Profilirano izdanje koje spaja dokumentaciju, kritiku i narativnu eleganciju

Davor Schopf: Vitomir Marof: od farmaceuta do nacionalnog opernog prvaka, ur. Mladen Mordej Vučković, Davor Schopf, Hilarion, Zagreb, 2024.

• U suvremenoj hrvatskoj kulturnoj publicistici rijetko se pojavi monografsko djelo koje istovremeno služi kao intimna biografija, iscrpna kronika izvedbenih umjetnosti i vrijedni arhiv operne prošlosti. Vitomir Marof: od farmaceuta do nacionalnog opernog prvaka autora Davora Schopfa, u izdanju društva Hilarion, na 320 stranica velikoga formata upravo to postiže: knjiga je spoj dokumentarne preciznosti i interpretativne analize koja čitatelja uvodi u život i tri desetljeća karijere jedne od najznačajnijih figura hrvatske operne scene.

  Monografija se otvara tekstom kojim Schopf smješta Vitomira Marofa u povijesni kontekst znamenitih hrvatskih baritona – Josipa Kašmana, Josipa Nolija, Marka Vuškovića, Ferdinanda Radovana i drugih, uz napomenu da je Marof treći hrvatski operni umjetnik i prvi bariton s titulom nacionalnoga opernog prvaka. Umjesto simplificiranoga biografskog popisa ključnih događaja iz života, autor gradi osoban i informativan narativ o umjetniku koji je svoj put stvorio vrlo svjesno, promišljeno i s ljubavlju prema glazbi.

  Marof, rođen 1950. u Zagrebu, započeo je svoju profesionalnu karijeru izvan glazbe – kao farmaceut. Relativno kasno posvetio se pjevačkom pozivu – pjevanje je diplomirao 1988. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Godinu dana ranije, 4. prosinca 1987. debitirao je u tenorskoj ulozi – kao Alfred u Šišmišu Johanna Straussa u Slovenskom narodnom gledališču u Mariboru, gdje je otpjevao niz uloga koje autor monografije detaljno popisuje. Godine 1991. Vitomir Marof stupio je u angažman u Operu Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, gdje ostaje sve do umirovljenja 2016. godine.

  

  Schopf u monografiji tematizira sve segmente umjetnikova djelovanja – rani život, formativne godine, promjenu profesije, njegov umjetnički razvoj, prijelomne trenutke pjevačke transformacije, promjenu faha iz tenorskog u baritonski (ponovni debi 27. veljače 1995. u ulozi Velikoga Dagonovog svećenika u Samsonu i Dalili Camillea Saint-Saënsa) te kasniju međunarodnu afirmaciju, dajući cjelovitu sliku razvoja scenskog umjetnika iznimne discipline i predanosti.

  Knjiga sadrži opsežan katalog izvedbi u hrvatskim opernim kućama te na međunarodnim pozornicama širom srednje i jugoistočne Europe, uključujući Ljubljanu, Beč, Bratislavu i druge gradove. Monografija je opremljena s nekoliko stotina arhivskih fotografija predstava, programskih cedulja, fotografija značajnih trenutaka iz umjetnikova života – primanja niza nagrada, fotografija s uglednicima iz kulturnog i političkog života, fotografija umjetnikove diskografije, a donosi i galeriju obiteljskih fotografija, prikaz umjetnikovih kolekcionarskih hobija (zbirke penkala i satova) te segment posvećen Marofovoj poeziji. Ovi elementi djela, uz arhivsku vrijednost kao referentan izvor za buduća teatrološka istraživanja, nisu puki dodatak nego integralni dio narativa koji čitatelju omogućuje cjelovitu empatijsku percepciju Marofove umjetničke ličnosti i djela.

  Schopf koristi svoj široki autoritet kao glazbeni kritičar kako bi važnim trenutcima Marofove karijere pridodao interpretativnu i kritičku vrijednost. Retrospektivne citate iz svojih ranijih osvrta u Vjesniku i drugim publikacijama autor nenametljivo uklapa u narativ, stvarajući osjećaj kontinuiteta njegova odnosa prema pjevačevu radu. Kroz te citate čitatelj ne dobiva samo kroniku uloga i nastupa, nego i kritičko razumijevanje Marofova vokalnog razvoja i scenskog izraza u širem socijalno-recepcijskom kontekstu.

  
  
  Posebno je zanimljiv dio u kojem se razmatra Marofov prelazak iz tenorskog u baritonski repertoar, s analizama Verdijevih i drugih zahtjevnih uloga. Autor ne štedi riječi hvale, ali ni objektivne procjene te jasno artikulira stav da je upravo taj prelazak bio ključan za Marofovu umjetničku identifikaciju kao baritona jedinstvene boje i izraza – glas koji osvaja publiku i kritiku.

  Schopf daje knjizi širinu koja nadilazi osobnu biografiju. Osim što služi kao portret jedne umjetničke karijere, ona je i značajan dokument prikaza tri desetljeća tranzicijsko-transformativnog razdoblja hrvatske opere u suvremenoj Hrvatskoj, kroz niz konteksta – od glazbenih estetika do produkcijskih kazališnih okvira.

  

  Još jedno u nizu vrijednih izdanja društva Hilarion – Vitomir Marof: od farmaceuta do nacionalnog opernog prvaka zaslužuje pozornost ne samo kao biografija jedne pjevačke karijere, nego kao profiliran kulturni zapis koji spaja dokumentaciju, kritiku i narativnu eleganciju. Schopfova knjiga istovremeno je arhiv i interpretacija, vrijedan doprinos hrvatskoj glazbenoj publicistici, koji omogućuje čitateljima, muzikolozima i opernim entuzijastima da sagledaju složenost jedne umjetničke karijere koja je kroz disciplinu, talent i posvećenost postala simbolom nacionalne operne izvrsnosti.

  © Željko Anzulović, OPERA.hr, 27. siječnja 2026.