Predgovor 2. knjizi leksikona Hrvatski operni pjevači

Od 1909. do kraja Drugoga svjetskog rata

  • Detalj fasade Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu

    Dok je prvi dio leksikona Hrvatski operni pjevači temeljen isključivo na pisanim dokumentima, jer živih svjedoka, naravno, nema, pripremajući nastavak leksikona, razgovarala sam s nekoliko vrlo vjerodostojnih živih svjedoka, a i sjećala se razmišljanja onih koje sam poznavala, a danas nisu više među živima. Svi su se slagali u nekim konstatacijama: o virtuoznim koloraturama i kreativnosti Maje de Strozzi, o neodoljivoj privlačnosti Irme Polak, veličanstvenom Marku Vuškoviću, o vrhunskim, za većinu, našim najvećim glazbeno-scenskim ličnostima Ančici Mitrović i Josipu Križaju, o prekrasnom pjevanju Vilme Nožinić, o ljepoti glasa lirskog tenora Josipa Rijavca, kao i mezzosopranistice Marte Griff-Pospišil, o čudesnoj Zlati Gjungjenac-Gavella, o izvrsnom baritonu Dragi Hržiću, o jedinstvenom i neponovljivom Josipu Gostiču. Naravno, sve su te konstatacije potkrijepljene citatima iz kritičkih osvrta u kojima se one redovito i ponavljaju. Je li izbor pjevača mogao biti bolji? Uvijek nešto može biti bolje, uvijek će se pitati zašto je taj ušao, a onaj nije. Svjesna sam toga da nisu svi dovoljno istraženi – nekima se gubi trag, neki nemaju ostavštine. Na mladim je naraštajima da nastave istraživanje.

    Pjevača koji su djelovali između dvaju svjetskih ratova ili su karijeru počeli prije Drugoga svjetskog rata, dakle u razdoblju od treće uspostave zagrebačke Opere 1909. do 1945. koje smo uzeli kao razdjelne godine, bilo je mnogo. Barem polovina umjetnika koji su u njemu djelovali bili su snažne umjetničke osobnosti koje su trajno obilježile hrvatsku opernu reprodukciju, mnogi su ostvarili zapaženu međunarodnu karijeru, a većina je imala iskustvo nastupanja na inozemnim pozornicama. To posebno zanimljivo razdoblje od samo 36 godina podijelili smo u dva dijela.

    U prvome su između ostalih: Gabrijela Horvat, muza Leoša Janačeka, Maja de Strozzi koju spominje Thomas Mann, Nikola Zec, dugogodišnji član bečke Dvorske pa Državne opere, Vera Schwarz koja ulazi u najuži krug najvećih hrvatskih opernih pjevača koji su osvajali pozornice Beča i Berlina, a bila je prva engleska Verdijeva Lady Macbeth i zvijezda gramofonske produkcije između dvaju ratova, Tino Pattiera jedan od najvećih europskih tenora između dvaju svjetskih ratova. U tom su razdoblju djelovali i Ljubica Oblak-Strozzi, prvakinja berlinske Državne opere kao Violetta de Strozzi, Rumunjka Viorica Ursuleac koja je započela karijeru u Zagrebu i vinula se do jedne od najvećih svjetskih interpretkinja likova u operama Richarda Straussa, Zdenka Zika koja je krenula iz Zagreba u Bečku državnu operu, Josip Rijavec koji je postao prvak berlinske i praške Opere i tenor s kojim je Mascagni snimio Sicilianu iz Cavallerije rusticane. U njemu su i Vika Engel, prva hrvatska vagnerijanka koja je došla iz Beča i djelovala u Hrvatskoj, iznimne glazbeno-scenske ličnosti Marko Vušković i Josip Križaj, omiljene zagrebačke umjetnice Irma Polak i Marta Griff-Pospišil, iznimna Zlata Gjungjenac-Gavella, koja je svoj procvat doživjela u ljubljanskoj Operi, nositelji sjajnih dramskih glasova Mira Korošec i Stanislav Jastrzebski, profinjeni umjetnici Milena Šugh-Štefanac, Anka Horvat-Gottlieb i verdijanski bariton Drago Hržić, prvi nositelji opernog života u tom razdoblju u Splitu Cvijeta pl. Cindro i Noe Matošić te omiljeni operetni prvak koji je ostvario i zapažene uloge u operi Milan Šepec.

    Taj drugi dio leksikona podnaslovili smo s Od Gabrijele Horvat do Zdenke Zikove, simbolički povezujući umjetnost hrvatske operne reprodukcije sa češkom. Hrvatica Gabrijela Horvat počela je karijeru u Zagrebu i postala prvakinja praškog Národnog divadla, Čehinja Zdenka Zika u Zagrebu je oblikovala svoju umjetničku osobnost i nastavila djelovanje u praškom Národnom divadlu i Bečkoj državnoj operi.

    Nadamo se da će ovaj leksikon, obogaćen likovnim prilozima, dati cjelovit uvid u jedan poseban svijet, svijet u kojemu prevladava talent, a nadograđuje ga znanje, nekada čvrsto ugrađen u hrvatsko nacionalno biće a danas nastavak te bogate tradicije, i pridonijeti situiranju Hrvatske u Europi na mjesto koje joj zasluženo pripada. A nadamo se i da će leksikon u nešto skraćenom obliku doživjeti izdanje na engleskom jeziku.

    © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2015.

Piše:

Marija
Barbieri

portreti