Cvijeta pl. Cindro

(Split, 15. svibnja 1883. – 10. veljače 1982.)

  • Programska cedulja Velikog koncerta Cvijete pl. Cindro 6. listopada 1912.Pripadnica stare splitske plemićke obitelji koja se spominje od 13. stoljeća, Cvijeta Cindro rođena je u Splitu 15. svibnja 1883. Otac Josip bio je profesor i prvi tajnik splitskog Hrvatskog pjevačkog društva Zvonimir, a majka „iz slavne dubrovačke kuće markeza Bona“, kako piše zagrebački Obzor 3. travnja 1912. najavljujući debi mlade pjevačice. Školovala se u Dubrovniku i u Splitu, gdje je učila pjevanje kod Josipa Hatzea i nastupala u malim komornim sastavima. Od 1907. do 1909. usavršavala se u Milanu kod Antonia (Nina) Caironea i Josipa Kašmana. Godine 1911. nastupila je na koncertu opernih arija u Splitu s Markom Vuškovićem i mladim tenorom Ivanom Škrivanićem. Debitirala je 3. travnja 1912. u Kraljevskom zemaljskom hrvatskom kazalištu u Zagrebu kao Azucena u Trovatoru.

    Debi je popraćen različitim osvrtima. Hrvatski pokret piše 4. travnja da „nije udovoljila našim tražbinama“ iako „njeno grlo ima neporecivog materijala, a taj nije bez sonornosti u visini ni bez gipkosti niti bez škole“, ali „u dubljim je položajima još nejasan i slab“. Narodne novine istoga dana proriču joj „lijepu budućnost“ i dalje pišu: „Njezina Azucena pristojna je prikaza, s prva nešto plaha, kašnje puna žara i čuvstva. Grlo je vrlo obsežno, izraziti mezzosopran, a igra živa, kretnje vrlo sigurne.“ Hrvatska također 4. travnja pod naslovom Nova zviezda na glasbenom nebu piše: „Iza kako je izvela prve note, pobudila je najveće oduševljenje i udivljenje obćinstva. [...] Neki hvale umiljatost i nježnost glasa, neki ističu talijanski bel canto, neki pojavu, neki otmjenost geste, mimiku itd.“ Obzor istoga dana javlja da je „ugodno frapirala svim ljepotama svog krasnog grla“, ističe „veliku inteligenciju u predavanju“, „glas jak u visinama, ugodan i topao u nizinama, intonacija uviek savršena“. Sveučilištarci iz Dalmacije obasuli su cvijećem „hrvatsku slavuljicu“ i ispjevali joj sonet.

    Vratila se u Split i 6. listopada 1912. priredila je u Općinskom kazalištu Veliki koncert opernih arija i pjesama. Zanimljivo je da su uz hrvatske i talijanske autore bili zastupljeni i Saint-Saëns (Samson i Dalila) i Wagner (Tannhäuser), na kojemu je između ostalih sudjelovao i Antun Dobronić. Sudjelovala je na koncertima koji su se u Splitu povremeno priređivali, bila je članica quartett-kluba koji je te koncerte uglavnom organizirao, a umjetnici su odlazili i na turneje po Dalmaciji, Primorju i Bosni. Na gostovanju ansambla osječkog kazališta u Splitu 10. svibnja 1914. pjevala je Ameliju u Krabuljnom plesu. Splitska Sloboda napisala je 11. svibnja da je njezin nastup razgalio publiku i ustvrdila da je „njezin uspjeh znak lijepe umjetničke budućnosti“. Ameliju je pjevala i u Osijeku 28. svibnja. Izgleda da je počela prelaziti u sopranski repertoar.
    Programska cedulja Velikog koncerta Cvijete pl. Cindro 6. listopada 1912.Programska cedulja Velikog koncerta Cvijete pl. Cindro 6. listopada 1912.
    Od jeseni 1915. počela se u Splitu baviti i pedagoškim radom. U Splitu je djelovala od 1908. do 1918. Prema Hrvatskom biografskom leksikonu poslije 1919. nastupala je nekoliko sezona na talijanskim pozornicama (Milano, Catania), zatim se vratila u Hrvatsku. U Osijeku je 25. i 29. prosinca 1925. pjevala Ameliju i 27. prosinca Toscu. Zatim je 1926. stupila u angažman. Na praizvedbi operete Zapovijed maršala Marmonta, koju je njezin autor Ivo Tijardović opisao kao „muzičku sliku iz Napoleonova doba u Dalmaciji“, 30. travnja 1929. u Splitu tumačila je glavnu ulogu poljičke kneginje Mire Dražoević. Poslije Drugoga svjetskog rata nastupila je 1947. u Scali kao Madelon u Andréi Chenieru.

    U Splitu je Cvijeta pl. Cindro uživala ugled cijenjene pjevačke pedagoginje. U rodnom gradu je i umrla, 10. veljače 1982. godine.

    © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2015.
    (koliko je autorici teksta poznato ne postoji sačuvana fotografija, slika ili crtež Cvijete pl. Cindro)

Piše:

Marija
Barbieri

portreti