Gjurgja Halper-Leppée

(Gornja Rijeka, 7. svibnja 1907. – Stockholm, 18. studenoga 1996.)

  • Gjurgja Halper-LeppéeRođena u Gornjoj Rijeci 7. svibnja 1907., Gjurgja Leppée od svoje je devete godine učila glasovir na školi HGZ-a. Nakon pet godina učenja glasovira počela se baviti pjevanjem. Usavršavala se u Beču kod poznatog austrijskog baritona i profesora na Akademiji Hansa Duhana (1890-1971), u Budimpešti i Milanu te u Essenu, gdje je u sezoni 1935./36. počela opernu karijeru kao članica Gradske opere. Pjevala je Mimì u La Bohème, Neddu u Pagliaccima, Toscu, Desdemonu u Otellu i još neke druge uloge. Gostovala je u Düsseldorfu, Stuttgartu, Frankfurtu, Kölnu, Wiesbadenu, Aldenburgu, Bremenu, Hannoveru i Berlinu. U Jutarnjem listu 1. travnja 1937. objavljen je razgovor s umjetnicom u Berlinu u kojemu se ona predstavlja kao „stalni gost njemačkog narodnog kazališta u Weimaru“, u kojemu je postigla toliko uspjeha da je od sljedeće godine angažirana kao „stalni član s rangom i naslovom Staatsopernsängerin (državna operna pjevačica)“ i priča da i dalje sustavno radi na pjevačkom usavršavanju kod „jedne od najboljih berlinskih učiteljica gđe Auffart rođ. Buccarini-Bakarčić iz Sušaka“. Razgovor je ilustriran slikom Octaviana u Kavaliru s ružom, kojega je, kako kaže, osam puta pjevala u Bremenu.

    Olav Gerthel (Don Jose) i Gjurgja Halper-Leppée (Carmen) – Georges Bizet, Carmen, Stockholm, 1943.U Hrvatskoj je Gjurgja Halper-Leppée počela nastupati 1934. na koncertnom podiju. U Zagrebu je priredila vrlo uspjeli koncert s Pavlom Marionom Vlahovićem. Od 1937. povremeno je gostovala u Operi. U svibnju 1937. nastupila je u Carmen. Novosti su 25. svibnja izvijestile da „već godnama djeluje s velikim uspjehom na njemačkim pozornicama“, a zatim se raspisale o tom ostvarenju: „Njezina kreacija bila je ne samo pjevački, nego i glumački inteligentno iznesena, te odaje pravu teatarsku krv i instinkt. U najsitnije pojedinosti izradjena i izbrušena bila je svaka gesta, svaki pokret, a pjevačka deklamacija i izražaj uvijek u skladu sa smislom i duhom riječi, uvijek misaono prilagodjeni svakoj situaciji. Ništa tu nije bilo nevažno i ništa što ne bi bilo obuhvaćeno u punom značenju. Za svu realističnu glumu i temperamenat njezina je 'Carmen' djelovala apartno. Njezin lijepi organ, koji ima potpuno u vlasti, nije zatajio kod kulminacije, on je naročito došao do izražaja u čisto pjevačkim dijelovima, gdje je gošća mogla da pokaže i razvijeni osjećaj za muzikalno profinjenu frazu, kao u poznatoj ariji gatanja iz karata na početku trećeg čina.“ U lipnju 1937. pjevala je Desdemonu i Novosti su 1. srpnja izvijestile da je u toj ulozi „mogla da razvije potpuno svoj lijepi organ i svoju sposobnost pjevačkog i glumačkog karakteriziranja“. Godine 1938. gostovala je kao Carmen, 1939. pjevala je Mimì. „Dr. H. P.“ [Hubert Pettan] pohvalio je u Obzoru 6. siječnja 1939. njezin „glas velikog opsega“, „tehničko znanje, lijepa i dotjerana piana i mezzavoce“, „suzdržljivu, zaokruženu i proćućenu glumu, bez vanjskih efekata“. Smatrao je da joj više odgovaraju lirske uloge, ne toliko s obzirom na jačinu tona nego s obzirom na dosta osebujnu boju glasa.

    Buknuo je rat, pa je od 1941. do 1943. Gjurgja Halper-Leppée bila članica zagrebačke Opere i pjevala Carmen, Santuzzu, Toscu. U Bukureštu je 1942. s Melitom Lorković i Lovrom Matačićem predstavljala hrvatsku kulturu. U prosincu 1942. nastupila je na prvoj hrvatskoj izvedbi duhovne muzičke igre Božićna radost talijanskog skladatelja Nina Cottozza i početkom 1943. na reprizama opere Adriana Lecouvreur. Ivan Brkanović pisao je u Hrvatskom narodu 12. siječnja 1943. da je ulogu Kneginje de Bouillon „ostvarila s mnogo ukusa i znanja podajući svome glasu potrebnu izražajnu i prodornu snagu. Bila je otmjena u igri, a glasovno i glumački u najboljem raspoloženju iznievši logično i produhovljeno one sukobe u samom karakteru iznešene osobe.“ U veljači 1943. pjevala je manju ulogu Wellgunde na obnovi Rajninog zlata a u daljnjim izvedbama preuzela je Freiu od Sene Jurinac.

    Gjurgja Halper-Leppée (Carmen) – Georges Bizet, Carmen, Stockholm, 1943.Rat je promijenio tijek karijere Gjurgje Halper-Leppée. U studenome 1943. postigla je velik uspjeh na gostovanju u Finskoj narodnoj operi u Helsinkiju i u prosincu u Stockholmu. Helsinške novine Svenska Pressen i Hufvudstadsbladest donose 15. studenoga opširne prikaze o njezinoj Tosci, opisuju je u pojedinostima i zaključuju: „Napokon smo čuli opet jednu pravu Toscu, koja je jednako sjajna glasovno kao i blistavom svojom pojavom.“ Stockholmske Dagens Nyheter i Nya Dagligt Allehanda također opširno pišu 8. prosinca 1943. o njezinoj „Carmen svjetske klase“. Hrvatski narod izvješćuje 28. lipnja 1944. da je nekoliko mjeseci kasnije ponovno nastupila u Kraljevskoj operi u Stockholmu kao Carmen, Tosca i Desdemona i prenosi novine Svenska Dagbladet od 28. svibnja. Citira tekst kritičara Kaisa Rootzena: „Kad se ustanovi da je glasbeni Stockholm u Gjurgji Halper-Leppée našao i izabrao novu umjetnicu, potrebno je u isto vrijeme ustanoviti da nije moglo biti boljeg i opravdanijeg izbora na tom području. Malo ima opernih umjetnika koji su u isto vrijeme ovako temeljito izobraženi i ovako bogato nadareni kao ona.“

    Gjurgja Halper-Leppée ostala je u Švedskoj i 1946. stekla švedsko državljanstvo. Njezino dalje djelovanje vezano je uz tu zemlju, u Hrvatsku se umjetnički nije vraćala. Nastupala je u Stora Theatern u Göteborgu i Gradskom kazalištu u Malmöu. Gostovala je u Zürichu i u milanskoj Scali. Podatan glas velikog opsega, pjevačka kultura i tehničko znanje te dobro promišljena intelektualna gluma omogućili su joj širok izbor repertoara, pa je tumačila i Lizu u Pikovoj dami, Salud u operi Manuela de Falle Kratak život, Groficu u Figarovu piru, Didonu u Purcellovoj operi Didona i Eneja. Njegovala je i koncertnu djelatnost. Nastupala je na Skandinavskom radiju. Pedagošku djelatnost započela je 1957. u Göteborgu, od 1970. do 1973. predavala je na Visokoj glazbenoj školi u Stockholmu. Odgojila je nekoliko poznatih švedskih pjevača. Njezin mezzosopran velikog opsega, osebujne tamne boje, izjednačen i plemenit, lirske podatnosti, s lijepim i dotjeranim pianima i mezzavoceom zabilježen je na tonskim zapisima tvrtka Gramophone i EL HMV.

    Gjurgja Leppée, udana pl. Halper, umrla je u Stocholmu 18. studenoga 1996. godine.

    © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2016.

Piše:

Marija
Barbieri

portreti