Marija Glivarec

(Varaždin, 2. veljače 1874. – Zagreb, 1. veljače 1926.)

  • Marija GlivarecMarija Glivarec (Gljivarec) rođena je u Varaždinu 2. veljače 1874. (neki izvori navode 1873.). Pjevanje je učila četiri godine kod Ide Wimberger i četiri godine kod Ivana pl. Zajca na školi HGZ-a u Zagrebu. Diplomirala je 1894. s odličnim uspjehom. Obzor u br. 126. od 4. lipnja ističe njezin „prekrasan zvonki i gibki alt“ i dodaje da su joj „registri izgladjeni, intonacija čista“ te zaključuje da je „najbolja pjevačica u glazb. zavodu“. Prvi put na sceni nastupila je u studenome iste godine u produkcijama Zavoda: kao Stara Veruna u operi U zdencu češkog skladatelja, flautista i pijanista, Viléma Blodeka (1834-1874) i Marta u Gounodovom Faustu. Stjepan Miletić ju je odmah angažirao u Operu.

    Već je 8. prosinca 1894. nastupila kao Azucena u Trubaduru i Miletić je napisao u svojemu Hrvatskom glumištu: „Predstava 'Troubadoura' donesla je i mladjahnoj pjevačici gdjici Gjivarčevoj nenadan, nu zaslužen uspjeh. Preuzela je naglo partiju Azucene, te je najugodnije iznenadila općinstvo svojim krasnim, ako još i neiškolanim glasom Tuj je bio stavljen temeljni kamen budućim njezinim uspjesima. Uz marljiv studij ova je mlada umjetnica lijepo napredovala, ako se i u glumačkom pogledu nikako nije neke ukočenosti otresti mogla.“ Nizala je uloge: Amneris u Aidi, Fidès na prvoj hrvatskoj izvedbi Meyerbeerova Proroka 20. ožujka 1897., Ulricu u Krabuljnom plesu, Giocondinu majku na premijeri Gioconde. Osobit je uspjeh postigla kao Magdalena na prvoj hrvatskoj izvedbi 1897. manje poznate ali svojedobno vrlo popularne opere austrijskog skladatelja Wilhelma Kienzla (1857-1941) Der Evangelimann, koja se u nas izvodila pod naslovom Braća. Miletić kaže da je „briljirala“ u krasnoj pjesmi o mladosti u drugome činu koju je na sveopći zahtjev ponavljala.

    Marija Glivarec Fatima u Oberonu (?)Pjevala je Elenu na prvoj hrvatskoj izvedbi Boitova Mefistofelea 1901. i Gertrudu na prvoj hrvatskoj izvedbi opere Hans Heiling njemačkog skladatelja Heinricha Marschnera (1795-1861). Bila je pouzdana nositeljica manjih i srednjih uloga, pa i onih koloraturnog mezzosoprana kao što je Orsini u Donizettijevoj Lucreziji Borgiji, a prema potrebi je pjevala i glavne. Narodne novine su prigodom premijere Evgenija Onjegina 3. listopada 1897. primijetile da se „Olga protivi temperamentu gdjice Glivarec“. Tisak ju je nazvao „flegmatičnom gospodičnom“. Njezin svjež, topao i gibak mezzosopran ujednačenih registara i sigurna muzikalnost dolazili su do izražaja i na koncertima pa je tako prva u Hrvatskoj tumačila mezzosopranskom dionicu u Verdijevu Requiemu 13. travnja 1896. i Martu u oratoriju Uskrsnuće Lazarevo Lorenza Perosija.

    Sudjelovala je na praizvedbama Zajčevih opera 21. studenoga 1896. Armide i 5. listopada 1901. Primorke, opera Vladimira Berse Cvijeta 21. travnja 1898. i Andrija Čubranović 10. siječnja 1900. te Vilhara Kalskog Smiljana i Ivanjska kraljica. Bila je prvi hrvatski tumač Fricke u Walküri, Grofice u Pikovoj dami, Fatime u Oberonu, Niklausa u Hoffmannovim pričama i niza drugih. Nastupala je i u opereti. Repertoar joj je obuhvaćao više od pedeset uloga. Nakon ukinuća zagrebačke Opere 1902., otišla je u ljubljansku gdje je ostala do 1904. Godine 1903. udala se za k.u k. natporučnika i vlastelina Roberta pl. Weingärtnera i završila pjevačku karijeru. Još je jedanput nastupila „iz naklonosti“ – u travnju 1906. pjevala je Ivicu u prigodi proslave 25. godišnjice umjetničkog rada Micike Freudenreich. Marija Glivarec pl. Weingärtner umrla je u Zagrebu 1. veljače 1926. godine.

    © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2013.

Piše:

Marija
Barbieri

portreti