

    Piše: Marija Barbieri
    Jedna od najvećih hrvatskih umjetnica operne scene Zlata Gjungjenac-Gavella javno je nastupala četrdeset godina, ostvarila je sedamdeset uloga – šezdeset u operi, devet u opereti i jednu u drami – i imala više od tisuću nastupa, jednako uspjelih u operi i na koncertima. Pjevala je sopranske i mezzosopranske uloge, lirskog i dramskog soprana ...pročitajte cijeli tekst...

  • Milan Šepec

    (Zagreb, 4. studenoga 1891. – 7. veljače 1989.)

    Piše: Marija Barbieri
    Muzikalan i pouzdan, ugodna svježa glasa s naglašenim smislom za karakterizaciju lika, Milan Šepec dokazao se i u operi kao tumač uloga manjih vokalnih zahtjeva, ali vrlo zanimjivih. Dana 6. studenoga 1954. proslavio je 40. godišnjicu umjetničkog rada kao Eisenstein u Šišmišu i nakon ostvarenih više od osamdeset operetnih i opernih uloga otišao u mirovinu ...pročitajte cijeli tekst...

  • Viorica Ursuleac

    (Chernivtsi, 26. ožujka 1894. – Ehrwald u Tirolu, 22. listopada 1985.)

    Piše: Marija Barbieri
    Viorica Ursuleac je nakon studija u Beču debitirala u Zagrebu 7. studenoga 1917. kao Charlotta u Wertheru. Pjevala je široki repertoar, od Mozarta do Verdija, Wagnera i Puccinija, ali u povijest ulazi kao straussovski sopran jer je kao omiljena sopranistica Richarda Straussa pjevala na praizvedbama triju njegovih opera Arabelle, Dana mira i Capriccia ...pročitajte cijeli tekst...

  • Robert Primožič

    (Trst, 11. ožujka 1893. – Ljubljana, 16. prosinca 1943.)

    Piše: Marija Barbieri
    Robert Primožič nije bio samo pjevač velike muzikalnosti i izvrsnih glasovnih mogućnosti nego i snažna umjetnička osobnost, umjetnik koji je osjećao scenu i njezine zakonitosti. Zbog toga se već 1928. počeo baviti opernom režijom. U angažmanu u Zagrebu bio je samo jedanaest godina ali je jedan od vodećih baritona u povijesti zagrebačke Opere ...pročitajte cijeli tekst...

  • Tino Pattiera

    (Cavtat, 27. lipnja 1890. – 24. travnja 1966.)

    Piše: Marija Barbieri
    Tino Pattiera u Dresdenu je bio idol. Elementarna privlačnost njegova mediteranskoga glasa i pojave bila je toliko neodoljiva da je uskoro postao ljubimcem publike koja ga je obožavala, pogotovo njezin ženski dio. Jednostavno je bio utjelovljenje tenora, punokrvni scenski umjetnik, a nikada nije pozvan na gostovanje u Zagreb ...pročitajte cijeli tekst...

  • Josip Rijavec (José Riavez)

    (Gradišče (Gradisca) ob Soči 10. veljače 1890. – Beograd, 30. prosinca 1959.)

    Piše: Marija Barbieri
    Josip Rijavac bio je nadasve uvjerljiv i profinjen interpret različitih stilskih i interpretativnih zahtjeva pa je osobito ostao u sjećanju svojim sjajnim ostvarenjima u talijanskom i francuskom repertoaru koji je bio najprikladniji njegovu glasu, glazbenom promišljanju i pjevačkoj eleganciji. Publika ga je obožavala, a kritika osobito cijenila ...pročitajte cijeli tekst...

  • Ljubica Oblak-Strozzi (Violetta de Strozzi)

    (Sarajevo, 28. travnja 1896. – New Milford, Connecticut, 23. ožujka 1981.)

    Piše: Marija Barbieri
    Tonske snimke Ljubice Oblak-Strozzi pokazuju njezin prvorazredan velik, lijep ujednačen dramski sopran, moćan duboki registar ali i blistav visoki C te lijepa piana i dramatski izraz koji nikada ne ide na uštrb ljepote tona. Bila je velika vokalna umjetnica i nesporno je da je u nizu sjajnih hrvatskih soprana Ljubica Oblak-Strozzi jedna od najvećih ...pročitajte cijeli tekst...

  • Ivan Levar

    (Rakek, 8. rujna 1888. – Ljubljana 20. studenoga 1950.)

    Piše: Marija Barbieri
    Prema Narodnim novinama 24. rujna 1915. kritika je na Levarovim zagrebačkim početcima isticala kako „pedantno, lijepo i oprezno raspolaže glasom i nastoji vrlo savjesno iznijeti svu skalu dinamskih izražaja, podavajući tako svojim kantilenama pravu plastičnu formu“. Bio je, po navodima kritike, „fin pjevač“, „umjeren kao uvijek, gentleman po izgledu i držanju“ ...pročitajte cijeli tekst...

  • Rudolf Bukšek

    (Šentjur kraj Celja, 7. travnja 1882. – Zagreb, 7. studenoga 1933.)

    Piše: Marija Barbieri
    Bukšekov repertoar bio je vrlo bogat i raznolik, a najveće je uspjehe postizao u fahu dramskog baritona u kojemu je najbolje dolazila do izražaja ljepota i snaga njegova glasa. Poznate su bile i njegove interpretacije Kocelina  i Hellwinga. Rudolf Bukšek bio je jedan od onih pouzdanih i kvalitetnih glazbeno-scenskih umjetnika koji osiguravaju rad Opere ...pročitajte cijeli tekst...

  • Cvijeta pl. Cindro

    (Split, 15. svibnja 1883. – 10. veljače 1982.)

    Piše: Marija Barbieri
    Na gostovanju ansambla osječkog kazališta u Splitu 1914. pjevala je Ameliju u Krabuljnom plesu. Novine su zapisale da je „njezin uspjeh znak lijepe umjetničke budućnosti“. Poslije Drugoga svjetskog rata nastupila je 1947. u Scali kao Madelon u Andréi Chenieru. U Splitu je Cvijeta pl. Cindro uživala ugled cijenjene pjevačke pedagoginje
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Marta Griff-Pospišil

    (Križevci, 30. siječnja 1892. – Zagreb, 19. ožujka 1966.).

    Piše: Marija Barbieri
    Marta Griff-Pospišil ušla je u hrvatsku opernu povijest kao jedan od najljepših glasova. Metalnog sjaja u zvonkim visinama, pastozan u dubokim položajima, bogatih preljeva, baršunastog timbra, mekan i izražajan, sjajno je korespondirao s njezinom snažnom umjetničkom ličnošću. Otmjena muzikalnost i lijepa pojava bile su njezine dodatne kvalitete ...pročitajte cijeli tekst...

  • Josip Križaj

    (Vevče kraj Ljubljane, 5. ožujka 1887. – Zagreb, 30. srpnja 1968.)

    Piše: Marija Barbieri
    Nemoguće je nabrojati sve Križajeve velike kreacije zlatnim slovima upisane u povijest hrvatske glazbe, a kamoli sve uloge koje je pjevao u Zagrebu. Bilo ih je više od stotinu i trideset, Josip Križaj bio je iznimna pjevačko-scenska osobnost. Njegove kreacije ostale su uzorom koji je teško dostići, ako je uopće i moguće. Bio je umjetnik ispred svoga vremena ...pročitajte cijeli tekst...

  • Vera Schwarz

    (Zagreb, 10. srpnja 1889. – Beč, 4. prosinca 1964.)

    Piše: Marija Barbieri
    Visoka, vitke pojave, lijepe plave kose, urođena talenta za glumu, Vera Schwarz savršeno je te kvalitete spajala s vrhunskim glazbenim umijećem. Njezin je glas bio savršeno postavljen i ujednačen u cijelom velikom opsegu a pjevačka tehnika besprijekorna pa je s lakoćom mogla pjevati jednu za drugom uloge jako različitih zahtjeva ...pročitajte cijeli tekst...

  • Paula Trauttner-Križaj

    (Ruma, 29. srpnja 1888. – Zagreb, 5. rujna 1976.)

    Piše: Marija Barbieri
    Paula Trauttner imala je umjetničku i osobnu vezu s velikim Josipom Križajem. U sjećanju su ostali i likovno ovjekovječeni njihovi zajednički nastupi kao Lotharija i Mignon. Paula Trauttner-Križaj se u bogatom nizu lirskih soprana zagrebačke Opere izdvajala skladnom cjelovitošću svih glazbeno-scenskih komponenti i nekom posebnom poetikom ...pročitajte cijeli tekst...

  • Nikola / Nikolaus / Nicola Zec

    (Zagreb, 12. listopada 1883. – Bad Aussee, 9. srpnja 1958.)

    Piše: Marija Barbieri
    Zahvaljujući velikim glasovnim sposobnostima i visokoj muzikalnosti Nikola Zec preuzimao je glavne basovske uloge iako je ponekad pjevao i sporedne. Iako još za basa relativno mlad – jedva je prešao tridesetu – isticao se kao interpret velikih uloga. Kao vodeći bas Bečke državne opere Nikola Zec nastupao je i na premijerama ...pročitajte cijeli tekst...

  • Anka Horvat-Gottlieb

    (Kaštel kod Zlatara, 21. lipnja 1884. – Zagreb, 10. srpnja 1948.)

    Piše: Marija Barbieri
    Anka Horvat-Gottlieb najviše je voljela nastupati na koncertima, a njih su kritike pratile s još većim oduševljenjem – ako je to ikako moguće – nego njezine operne nastupe. Svojim kratkim ali nadasve uspjelim djelovanjem Anka Horvat-Gottlieb obogatila je hrvatsku glazbu kao jedna od najcjelovitijih umjetnica čiji je svaki nastup bio visoke estetske vrijednosti ...pročitajte cijeli tekst...

  • Vika Engel-Mošinsky

    (?Sisak, 12. studenoga 1885. – Zagreb, 12. listopada 1943.)

    Piše: Marija Barbieri
    Sasvim sigurno Vika Engel bila je umjetnica fascinantne osobnosti a ne samo odlična pjevačica i glazbeno-scenska umjetnica. Autori napisa o njoj tražili su posebne izraze da bi je opisali. Vladimir Ciprin je 1933. napisao: „To ime je značilo uvijek najljepši uspjeh i najčišći umjetnički užitak […] jednu od najljepših stranica povijesti hrvatske opere.” ...pročitajte cijeli tekst...

  • Maja de Strozzi

    (Zagreb 19. prosinca 1882. – Rijeka, 26. veljače 1962.)

    Maja de Strozzi bila je „pjevačica za ljubav koje je publika uvijek napunila kuću, što god ona pjevala, jer njena osobna privlačivost zvijezde (star) nije potekla toliko od fenomenalnog glasa ili virtuozne kolorature, koliko od plemenitijih uzroka jedne suptilne umjetnosti neodoljivog čara, što samo Francuz znade označiti riječju charme.“ ...pročitajte cijeli tekst...

  • Milena Šugh-Štefanac

    (Križevci, 11. rujna 1884. – 9. listopada 1957.)

    Piše: Marija Barbieri
    U bogatom repertoaru od više od četrdeset uloga Milena Šugh posebno se isticala kao interpretkinja Wagnerovih likova u rasponu od Adriana u Rienziju do Brünnhilde u Sumraku bogova a Zagreb se poglavito divio njezinoj Senti u Ukletom Holandezu. Bila je sopran velike glasovne ljepote i profinjena pjevačkog i interpretativnog umijeća ...pročitajte cijeli tekst...

  • Irma Polak

    (Ljubljana, 11. lipnja 1875. – Zagreb, 30. studenoga 1931.)

    Piše: Marija Barbieri
    "Što se tiče zasluga oko opstanka hrvatske opere, morali bismo od solista na prvom mjestu spomenuti našu operetnu divu Irmu Polak. U cijeloj mojoj praksi nisam poznavao takav medium za osjećaje dirigenta kao ovu umjetnicu, koja se pod jakom njegovom voljom znade pretvarati u fine gusle pod gudalom umjetnika." – zapisao je Srećko Albini ...pročitajte cijeli tekst...

  • Stanislav Jastrzebski

    (Lavov, 13. studenoga 1879. ili 1880. – Osijek, 25. travnja 1921.)

    Piše: Marija Barbieri
    Stanislav Jastrzebski nije bio savršen ali uvijek je davao cijeloga sebe da postigne taj cilj i u potpunom davanju brzo se iscrpio. Jazbec, kako su ga od mjilja zvali, je bio jedan od najomiljenijih glazbeno-scenskih umjetnika u cijeloj povijesti zagrebačke Opere, njezin prvi veliki pravi rasni dramski tenor, i ulazi u najuži krug onih koji su je najtrajnije obilježili ...pročitajte cijeli tekst...

  • Noe Matošić

    (Split, 26. travnja 1880. – 2. lipnja 1941.)

    Piše: Marija Barbieri
    Sjećajući se praizvedbe operete Mala Floramye Žarko Stilinović je napisao: „Noe Matošić je svojim poletnim glasom osvojio, zajedno sa tada blistavom Zlatkom Radica. [...] To je bilo slavlje ne samo Tijardovića i njegove operete, nego i ovog sjajnog pjevačkog para gdje se Noe isticao briljantnošću svog punog kristalnog glasa..."
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Marko Vušković

    (Supetar na otoku Braču, 21. srpnja 1877. – Zagreb, 24. veljače 1960.)

    Piše: Marija Barbieri
    Marko Vušković, jedna od najvećih i najkompletnijih umjetničkih ličnosti hrvatske glazbene scene, pjevač izvanredne prirodne nadarenosti, školovan po visokim europskim standardima, bio je protagonist gotovo svih praizvedbi i hrvatskih premijera opera na repertoaru. Njegove su kreacije bile remek-djela studije lika
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Mira Korošec

    (Sisak, 4. rujna 1880. – Split, 4. lipnja 1963.)

    Piše: Marija Barbieri
    Mira Korošec bila je pravi veliki dramski sopran kakvih danas više nema, neobične snage i bogate zvučnosti u cijelom velikom opsegu do d³. Glasom i stasom bila je predodređena za uloge kao što su Tosca i Carmen koju su neki smatrali njezinom najvećom kreacijom. Kritičari si isticali i njezine odlične glumačke sposobnosti
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Gabrijela Horvat

    (Varaždin, 25. prosinca 1877. – Prag, 29. studenoga 1967.)

    Piše: Marija Barbieri
    O Gabrijeli Horvat jedan je praški kritičar zapisao: „U nje je vazda dobra volja za rad. Ona ne čini nikada smutnja, susretljiva je i obzirna spram svih. Ona za vrijeme pokusa nauči sve ženske partije, pa u nuždi bez oklijevanja zamijeni bolesnu kolegicu.“ On je bio moj prijatelj, moj umjetnički bog, moja sveta ljubav, i ja sam bila njegova.“ – rekla je o Leošu Janáčeku ...pročitajte cijeli tekst...

  • Predgovor 2. godištu publikacije Hrvatski operni pjevači

    Od Gabrijele Horvat do Zdenke Zikove

    Piše: Marija Barbieri
    Drugo godište publikacije podnaslovili smo s Od Gabrijele Horvat do Zdenke Zikove, simbolički povezujući umjetnost hrvatske operne reprodukcije sa češkom. Hrvatica Gabrijela Horvat počela je karijeru u Zagrebu i postala prvakinja praškog Národnog divadla, Čehinja Zdenka Zika u Zagrebu je oblikovala svoju umjetničku osobnost i nastavila djelovanje u Národnom divadlu ...pročitajte cijeli tekst...

  • Ester Mazzoleni

    (Šibenik, 12. ožujka 1883. – Palermo, 17. svibnja 1982.)

    Piše: Marija Barbieri
    Šibenčanka Ester Mazzoleni bila je jedan od najvećih talijanskih dramskih soprana koji su belkantističku tradiciju održali živom. Nastupom 1908. u Scali na prvoj izvedbi Cherubinijeve Medeje u Italiji, zahvaljujući iznimnoj kreativnoj snazi, postala je pojam za Juliju u Vestalki, Medeju i Normu. Bila je prva Aida u Areni u Veroni
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Antonio Pini-Corsi i Gaetano Pini-Corsi

    (Zadar, lipanj 1859. – Milano, 21. travnja 1918. / Zadar, 1860. ili 1863. – poslije 1932.)

    Piše: Marija Barbieri
    Zadrani, braća Pini-Corsi, bariton Antonio kao jedan od najprofinjenijih buffo pjevača svojega vremena, i Gaetano kao vrstan karakterni tenor, ostvarila su zapaženu međunarodnu karijeru. Antonio je pjevao Forda na praizvedbi Falstaffa 1893. i Schaunarda na praizvedbi La Bohème 1896, a Gaetano Gora na praizvedbi Madame Butterfly 1904. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Draga Hauptfeld

    (Zagreb, 18. kolovoza 1881. – Reichenberg (Liberec), 5. studenoga 1952.)

    Piše: Marija Barbieri
    Karlovčanka Draga Hauptfeld završila je studij pjevanja na bečkom Konzervatoriju i odmah je angažirana u bečkoj Volksoperi. Zatim je otišla u Olomouc, Weimar i od 1910. bila je operna prvakinja u Liberecu (Reichenbergu), u kojemu je ostala do smrti. Nastupala je u manjim ulogama na Bayreuthskim svečanim igrama
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Josie von Petru

    (Osijek, 19. ožujka 1876. – Davos, 22. studenoga 1907.)

    Piše: Marija Barbieri
    Blistava karijera Osječanke Josie von Petru tragično je završila zbog bolesti. Debitirala je 1898. kao Amneris u Aidi u Njemačkom kazalištu u Pragu. Na poziv Gustava Mahlera od rujna 1902. bila je članica njegova glasovitog ansambla u bečkoj Dvorskoj operi. Snimala je za poznate gramofonske tvrtke, između ostalih i Hrvatsku domovinu
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Marija (Micika) Freudenreich

    (Zagreb, 28. kolovoza 1863. – 18. siječnja 1944.)

    Piše: Marija Barbieri
    Naslijedivši nadarenost za kazalište od svojih roditelja, Marija Freudenreich razvila se u cjelovitu glazbeno-scensku umjetnicu koja je oduševljavala svekolikim svojim nastupom. Krasan glas i onaj ushit i zanos, vedrina i glumačka radost, koji su krasili sve članove njezine obitelji, omogućili su joj da svlada golem repertoar od sedamdesetak uloga
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Maurício Bensaúde

    (Ponta Delgada, 13. veljače 1863. – Lisabon, 22. prosinca 1912.)

    Piše: Marija Barbieri
    Portugalski bariton Maurício Bensaúde bio je 1894. prvi bariton u trećoj stagioni pod vodstvom Nikole Fallera. Nakon Zagreba sezonu 1894./1895. proveo je u Metropolitanu, a 1897./1898. vratio se u zagrebački operni ansambl. Nastavio je karijeru u Covent Gardenu. Miletić ga je u Hrvatskom glumištu nazvao „elegantni naš Figaro, Don Juan i Eskamilo“ ...pročitajte cijeli tekst...

  • Tošo (Teodor) Lesić

    (Zagreb, 12. rujna 1866. – 28. srpnja 1949.)

    Piše: Marija Barbieri
    Tošo Lesić bio je jedinstven i nenadmašan bas buffo zagrebačke Opere. U pedeset i sedam godina dugoj karijeri s više od deset tisuća nastupa svladao je golem repertoar od oko stotinu opernih i pedesetak operetnih uloga. Nastupio je i u tri filma. Njegove koncertne nastupe i svakodnevno pjevanje u crkvenim zborovima nemoguće je i nabrojiti
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Lili Lejo

    (Križevci, 19. studenog 1865. – Beč, 11. veljače 1953.)

    Piše: Marija Barbieri
    Kao članica ansambla Theatera an der Wien u Beču Lili Lejo je u siječnju 1893. pjevala Adelheid na praizvedbi operete Fürstin Ninetta (Kneginja Ninetta) Johanna Straussa u nazočnosti cara Franje Josipa. Posebno je emotivno bila vezana za ulogu Mařenke / Marie u Prodanoj nevjesti s kojom postigla velik uspjeh što ju je potaknulo da se posveti operi
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Marina Grabarska (Marija pl. Gvozdanović)

    (Virovitica, 12. srpnja 1873. – Zagreb, 20. veljače 1953.)

    Piše: Marija Barbieri
    Nevelika glasa ali izvrsno školovana na bečkom Konzervatoriju, nakon nekoliko sezona djelovanja u Njemačkoj Marina Grabarska bila je jedan od stupova treće Fallerove stagione 1894. i do 1900. članica zagrebačke Opere. Visoko naobražena i primjerno muzikalna, zbog krhka zdravlja nije ostvarila dugu karijeru
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Blaženka Krnic (Beatrix Kernic-Göhring)

    (Glina, 2. rujna 1870. – Hannover, 15. svibnja 1947.)

    Piše: Marija Barbieri
    Blaženka Krnic debitirala je s nenavršenih osamnaest godina i nastavila školovanje na bečkom Konzervatoriju. Angažirana u Leipzigu, Münchenu, Frankfurtu i Hannoveru. Godine 1899. na Bayreuthskim svečanim igrama pjevala je Evu u Majstorima pjevačima i 1900. stekla naslov Kraljevske bavarske komorne pjevačice. Često je gostovala u Zagrebu ...pročitajte cijeli tekst...

  • Marija Glivarec

    (Varaždin, 2. veljače 1874. – Zagreb, 1. veljače 1926.)

    Piše: Marija Barbieri
    Varaždinka Marija Glivarec diplomirala je 1894. s odličnim uspjehom kao najbolja pjevačica u Hrvatskom zemaljskom glazbenom zavodu i u Operi se predstavila kao Azucena u Trubaduru. Repertoar joj je obuhvaćao više od pedeset uloga. Nakon ukinuća zagrebačke Opere 1902. otišla je u ljubljansku, udala se i završila pjevačku karijeru ...pročitajte cijeli tekst...

  • Dana Matoš

    (Zagreb, 19. prosinca 1876. – 5. ožujka 1962.)

    Piše: Marija Barbieri
    Karijera Dane Matoš, sestre Antuna Gustava Matoša, bila je vrlo zanimljiva. Završila je studij glasovira u Zagrebu, a pjevanje je učila privatno u Beču. Tri godine bila je u angažmanu u Nürnbergu, Opavi i Černovicama. Pjevala je u Odesi, Moskvi i Petrogradu i nastupala na koncertima po glavnim gradovima Europe
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Milka Trnina / Ternina

    (Doljnji Sip, Vezišće, 19. prosinca 1863. – Zagreb, 18. svibnja 1941.)

    Piše: Marija Barbieri
    Milka Trnina po mnogima je najveći hrvatski operni umjetnik. Od debija 1882. do 1906., kad se povukla sa scene, ostvarila je golem repertoar. Ostat će zapamćena poglavito kao jedna od najvećih vagnerijanskih pjevačica svih vremena, prva Kundry izvan Bayreutha i Puccinijeva omiljena Tosca. Unijela je bitne promjene u pristup opernoj umjetnosti
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Ernesto Cammarota

    (Bari, 23. prosinca 1859. – Zagreb, 28. veljače 1934.)

    Piše: Marija Barbieri
    Dobro školovan Ernesto Cammarota došao je 1887. u Zagreb i postao stup Hrvatske opere. Ostao je to četiri desetljeća i 2. listopada 1897. upisao se u povijest kao prvi tumač Porina Lisinskog. Ostvario je velik repertoar širokog spektra uloga. Bio je aktivan član pjevačkih društava Kolo i Lisinski, čiji je bio jedan od suosnivača
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Eduard / Edo Aschenbrenner

    (Jičín, 14. ožujka 1857. – Prag, 2. studenoga 1921.)

    Piše: Marija Barbieri
    Češki bas Eduard Aschenbrenner nakon deset godina nastupanja na švicarskim i talijanskim pozornicama i nakon što je bio član praškog Národnog divadla, 1896. došao je u Zagreb i u njemu ostao do kraja drugoga razdoblja sustavnog djelovanja Opere 1902. godine. Ostvario je četrdesetak glavnih basovskih uloga, često kao njihov prvi hrvatski tumač ...pročitajte cijeli tekst...

  • Leonija Brückl

    (Karlovac, 26. veljače 1857. – Zagreb, 17. kolovoza 1927.)

    Piše: Marija Barbieri
    Kad je Stjepan pl. Miletić postao intendant Hrvatskog zemaljskog kazališta u Zagrebu, želio je obnoviti Operu. Ona je morala imati svoj stup, prvorazrednu dramsku sopranisticu, pa je pozvao Karlovčanku Leoniju Brückl, bez prethodnog iskustva ali sjajno školovanu i savršeno muzikalnu pjevačicu. Na nju se uvijek mogao potpuno osloniti ...pročitajte cijeli tekst...

  • Emanuel Kroupa

    (Kochánky, 24. prosinca 1857. – Prag, 12. veljače 1924.)

    Piše: Marija Barbieri
    Iako je u angažmanu u zagrebačkoj Operi bio tek godinu i pol., češki bariton Emanuel Kroupa upisao je svoje ime u njezinu povijest. Kao Zrinjski bio je protagonist prve predstave drugog stalnog djelovanja Opere, a prema Miletiću, „svojim prometejskim umijećem – danas kao heroj Zrinjski, sutra kao smiješni snubok Kecal – zadivio općinstvo“ ...pročitajte cijeli tekst...

  • Rikard Hofer / Richard Figar

    (Bílá Třemešná pokraj Trutnova, 19. srpnja 1866. – Prag, 21. svibnja 1921.)

    Piše: Marija Barbieri
    Rikard Hofer bio je od 1894. do 1900. uz Cammarotu prvi tenor zagrebačke Opere. Došao je iz Praga i preuzeo njemački i slavenski, a djelomice i francuski repertoar. Predstavio se kao Juranić u Zrinjskom, a u prvoj cjelovitoj izvedbi opere u novoj zgradi 22. listopada 1895. pjevao je Sokolovića. Bio je Florestan na premijeri Fidelija uz Milku Trninu
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Bogdan Vulaković

    (Velika Gorica, 10. rujna 1862. – Zagreb, 25. veljače 1919.)

    Piše: Marija Barbieri
    Bogdan Vulaković došao je u zagrebačku Operu kad je prvi bariton u angažmanu bio Emanuel Kroupa. Stupivši u stalan angažman, preuzeo je gotovo sve glavne baritonske uloge u tekućem repertoaru, na prvim hrvatskim izvedbama djela inozemnih autora i na praizvedbama opera hrvatskih skladatelja. Bio je Kocelin na praizvedbi Porina 1897. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Sofija Kramberger

    (Zagreb, 23. prosinca 1861. – Sliema (Malta), 2. kolovoza 1938.)

    Piše: Marija Barbieri
    Sestra Dragutina Gorjanovića Krambergera, iznimno darovita mezzosopranistica Sofija Kramberger, kratko je vrijeme djelovala u Zagrebu, ali je ostvarila niz zapaženih kreacija. Nastavila je školovanje u Italiji i 1882. stupila u angažman u Real Teatro u La Valletti na Malti. Velike je uspjehe postizala kao Leonora u Favoritkinji
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Marija Prikril

    (Zagreb, 27. listopada 1859. – 17. kolovoza 1944.)

    Piše: Marija Barbieri
    S Denegrijem se u Krabuljnom plesu 1878. predstavila i Marija Prikril, prva školovana pjevačica Hrvatica koja je djelovala u Hrvatskoj. Osvajala je svojim lijepim glasom lirsko-koloraturnog soprana. Omiljena Lucia, Marguerite de Valois i prva hrvatska Violetta nakon mnogo ostvarenih uloga zbog udaje se 1887. oprostila od scene
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Ivan De Negri (Denegri) / (Giovanni Battista De Negri)

    (Nizza Monferrato, 3. travnja 1850. – Torino, 3. travnja 1924.)

    Piše: Marija Barbieri
    Budući veliki Giovanni Battista De Negri došao je 1878. u Zagreb kao debitant i predstavio se kao Riccardo u Krabuljnom, točnije Čuvidskom plesu. Zajc je dobio izvanrednog tenora, koji je pjevao glavne uloge u mnogim prvim hrvatskim izvedbama opera. Za njega je skladao uloge Aleksija u Lizinki i naslovnu ulogu u Tvardovskom
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Josip Nolli

    (Ljubljana, 13. studenoga 1841. – 11. siječnja 1902.)

    Piše: Marija Barbieri
    Kada je Kašman 1875. godine otišao iz Zagreba, trebalo je pronaći vrsna baritona kako bi Opera uopće mogla nastaviti djelovati. Došao je Josip Nolli, bivši odvjetnik iz Ljubljane, sin Talijana i Slovenke, i 4. studenoga 1876. zlatnim se slovima upisao u povijest hrvatske opere kao prvi tumač naslovnoga lika u operi Nikola Šubić Zrinjski
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Giovanni Scarneo (Ivan Škarnić)

    (Milna na Braču, oko 1840. – ?)

    Piše: Marija Barbieri
    Bračanin Giovanni/Ivan Scarneo/Škarneo od 1895. do 1897. pjevao je u milanskoj Scali. Na praizvedbi Mascagnijeve opere Guglielmo Ratcliff 1895. pod skladateljevim ravnanjem, na kojoj je u naslovnoj ulozi nastupio Giovanni Battista De Negri, pjevao je gostioničara Toma. Pjevao je Hagena u prvoj izvedbi u Scali Sumraka bogova na otvorenju sezone 1896./1897. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Matilda Lesić

    (Lavov, 15. veljače 1845. – Zagreb, 13. veljače 1909.)

    Piše: Marija Barbieri
    Prva dama u Zajčevu ansamblu, umjetnica krasna glasa i velike muzikalnosti, Matilda Lesić na svojim je plećima pouzdano nosila odgovornu zadaću prvog sustavnog djelovanja Hrvatske opere. S jednakim je uspjehom pjevala uloge najrazličitijeg opsega i žanra, od komičnih operetnih uloga do vrhunca melodramske tragike
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Fernando Tercuzzi

    (Gorica, 1847. (ili 1850.) – Zagreb, 15. siječnja 1906.)

    Piše: Marija Barbieri
    Goričan Fernando Tercuzzi bio je prvi bas prvog i drugog razdoblja sustavnog djelovanja Hrvatske opere. Repertoar mu je obuhvaćao sve basovske uloge u operama tada na repertoaru. Bio je savjestan pjevač s vrlo korektnim odnosom prema radu i dobar glumac, pa se na njega moglo potpuno osloniti u kreaciji velikih i malih uloga
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Franjo Grbić (Fran Gerbič)

    (Cerknica, 5. listopada 1840. – Ljubljana, 29. ožujka 1917.)

    Piše: Marija Barbieri
    Đak praškog Konzervatorija i član Národnog divadla, Fran Gerbič, na poziv Augusta Šenoe došao je u novoutemeljenu Hrvatsku operu i osam godina bio jedan od njezinih najvrsnijih članova, stup ansambla. Svojom solidnosti i svojim karakterom omilio je cijelom općinstvu. Ustoličio je bogatu tradiciju slovenskih tenora u zagrebačkoj Operi
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Josip Kašman (Giuseppe Kaschmann)

    (Mali Lošinj, 14. srpnja 1850. – Rim, 7. veljače 1925.)

    Piše: Marija Barbieri
    Nositelj naslovne uloge u prvoj predstavi Hrvatske opere – Zajčevu Mislavu – Josip Kašman ostvario je kao Giuseppe Kaschmann karijeru jednog od najvećih svjetskih baritona. Sudionik prve predstave za javnost u Metropolitanu, gost Scale i Bayreuthskih svečanih igra, Kašman je i danas uzor savršenstva pjevanja i umijeća interpretacije ...pročitajte cijeli tekst...

  • Ema Vizjak de Nicolesco(u) / Emma Wiziak (Wizjak)

    (Zagreb, 1844. (ili 1847.) – New York, 3. ožujka 1913.)

    Piše: Marija Barbieri
    U nas nedovoljno vrednovana, još jedna iz europski poznatog četverolista učenica Vatroslava Lichteneggera na HGZ-u u Zagrebu, Ema Vizjak ostvarila je kao Emma Wiziak zapaženu europsku karijeru, poglavito u Italiji, gdje se za nju zanimao i sam Giuseppe Verdi. Karijeru je završila u Americi gdje je bila profesorica na Conservatory of Musical Art ...pročitajte cijeli tekst...

  • Irma T(e)rputec-Terée

    (Zagreb, 1842. (ili 1839.) – Beč, 4. svibnja 1907.)

    Piše: Marija Barbieri
    Zagrepčanka Irma Trputec, školovana na bečkom Konzervatoriju, ostvarila je zapaženu europsku opernu karijeru. Pjevala je u mnogim gradovima i bila članica više opernih kuća. Kao već poznata pjevačica nastupila je u zagrebačkoj Operi. Stjepan Miletić imenovao ju je 1898. „začasnim članom“ Hrvatskog zemaljskog kazališta
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Matilda (Mathilde) Mallinger

    (Graz, 17. veljače 1847. – Berlin, 20. travnja 1920.)

    Piše: Marija Barbieri
    Prva ljetna noć 21. lipnja 1868., kad je pjevala Evu na praizvedbi Wagnerovih Majstora pjevača, upisala je Matildu Mallinger u opernu povijest. Velika prvakinja Dvorskih opera u Münchenu i Berlinu, pjevačica prekrasna, muzički sjajno školovana i izražajna glasa, slovila je kao glazbena pojava prvog reda. Jedan je od najsjajnijih hrvatskih opernih bisera ...pročitajte cijeli tekst...

  • Ilma de (di, von) Murska

    (Ogulin, 6. veljače 1834. – München, 14. siječnja 1889.)

    Piše: Marija Barbieri

    Ogulinka Ema Pukšec s umjetničkim imenom Ilma de Murska osigurala je sebi mjesto među pjevačkim besmrtnicima 19. stoljeća. Briljantni koloraturni sopran, zvijezda bečke Dvorske opere i londonskih kazališta, lady of position, kako ju je nazvao G. B. Shaw, jedinstvena Lucia i Kraljica noći, jedna je od najvećih hrvatskih svjetskih pjevačica
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Matilda Marlov (Mathilde Marlow)

    (Zagreb, 1829. – Stuttgart, 22. rujna 1888.)

    Piše: Marija Barbieri
    Prva operna pjevačica Hrvatica koja je postigla europsku karijeru i prva hrvatska pjevačica koja je svu svoju visoko cijenjenu umjetnost dala tuđincima bila je Zagrepčanka Matilda Marlov, izvrstan koloraturni sopran. Uz njezino ime i 25-ogodišnje djelovanje povezano je sjajno razdoblje Dvorske opere u Stuttgartu ...pročitajte cijeli tekst...

  • Franjo Stazić (Franz Steger / Stöger)

    (Szentendre, 3. prosinca 1824. – 1. ožujka 1911.)

    Piše: Marija Barbieri
    Sudionik praizvedbe opere Ljubav i zloba bio je i Franjo Stazić, budući dugogodišnji prvak bečke Dvorske opere, Narodnog kazališta u Budimpešti i u Pragu. Podrijetlom Austrijanac, prema svemu sudeći, smatrao se Hrvatom. U Zagrebu je stekao prvu glazbenu naobrazbu, prvi put nastupio, polučio prve uspjehe i počeo umjetnički stasati
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Alberto Ognjan Štriga

    (Križevci, 30. travnja 1821. – Zagreb, 7. ožujka 1897.)

    Piše: Marija Barbieri

    Tumač Obrena na praizvedbi opere Ljubav i zloba Alberto/Ognjan Štriga usmjerio je sve svoje znanje i silnu energiju u promicanje glazbe i organizaciju glazbenih priredaba Ilirskog pokreta. Nagovorio je Lisinskog da sklada prvu hrvatsku operu. Bio je prvi tumač grofa Lune u Trovatoru/Trubaduru, prvoj Verdijevoj operi izvedenoj na hrvatskom jeziku ...pročitajte cijeli tekst...

  • Sidonia / Sidonija Rubido-Erdödy

    (Zagreb, 7. veljače 1819. – Gornja Rijeka, 17. veljače 1884.)

    Piše: Marija Barbieri
    Praizvedba prve hrvatske nacionalne opere Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskog 28. ožujka 1846. iznjedrila je prvu hrvatsku opernu primadonu ‒ Sidoniju Rubido, rođenu groficu Erdödy muzu Ilirskog pokreta koja je stekla zasluženo mjesto na Bukovčevu svečanom zastoru HNK-a u Zagrebu uz preporoditelje hrvatske književnosti i umjetnosti ...pročitajte cijeli tekst...

  • Predgovor

    piše Marija Barbieri

    Ušli smo u Europsku uniju i kao svaka država koja drži do sebe trudimo se imati što više svoga, što više, kako je danas uobičajeno reći, brendova. A naš su brend svakako bili operni pjevači, točnije pjevačice. Upravo je nevjerojatno da je naš mali narod – jer četiri i pol milijuna je četvrtina jednog New Yorka ili Tokija – dao toliko slavnih svjetskih opernih pjevača! ...pročitajte cijeli tekst...

Arhiv

portreti