Inozemni glazbenici

  • Zvijezda vodilja koja je opernu umjetnost dovela do vrhunaca

    Maria Callas (New York 2. prosinca 1923. – Pariz, 16. rujna 1977.): 100. godišnjica rođenja; Prva dama visokog društva, susret s Onassisom i silazna putanja, 3/3

    Piše: Marija Barbieri
    Maria Callas, magičnom privlačnošću svoje izvanredne osobnosti, nametnula je nova pravila, ali je sagorjela na oltaru umjetnosti kojoj se u svakom nastupu predavala potpuno i ne štedeći se. Postavivši kao kategorički imperativ: stvoriti lik u svoj njegovoj složenosti služeći se isključivo zadanim glazbenim tekstom bez težnje za efektima i bez dodvoravanja publici, izrazila je zahtjeve umjetnosti našega vremena koje ne trpi velike geste i pretjerivanja. Otvorila je novo razdoblje u povijesti glazbe. Promijenila je i naše zahtjeve. Njezini nasljednici vidjeli su u njoj uzor. Poslije nje ništa više nije bilo kao prije. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Božanstvena Callas - primadonna bez konkurencije

    Maria Callas (New York 2. prosinca 1923. – Pariz, 16. rujna 1977.): 100. godišnjica rođenja; Godine trijumfa, 2/3

    Piše: Marija Barbieri
    Maria Callas postala je “primadonna assoluta”, “la divina” (božanstvena). Glazbena je kritika smatra umjetnicom neograničenih pjevačko-tehničkih mogućnosti i superiorne, izražajne i posredujuće inteligencije. Ona hoće svugdje biti prva, njezin je moto: ili ja ili nitko. Svjesna je da joj sve ide u prilog i da ima moć pa se njome koristi. Godine 1952. do 1957. njezine su godine. Snima za ono doba velik broj od 13 kompletnih opera i 4 recitala i postiže basnoslovne honorare. Okružena je fanatičnim divljenjem i obožavanjem. Svaki njezin nastup je događaj. Svjesna svoje umjetničke moći izjavljuje: "Ja nemam suparnica..."...pročitajte cijeli tekst...

  • Jedinstvena i neponovljiva, od zahtjevnih dramskih rola do ranog belkanta

    Maria Callas (New York 2. prosinca 1923. – Pariz, 16. rujna 1977.): 100. godišnjica rođenja; Počeci karijere, 1/3

    Piše: Marija Barbieri

    „Pjevanje za mene nije pitanje ponosa, nego samo pokušaj da se uzdignem prema prostorima gdje vlada harmonija“ – bio je životni motto jedne od najvećih umjetnica operne scene svih vremena – američko-grčko-talijanske sopranistice Marije Callas, rođene prije stotinu godina. Je li bila najveća pjevačica 20. stoljeća – ne mora biti opće mišljenje ali da je bila jedinstvena  u svojoj neponovljivosti – to joj nitko ne može odreći. Naravno bilo je pjevačica s ljepšim glasom, koje su ljepše pjevale – ali nisu obilježile epohu. Maria Callas to jest. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Spoj gracioznosti i herojskog tenora s poput trublje zvonkim visokim tonovima

    Enrico Caruso (Napulj, 25. veljače 1873. – 2. kolovoza 1921.): 150. godišnjica rođenja, 3. dio (3/3)

    Piše: Marija Barbieri
    Caruso će se pamtiti po jedinstvenoj snazi izraza, glasom je mogao iznijeti bogatu paletu osjećaja unoseći svu strast rasnog umjetnika. Imao je prepoznatljiv glas, što je osobina izabranih, i nije trebalo dugo čekati da postane prvi svjetski tenor. Jednostavno je bio tenor novoga vremena, muževan, koji je odražavao novo promišljanje, istinu, životnost. Divilo se ljepoti njegova pjevanja i vjerovalo likovima koje je tumačio. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Nedodirljiva zvijezda Metropolitana i začeci diskografske industrije

    Enrico Caruso (Napulj, 25. veljače 1873. – 2. kolovoza 1921.): 150. godišnjica rođenja, 2. dio (2/3)

    Piše: Marija Barbieri
    S Carusom počinje diskografska industrija. Diskografski producenti  Gramophone Company Fred i Will Gaisberg na putu iz Londona u  Rim zaustavili su se u Milanu i u Scali se oduševili mladim tenorom Enricom Carusom. U Rimu su 3. i 5. travnja 1902. napravili jedini tonski zapis pjevanja posljednjeg kastrata, Alessandra Moreschija (1858-1922), i vratili se u Milano da 11. travnja u Fredovoj sobi u Grand Hotel de Milan snime deset opernih arija s Carusom. Arije su snimljene uz glasovirsku pratnju Salvatorea Cottonea. Producenti su bili oduševljeni snimljenim materijalom i zatražili su od Carusa da snimi još deset arija. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Veličanstven umjetnik i pjevački genij

    Enrico Caruso (Napulj, 25. veljače 1873. – 2. kolovoza 1921.): 150. godišnjica rođenja, 1. dio (1/3)

    Piše: Marija Barbieri
    Prije stotinu i pedeset godina, 27. veljače 1873., rođen je u Napulju, prema mnogim mišljenjima, a i prema broju objavljenih tiskovina, najveći pjevač svih vremena, Enrico Caruso. Slagali se neki s time ili ne, kao primjerice oni koji su najvećim pjevačem 20. stoljeća proglasili izvanrednog, ali ne i povijesno važnog Jussija Björlinga, Caruso je prema sjećanjima svih koji su ga slušali u prvim godinama karijere imao najljepši i najsjajniji glas – "zlato umotano u baršun" – koji se ikada pojavio na opernoj sceni, a prema onima koji su ga doživjeli pri njezinu kraju bio je veličanstven umjetnik, jednom riječi pjevački genij. Bio je i ostao pojam tenora i pjevača uopće....pročitajte cijeli tekst...

  • Veliki neponovljivi majstor glazbene scene i neupitni pojam basovske izvrsnosti

    Cesare Siepi (Milano, 10. veljače 1923. – Atlanta, 5. srpnja 2010.), uz 100. godišnjicu rođenja

    Piše: Marija Barbieri
    Kad upitate tenora, soprana, baritona ili mezzosoprana tko im je pjevački uzor, spomenut će razna imena. Kad isto upitate basa, bez premišljanja odgovor je – Cesare Siepi. Siepi je rođen 10. veljače 1923. u Milanu. Opernu karijeru započeo je 1941. kao 18-godišnjak ulogom Sparafucilea u Verdijevu Rigolettu. Možemo odabrati bilo koju Verdijevu ariju u interpretaciji Cesarea Siepija i uvijek će nas ponovno oduševiti neusporedivo umijeće tog umjetnika. Delikatnost izvedbe i profinjeno fraziranje, impresivnost bez patetike, neusporediva ljepota glasa, pjevačko tehničko savršenstvo, prekrasno izvedene kadence – sve to krasi njegovu nepremašenu interpretaciju. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Posve osebujna umjetnica i vrhunski interpret Rossinija

    In memoriam: Teresa Berganza (Madrid, 16. ožujka 1933. – San Lorenzo de El Escorial, 13. svibnja 2022.)

    Piše: Marija Barbieri
    Nazivali su je „najvećom pjevačicom s najmanjim repertoarom“. To je u neku ruku istina, jer je svjetsku karijeru postigla  s razmjerno malim brojem uloga, mnogo manjim nego njezini glasoviti kolege i kolegice, ali što se stilova tiče, bili su zastupljeni gotovo svi – osim suvremene glazbe – za koju nije imala nimalo afiniteta i smatrala je pogibeljnom za glas. Proslavila se ulogom Rosine u Seviljskom brijaču te postala njezin zaštitni znak u svijetu. Preuzela je i druge Rossinijeve uloge i definitivno ih vratila glasu mezzosoprana, za koji ih je skladao, a ne do tada uobičajeno koloraturnim sopranim. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Pjevač neponovljivog glasa i iznimnog scenskog zanosa

    Franco Corelli (Ancona, 8. travnja 1921. – Milano, 29. listopada 2003.): 100. obljetnica smrti

    Piše: Marija Barbieri
    Franca Corellija krasio je jedan od najljepših glasova koji se mogu zamisliti - sjajan i bogat glas, savršeno ujednačen i blistavih visina. S njim je mogao raditi sve što je htio. Bio je iznimno muzikalan i dobar interpret, a scenski izgled mu je bio kao u filmske zvijezde. Pjevao je s onom danas gotovo zaboravljenom strasti i zanosom, što je njegove kreacije činilo tako živima i uvjerljivima. Ljepota njegova glasa, neka elementarna snaga koja je izbijala iz cijela njegova bića, zanos u interpretaciji, blistave visine činili su ga idealnim interpretom herojskih uloga u talijanskom opernom repertoaru. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Posljednja primadonna assoluta svjetske operne scene

    In memoriam: Edita Gruberová (Bratislava, 23. prosinca 1946. – Zürich, 18. listopada 2021.)

    Piše: Marija Barbieri
    Edita Gruberová bila je posljednja primadonna assoluta svjetske operne scene, komorna pjevačica Bečke državne opere i Bavarske državne opere, slovački slavuj kako ju je nazivao operni svijet, pjevačica savršena vokalnog umijeća koje joj je omogućilo pola stoljeća dugu karijeru. Glas Edite Gruberove imao je kvalitete kakve se ne susreću često kod te vrste glasa – bio je neobično tople boje i razvijene sposobnosti oblikovanja piana. Zbog toga je i njezin operni repertoar bio vrlo bogat. No ona je majstorski izvodila i Mozartove koncertne arije, a u kasnijim godinama karijere sve se više posvećivala njemačkom Liedu, posebice Richardu Straussu. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Početak gramofonske industrije – kralj Metropolitana

    Enrico Caruso (Napulj, 25. veljače 1873. – 2. kolovoza 1921.): 100. obljetnica smrti, 2. dio (2/2)

    Piše: Marija Barbieri
    S Carusom počinje diskografska industrija. Carusov glas bio je iznenađujuće fonogeničan. Snimio je oko 290 objavljenih snimaka, a gotovo isto toliko nije objavljeno, jer je bio vrlo strog prema sebi. Rado je snimao i za snimanje se pripremao s mnogo oduševljenja. Došavši u Metropolitan postao je njegova najveća i nedodirljiva zvijezda s basnoslovnim honorarom. Takav položaj nitko nije uživao, ni prije ni poslije njega. U Metu je otpjevao 37 uloga i ostvario 607 nastupa. Bio je protagonist otvorenja sezona, svih do 1920. osim 1906., premijera, prvih izvedaba djela u Metu i praizvedaba. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Najljepši i najsjajniji glas svih vremena

    Enrico Caruso (Napulj, 25. veljače 1873. – 2. kolovoza 1921.): 100. obljetnica smrti, 1. dio (1/2)

    Piše: Marija Barbieri
    Enrico Caruso je prema sjećanjima svih koji su ga slušali u prvim godinama karijere imao najljepši i najsjajniji glas – „zlato umotano u baršun" – koji se ikad pojavio na opernoj sceni, a prema onima koji su ga doživjeli pri njezinu kraju, bio je veličanstven umjetnik – jednom riječi, pjevački genij. Bio je i ostao pojam tenora i pjevača uopće. Izvanredan visoki registar uz poslovično jedinstven mezzavoce i baritonalni tembar ostao njegovom najjačom vokalnom karakteristikom. To ga je izdvajalo od drugih velikana operne scene u vremenu kad ona nije njima oskudijevala. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Primadona izrazitog umjetničkog temperamenta i miljenica diskografije

    In memoriam: Christa Ludwig (Berlin, 16. ožujka 1928. – Klosternneuburg, Austrija, 24.travnja 2021.)

    Piše: Marija Barbieri
    Christa Ludwig počela je karijeru kao lirski mezzosopran i prirodnim razvojem došla je do dramskog soprana. To joj je omogućio glas velikog opsega od dubina kontralta do sopranskih visina. Umjetničkim temperamentom, tehničkom spremom i neobičnom izražajnošću uspjela je svladati golem operni repertoar, a čak i veći repertoar popijevke i vokalno-instrumentalnih djela. Nije bila primadona u uobičajenom smislu riječi. Nije dobivala bajoslovne honorare, nego je birala nastupe na velikim scenama koje su joj omogućavale istinske umjetničke doživljaje. To je bio njezin izbor umjetničkih, nipošto zvijezdinih želja. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Umrla je Mimi / Posljednja primadonna assoluta

    In memoriam Mirella Freni (Modena, 27. veljače 1935. - 9. veljače 2020.)

    Piše: Marija Barbieri
    S godinama su se velike zvijezde operne scene povlačile, i Mirella Freni ostala je posljednja primadonna assoluta, velika diva iznimnog pjevačkog dara, prelijepa bogata lirskog soprana, savršenog pjevačkog umijeća, neposrednosti i iskrenosti u interpretaciji. Umrla je u rodnoj Modeni 9. veljače 2020. godine čime se zatvorio veliki luk opernih velikana 20. stoljeća. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Radost muziciranja

    Gioachino Rossini (Pesaro, 29. veljače 1792. – Passy, pokraj Pariza, 13. studenoga 1868.) – uz 150. godišnjicu smrti

    Piše: Marija Barbieri
    Seviljski brijač je u neku ruku opera di bravura, jer se rijetko u kojem djelu može pronaći toliko elemenata bravuroznog stila koji su čvrsto uklopljeni u radnju i služe za postignuće određenog cilja – komičnog djelovanja. Svi su likovi živi i majstorski ocrtani i toliko karakteristični da postaju gotovo simboli. Inventivna melodija i pregnantna ritmika okosnice su djela ...pročitajte cijeli tekst...

  • Glas neponovljive ljepote

    Sjećanje: Montserrat Caballé (Barcelona 12. travnja 1933. – 6. listopada 2018.)

    Piše: Marija Barbieri
    Svijet glazbe ostao je bez jednog od najljepših sopranskih glasova koji su se ikada pojavili, bez umjetnice neusporedivog pjevačkog umijeća – Montserrat Caballé. Prema mnogim mišljenjima, bila je najveća pjevačica posljednjih nekoliko desetljeća, interpretkinja najzahtjevnijih uloga koja se nije libila lakšeg žanra – zarzuela njezine domovine ili slavne Barcelona ...pročitajte cijeli tekst...

  • Prvi tenor svijeta

    Mario Del Monaco (Firenca, 27. srpnja 1915. – Mestre, 16. listopada 1982.) – uz 100. godišnjicu rođenja (3)

    Piše: Marija Barbieri
    Mario Del Monaco bio je pjevač goleme popularnosti kojemu su se iskazivale počasti i kad više nije nastupao, obožavan kao apsolutni kralj tenora (što su mu priznavali i sami tenori), tenor koji je postao sinonimom za jednu ulogu – Otella – umro je u bolnici u Mestreu pokraj Venecije. Pokopan je u kostimu Otella, kojega je tumačio 427 puta
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Karijera bez zastoja

    Mario Del Monaco (Firenca, 27. srpnja 1915. – Mestre, 16. listopada 1982.) – uz 100. godišnjicu rođenja (2)

    Piše: Marija Barbieri
    Del Monakovog Cania u Pagliaccima doživjela je 23. ožujka 1960. i zagrebačka publika. Kako je njegov glas s vremenom postao pravi dramski tenor brončana sjaja s gotovo baritonalno obojenim srednjim i dubokim registrom, na gostovanju u Zagrebu pjevao je i prolog Pagliaccima. U Zagrebu je pjevao i Don Joséa u Carmen s Marijanom Radev
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Veličanstveni dar prirode

    Mario Del Monaco (Firenca, 27. srpnja 1915. – Mestre, 16. listopada 1982.) – uz 100. godišnjicu rođenja (1)

    Piše: Marija Barbieri
    Susret s Francescom Cileom s kojim je razradio ariju Maurizija iz njegove Adriane Lecouvreur i Cileino mišljenje da je likom i glasom idealan za tumača toga lika ohrabrilo je Maria Del Monaca u uvjerenju da treba slijediti savjet koji mu je dao Melocchi: pjevati svojim prirodnim, velikim glasom i takvom glasu dati prikladan repertoar
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Kraljičini darovi

    Karl Goldmark (Keszthely, 18. svibnja 1830. – Beč, 2. siječnja 1915.) u povodu stogodišnjice smrti

    Piše: Marija Barbieri
    Karl Goldmark skladao je komornu glazbu, dvije simfonije, uvertiru Sakuntala i šest opera. Najpoznatije djelo mu je opera Kraljica od Sabe. Zahvaljujući scenskoj raskoši i glazbi koja je tada zvučala prilično egzotično Kraljica od Sabe svojedobno je uživala veliku popularnost, a svom skladatelju donijela je slavu i ugled te mnoge počasti
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Ruski glas mediteranske topline

    Sjećanje: Elena Obrazcova (Lenjingrad, 7. srpnja 1939. – Leipzig, 12. siječnja 2015.)

    Piše: Marija Barbieri
    Glas Elene Obrazcove zacijelo je bio jedan od najljepših mezzosoprana ovoga vremena. Duboki registar bio joj je pastozan s onim toliko karakterističnim, ali krajnje kultiviranim ruskim prizvukom, a srednji i visoki registar prepuni upravo mediteranske topline. Zbog takva glasa i izvrsnog umijeća pjevanja bila je u uskom krugu pjevača koji su mnogo snimali ...pročitajte cijeli tekst...

  • U aristokratskom salonu

    Richard Strauss (München, 11. lipnja 1864. – Garmisch-Partenkirchen, 8. rujna 1949.) – 3. dio

    Piše: Marija Barbieri
    Arabella je premijerno izvedena u HNK-u u Zagrebu 6. veljače 1973. Dirigent, redatelj i protagonistica bili su Jovan Šajnović, Vlado Habunek i Božena Ruk-Fočić, koji su, uz Vladimira Ruždjaka i Branku Beretovac, potvrdili istančan senzibilitet za tumačenje Straussova opusa. Bila je to u cijelosti jedna od najboljih realizacija zagrebačke Opere ...pročitajte cijeli tekst...

  • Ljubav i smijeh

    Richard Strauss (München, 11. lipnja 1864. – Garmisch-Partenkirchen 8. rujna 1949.) – 2. dio

    Piše: Marija Barbieri
    Prva izvedba Kavalira s ružom u Hrvatskoj bila je pet godina nakon praizvedbe, 29. travnja 1916. Maršalicu je pjevala Mira Korošec, Octavijana Vika Engel, a Sofiju podala Paula Trauttner-Kramer. Veliko iznenađenje priredio je 29-ogodišnji fenomenalni bas Josip Križaj. Izvedba je postigla golem uspjeh i u Zagrebu postala prava umjetnička senzacija
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Pjesnik antičke drame

    Richard Strauss (München, 11. lipnja 1864. – Garmisch-Partenkirchen 8. rujna 1949.) – 1. dio

    Piše: Marija Barbieri
    Dana 9. prosinca 1905. u Dresdenu je praizvedena opera koja je uzvitlala veliku prašinu, postigla senzacionalan uspjeh kod publike i u roku od dvije godine bila uvrštena na repertoar pedeset opernih kuća kao jedno od najcjelovitijih i najkonciznijih glazbeno-scenskih djela. Riječ je, naravno, o Salomi Richard Strauss za koju je skladatelj sam napisao libreto ...pročitajte cijeli tekst...

  • Kraj jedne ere

    Sjećanje: Claudio Abbado (Milano, 26. lipnja 1933. – Bologna, 20. siječnja 2014.)

    Piše: Maja Stanetti
    Put velikoj karijeri Abbadu je otvorila pobjeda na međunarodnom natjecanju Serge Koussevitsky, a potom, i nagrada Dmitrij Mitropoulos. Rodni Milano pružio mu je priliku da još 1960. debitira u Scali, a osam godina kasnije postaje muzičkim direktorom te kuće. Abbado je svojim opernim i simfonijskom repertoarom ostavio veliki trag
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Poleti, misli, na krilima zlatnim

    Giuseppe Verdi, u povodu 200. obljetnice rođenja

    Piše: Marija Barbieri
    Kao sve genijalne stvaraoce i Verdija karakterizira istina, iskrenost, izravnost, veliki klasični potez i elementarna snaga. A kao muzičko-scenskog umjetnika posebno, snaga dramatske muzičke riječi i neusporediva ljepota melodike u širokom luku. Giuseppe Verdi je veliki skladatelj, a snagom umjetničke istine ostat će velik u svim vremenima ...pročitajte cijeli tekst...

  • Apoteoze ljubavi

    Richard Wagner, u povodu 200. godišnjice rođenja – 3. dio

    Piše: Marija Barbieri
    Najveći hrvatski tumač likova u muzičkoj drami Tristan i Izolda te jedna od najvećih svjetskih interpretkinja Izolde svih vremena je Milka Trnina. Na praizvedbi Majstora pjevača Zagrepčanka Matilda Malinger pjevala je Evu. Wagnerova želja da se Parsifal ne izvodi izvan Bayreutha prekršena je 1903. u Metropolitanu s Milkom Terninom kao Kundry ...pročitajte cijeli tekst...

  • Wagner i Prsten Nibelunga

    Richard Wagner, u povodu 200. godišnjice rođenja – 2. dio

    Piše: Marija Barbieri
    Prvi nagovještaj o skladanju Prstena Nibelunga potječe iz travnja 1848. Wagner je Rajnino zlato počeo je skladati 1853., a 1854. slijedila je Walküra. Potom je 1856. počeo raditi na Siegfriedu, završio prva dva čina i ostavio ih po strani. Od prve naznake Ringa do završetka skladanja Sumraka bogova 1874. proći će 26 godina. Rezultat je ciklus od 15-ak sati trajanja ...pročitajte cijeli tekst...

  • Romantična opera velikog skladatelja

    Richard Wagner, u povodu 200. godišnjice rođenja – 1. dio

    Piše: Marija Barbieri
    Nakon Ukletog Holandeza Wagnerova umjetnička karijera krenula je svojim putem. Skladatelj se počinje afirmirati. Postaje vodeća ličnost dresdenskoga glazbenog života i kao dirigent promiče djela Beethovena i Glucka, a izvodi i djela Bacha i Palestrine. Upoznaje se s Franzom Lisztom koji će postati i ostati najveći zagovornik njegove glazbe ...pročitajte cijeli tekst...

  • Odlazak slavuja

    Sjećanje: Joan Sutherland (1926 – 2010)

    Piše: Marija Barbieri
    Joan Sutherland bila je jedna od najvećih pjevačica, velike ljepote tona s prekrasnim legatom i svim onim brojnim koloraturnim ukrasima, trillerima i staccatima koje je izvodila neusporedivom lakoćom. Predbacivali su joj da nema dobru dikciju i bogatstvo izraza ali nitko joj nije mogao odreći pjevačko savršenstvo. Prozvali su je La Stupenda (Čudesna) ...pročitajte cijeli tekst...

eseji