Predgovor

piše Marija Barbieri

  • Zastor za staro gornjogradsko kazalište s umetnutom slikom Djed, unuk i vila, koja se pripisuje Vjekoslavu Karasu (nakon 1850); jedini očuvani dio scenske opreme iz tog razdoblja

    Ušli smo u Europsku uniju i kao svaka država koja drži do sebe trudimo se imati što više svoga, kako je danas uobičajeno reći brendova. A naš su brend svakako bili operni pjevači, točnije pjevačice. Upravo je nevjerojatno da je naš mali narod – jer četiri i pol milijuna je četvrtina jednog New Yorka ili Tokija – dao toliko slavnih svjetskih opernih pjevača! Najveći su postali nezaobilazni segment svjetske kulture i civilizacije, prisutni u svim glazbenim priručnicima i enciklopedijama.
    Staro kazalište na Markovu trgu u Zagrebu
    „Hrvatski slavuj“ Ilma de Murska, o kojoj je pisao i George Bernard Shaw, Matilda Mallinger, Eva na praizvedbi Wagnerovih Majstora pjevača, Milka Trnina /Ternina, slavna wagnerijanka i Puccinijeva Tosca, Zinka Kunc Milanov, „glas stoljeća“, Sena Jurinac, „najfiniji Oktavijan stoljeća“, Josip Kašman kao Giuseppe Kaschmann, „kralj baritona“, Gabrijela Horvat, muza Leoša Janáčeka, Tino Pattiera, jedan od najvećih europskih tenora između dvaju svjetskih ratova, protagonist Verdijeve renesanse u Njemačkoj, velika europska diva uzmeđu dvaju svjetskih ratova Vera Schwarz, prva Verdijeva Lady Macbeth u Engleskoj. Pribrojimo li im Franju Stazića, prvaka bečke Dvorske opere, tumača Vukosava na praizvedbi Ljubavi i zlobe, Osječanku Josie von Petru, istaknutu solisticu Mahlerove ere u bečkoj Dvorskoj operi, Nikolu Zeca, dugogodišnjeg člana bečke Dvorske i Državne opere, Marka Vuškovića, koji je iz praškog Národnog divadla došao u Zagreb da bi se na njemu temeljila treća i trajna uspostava zagrebačke Opere, Ljubicu Oblak-Strozzi prvakinju Berlinske državne opere pod imenom Violetta de Strozzi, tenora Pavla Mariona-Vlahovića, koji je ostvario zapaženu međunarodnu karijeru, pa poslije Drugoga svjetskog rata dvije velike svjetske Aide, Dragicu Martinis i Ljiljanu Molnar-Talajić, jednog od vodećih svjetskih baritona, Marka Rothmüllera, zatim Tomislava Neralića, Vladimira Ruždjaka, Biserku Cvejić, Nadu Puttar-Gold, Boženu Ruk-Fočić, Ružu Pospiš-Baldani, Dunju Vejzović i u najnovije vrijeme Maksa Emanuela Cenčića, jednoga od vodećih kontratenora današnjice, spomenuli smo samo najznačajnije. Oni su pronosili svijetom tradiciju hrvatskog opernog umijeća.
    Vatroslav LisinskiIvan ZajcStjepan Miletić
    Tu je i cijeli niz umjetnika koji su glavninu djelovanja ostvarili u domovini i zlatnim slovima obilježili pojedina razdoblja svojih matičnih kuća. Nabrojit ćemo ih samo nekoliko: Maja de Strozzi, Zlata Gjungjenac-Gavella, Ančica Mitrović, Vilma Nožinić, Nada Tončić, Marijana Radev, Branka Stilinović, Mirka Klarić, Viktor Bušljeta, Ferdinand Radovan, Franjo Petrušanec.

    Programska cedulja svečanog otvaranja NArodnog hrvatskog zemaljskog kazališta u Zagrebu 14. listopada 1895.Ne želimo se pritom zadržati samo na etničkim Hrvatima, jer hrvatski operni pjevači su svi oni koji su svoju umjetnost utkali u hrvatsko nacionalno kulturno biće i trajno ga obilježili, od budućeg velikog Verdiju posebno omiljenog Otella, Giovannija Battiste de Negrija, koji je na samome početku karijere kao Ivan Denegri četiri godine bio član Hrvatske opere u njezinim počecima, za kojega je Ivan pl. Zajc skladao dvije uloge u svojim operama, koji mu je praktično bio stup repertoara, preko nezaobilaznog prvog Porina Ernesta Cammarote i cijelog niza tenora Slovenaca, Josipa Rijavca s kojim je Mascagni snimio sicilianu iz Cavallerije rusticane, Marija Šimenca za kojega je Jakov Gotovac skladao Miću u Eri s onoga svijeta, Josipa Gostiča, tumača glavnog lika na praizvedbi opere Ljubav Danaje Richarda Straussa, člana Bečke državne opere, bez čijega bi dvadesetipetogodišnjeg djelovanja zagrebačka Opera bila nezamisliva, koji je ostvario četrnaest uloga u djelima hrvatskih skladatelja, nerijetko i kao njihov prvi tumač uopće.
    Vlaho Bukovac, Preporod hrvatske književnosti i umjetnosti / Hrvatski preporod, svečani zastor izgrađen prigodom otvaranja zgrade današnjeg Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu 14. listopada 1895.
    Njima valja pribrojiti Stojana Stojanova koji je dva desetljeća bio nositelj repertoara zagrebačke Opere i Attilija Planinšeka, miljenika splitske publike. Tu je i veliki bas Josip Križaj, koji je po snazi svoje umjetnosti bio ispred svojega vremena, i posljednja diva, po mnogo čemu jedinstvena, Veneta Janeva Iveljić. Kod izbora neetničkih Hrvata uvjet je bio da su bili u stalnom angažmanu a ne samo gosti, pa tako neće biti Janeza Lotriča, Zlatomire Nikolove i Branka Robinšaka, bez kojih je nezamisliv hrvatski operni život posljednjih desetljeća. A kad već na internetu Senu Jurinac proglašavaju bosanskom sopranisticom jer je rođena u Travniku, zašto bismo se odrekli svjetskih pjevača, Šibenčanke Ester Mazzoleni i Zadrana Antonija i Gaetana Pini Corsija? Oni su rođeni i oblikovali se na hrvatskom tlu.
    Zgrada Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu
    Koliko je tih pjevača bilo? Teško je precizno ustanoviti, ali u užem izboru onih prvog i drugog faha bilo ih je izvjesno više od tri stotine, a onih koji su sustavno pjevali glavne i naslovne uloge u većem vremenskom rasponu – a ti su u Leksikonu zastupljeni - oko dvije stotine i pedeset.

    Leksikon obuhvaća vrijeme od nastanka prve hrvatske nacionalne opere Ljubav i zloba 1846. do danas. S obzirom na velik broj pjevača bit će podijeljen u četiri razdoblja:

    1. od 1846. do uspostave trećeg sustavnog djelovanja zagrebačke Opere 1909. godine, odnosno do Prvoga svjetskog rata
    2. od trećeg sustavnog djelovanja zagrebačke Opere 1909. do kraja Drugoga svjetskog rata 1945. godine
    3. od završetka Drugoga svjetskog rata do stvaranja Hrvatske države 1990. godine
    4. od stvaranja Hrvatske države 1990. do danas

    Zgrada Hrvatskog narodnog kazališta SplitU izboru pjevača rukovodili smo se ponajprije činjenicom da su barem jedno desetljeće pjevali velike, glavne i naslovne uloge na premijerama ili u premijernim realizacijama, da su poznati širem krugu slušateljstva i da su ostali u sjećanju kazališnih posjetitelja te da su ostavili dublji trag. O njima tada ne govorimo samo kao o vrsnim pjevačima nego i kao umjetnicima koji su kadri na svojim plećima iznijeti predstavu i koji su na stanovit način mamac za publiku.

    Takvih je problema manje, ili tek vrlo malo, s pjevačima starije generacije jer je njihovo značenje određeno i već potvrđeno. Problem je s onima koji sada djeluju ali se još nisu definitivno profilirali u umjetničke ličnosti niti potpuno potvrdili. Princip u radu bio je izbjegavanje stvaranja vlastitih sudova i zaključke donositi isključivo na temelju dokumentacije, poglavito citata iz kritika. Umjetnici su poredani kronološki, prema vremenu djelovanja, jer različita razdoblja imaju i različite zakone koji na određen način određuju i umjetnika. Naravno, da ima mnogo onih koji ulaze u dva razdoblja, tu smo prednost dali razdoblju kad su djelovali na vrhuncu svojih mogućnosti i ostvarivali najbolje rezultate, ili razdoblju važnijim u djelovanje hrvatske opere.
    Zgrada Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci
    Kritički osvrti su doslovce preneseni pa su i oni odraz jezičnog stila i načina izražavanja u određenom vremenu, kao i slika određenog doba. Iz tiska sam se koristila uglavnom samo kritičkim osvrtima, druge navode o pojedinim pjevačima uzimala sam s dozom opreza jer nisu bili potkrijepljeni dokazima a vrlo su često bili puni mašte, pogotovo kad je rječ o njihovim navodnim inozemnim nastupima, koje nije uvijek lako provjeriti. Neki su, naravno, lako provjerljivi, kao npr. Scala, Metropolitan, Bečka državna opera, Salzburške svečane igre, praški Národní divadlo... Nastupi u Hrvatskoj navedeni su prema progamskim ceduljama naših Opera.
    Zgrada Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku
    Nadamo se da će ovaj Leksikon, obogaćen likovnim prilozima, dati cjelovit uvid u jedan poseban svijet, svijet u kojemu prevladava talent, a nadograđuje ga znanje, nekada čvrsto ugrađen u hrvatsko nacionalno biće a danas nastavak te bogate tradicije, i pridonijeti situiranju Hrvatske u Europi na mjesto koje joj zasluženo pripada. Nadamo se da će Leksikon doživjeti i tiskano izdanje te u nešto skraćenom obliku izdanje na engleskom jeziku.

portreti