Miljenka Grđan

(Varaždin, 3. kolovoza 1969.)

  • Miljenka Grđan (Varaždin, 3. kolovoza 1969.)Miljenka Grđan pripada plejadi istaknutih glazbenih umjetnika poteklih iz Varaždina. Veoma talentirana i pouzdana umjetnica prerano je završila odlično započetu opernu karijeru i posvetila se pedagoškom radu. No u tih petnaestak godina glazbeno-scenskog djelovanja ostvarila je pamtljive kreacije.

    Miljenka Grđan rođena je 3. kolovoza 1969. u Varaždinu, u kojemu je stekla srednjoškolsku glazbenu naobrazbu. Završila je teoretski smjer i samo dva razreda pjevanja. Bila je toliko osposobljena da je upisala studij pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Snježane Bujanović Stanislav. Njezino sudjelovanje u ulozi Susanne u Figarovu piru u produkciji Akademije bilo je primijećeno pa je glazbena kritičarka Vjesnika Jagoda Martinčević napisala 2. svibnja 1991.: „U desetočlanom ansamblu kolo je vodila, baš kao i u onoj predstavi profesionalaca vragometna Susanna, najzaposleniji lik u operi, ljupka sopranistica čista kristalna glasa, odlične tehnike i scenske prisebnosti 20-godišnja Miljenka Grđan.” Mlada pjevačica diplomirala je 1993., zaposlila se na Glasbenoj in baletnoj šoli u Mariboru, gdje je podučavala solo pjevanje.

    Miljenka Grđan i Krešimir Dolenčić u prigodi njezinog debija u ulozi Jelene, Ivan pl. Zajc, <em>Nikola Šubić Zrinjski</em>, HNK u Zagrebu, studeni 1994.Hrid Matić (Juranić), Miljenka Grđan (Jelena), Ivan pl. Zajc, <em>Nikola Šubić Zrinjski</em>, tvrđava sv. Nikole u Šibeniku, 2004.

    Godine 1995. Miljenka Grđan upisala je magisterij na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Snježane Bujanović Stanislav kod koje je magistrirala. Već se iste 1995. godine zaposlila na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu kao mlađa asistentica. Tijekom studija nagrađivana je Rektorovim nagradama i počela nastupati sa Zagrebačkom filharmonijom i Simfonijskim orkestrom HRT-a. U studenome 1994. debitirala je, poput većine mladih lirskih soprana, u ulozi Jelene na reprizi opere Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca u HNK-u u Zagrebu u novoj podjeli uloga. Davor Schopf, kritičar Vijesnika, napisao je 11. studenoga: „Miljenka Grđan besprijekorno je svladala svoju prvu opernu ulogu. Pjevala je s lakoćom, muzikalno i s dinamičkim rasponom. Njezin glas je nježan, ali dobro centriran i izvučen te će dobro doći za popunjavanje lirskoga faha.” Jelenu je mnogo pjevala, između ostalih 2000. u Budimpešti i 2002. u Operi Mississauga u Kanadi te 2004. na zaravni pored Visovca i na Tvrđavi sv. Nikole u Šibeniku u izvedbi koju je maestro Nikša Bareza vrlo pomno pripremio. Maja Stanetti 13. kolovoza u Večernjem listu istaknula je „nepogrešivo sabranu izvedbu uloge kćeri Jelene Miljenke Grđan.”

    Miljenka Grđan kao Valencienne, Franz Lehár, <em>Vesela udovica</em>, HNK u Zagrebu 1995.Miljenka Grđan kao Mimì, Giacomo Puccini. <em>La Bohème</em>, HNK u Zagrebu 1995.

    Talentirana mlada umjetnica brzo je napredovala. Slijedila je Susanna u profesionalnoj izvedbi Figarova pira u HNK-u u Zagrebu s mladim umjetnicima koje je Davor Schopf u Vjesniku 27. prosinca 1995. posebno pohvalio i postavio ih u svojemu osvrtu na prvo mjesto smatrajući da će im te uloge „biti znatni napredak u karijeri” i dodao: „Odnosi se to prvenstveno na baritona Davora Radića i sopranisticu Miljenku Grđan koji su se kao Figaro i Susanna pokazali scenski vrlo spretni i razigrani a pjevački suvereni. Miljenka Grđan s lakoćom je otpjevala ulogu koja njezinu lakom, ali zvučnom glasu idealno pristaje.” Nakon izleta u operetu ulogom Valencienne u Veseloj udovici Franza Lehára došla je Mimì u Puccinijevoj La Bohème, san mladog lirskog soprana. U članku s naslovom Ovacije mladim 'Boemima' u novom izdanju Višnja Požgaj napisala je 10. lipnja 1995. u Vjesniku: „Na kraju posebno treba istaknuti dvije glavne ženske protagonistice, dvije mlade sopranistice, koje su svaka na svoj način ostvarile uistinu blistave kreacije, i to podjednako impresivno u pjevačkom i glumačkom pogledu. Miljenka Grđan kao švelja Mimi plijenila je ljepotom, skromnošću, ugodnim glasom i vrlo kultiviranom interpretacijom, uključujući savršenu impostaciju i dikciju.”

    Miljenka Grđan (Gilda) i Mirko Čagljević (Rigoletto), Giuseppe Verdi, <em>Rigoletto</em>, HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci 1996.Micaela u Bizetovoj Carmen koju je ostvarila 1996. u HNK-u u Zagrebu i godinu dana poslije u SNG-u u Mariboru također je bila lijepa uloga Miljenke Grđan, a Pamina u Čarobnoj fruli u HNK-u u Zagrebu 1996. i 2000. u Primorskom gledališču u Novoj Gorici savršeno joj je pristajala. Kad ju je pjevala poslije, 2001., Davor Schopf je kratko ustvrdio 16. studenoga u Vjesniku: „Pamina sopranistice Miljenke Grđan bila je pouzdana i muzikalna kao uvijek.”

    A onda je došao Verdi, kamen kušnje za pjevače. Najprije Gilda u svečanoj predstavi Rigoletta u povodu otvorenja sezone u HNK-u Ivana pl. Zajca u Rijeci. Maja Stanetti je 5. listopada 1996. u Večernjem listu napisala: „U dobroj predstavi […] najsvjetlije trenutke pripremila je bistra izvedba svježih visina i logične fraze Miljenke Grđan u ulozi Gilde.” Slijedila je Nanetta u Falstaffu na premijeri u HNK-u Split. Nila Kuzmanić Svete pisala je 26. veljače 1997. u Slobodnoj Dalmaciji: „Osobito se istakla Nanetta Miljenke Grđan, mlade zagrebačke sopranistice, koja je tako suvereno vladala scenom kao da je apsolvirala već stotine uloga a ne tek Paminu. Kako je samo uspjela ući u sve tajne solo pjevanja (!) – nije osvojila gledalište samo svojim kristalno čistim visinama i finim pianissimom već i izvrsnom glumom nagovijestivši idealnu Gildu.” Gospođa Svete očito nije znala da je tek četiri mjeseca ranije Miljenka Grđan već pjevala Gildu u Rijeci.

    Vinko Maroević (Fenton) i Miljenka Grđan (Nanetta), Giuseppe Verdi, <em>Falstaff</em>, HNK Split, premijera 1997.Iste te 1997. godine Miljenka Grđan krenula je u suvremeni operni repertoar. Na praizvedbi Komornog trija suvremene hrvatske skladateljice Olje Jelaske (1967.) u HNK-u Split pjevala je jednu od dviju glavnih ženskih uloga – Reginu. Drugu - Juliju, pjevala je Martina Gojčeta – na praizvedbi Komornog trija suvremene hrvatske skladateljice Olje Jelaske (1967.) u HNK-u Split. Miljenko Grgić pisao je u Slobodnoj Dalmaciji: „Ženski par impresionirao je svojim do krajnjih granica izrađenim nastupima. Miljenka Grđan u ulozi Regine pokazala je velike izričajne sposobnosti, punu glasovnu fleksibilnost, ali i sposobnost scenskog predočavanja osobitosti zadanog lika na jedan profinjen i jednostavan način. U vokalnoj domeni je pokazala niz dobrih osobina, punu stabilnost i odmjerenost.” Djelo je splitski operni ansambl izveo 10. travnja u zagrebačkom Dramskom kazalištu Gavella u sklopu 19. Muzičkog biennala Zagreb.

    Nakon Blonde u Mozartovoj operi Otmica iz saraja na Zagrebačkom ljetnom festivalu 1997., Miljenka Grđan posegnula je za djelom koje se u nas vrlo rijetko, ako i uopće čuje - Seviljskim brijačem Giovannija Paisiella (1740-1816). Pjevala je Rosinu u HNK-u u Varaždinu u sklopu Varaždinskih baroknih večeri koju je, prema Nenadu Turkalju u Vjesniku 4. listopada 1997. „pjevački uzorno a scenski do detalja igrala”. Zatim je 1998. pjevala Zorku u Porinu Lisinskog u HNK-u u Zagrebu i sudjelovala u ulozi Criside u prvoj hrvatskoj izvedbi opere Satirycon suvremenog talijanskog skladatelja Bruna Maderne (1920-1973) na Zagrebačkom ljetnom festivalu.

    Miljenka Grđan kao Marie, Gaetano Donizetti, <em>Kći pukovnije</em>, HNK u Zagrebu 1999. A onda je došla Marie u zagrebačkoj opernoj uspješnici – Donizettijevoj operi Kći pukovnije, na koju je publika hrlila. Marija Barbieri pisala je 11. siječnja 1999. u Slobodnoj Dalmaciji: „Mlada Miljenka Grđan, asistentica na pjevačkom odjelu Muzičke akademije u Zagrebu, opovrgava često izricano mišljenje da se mladima ne pruža dovoljno mogućnosti. Prije će biti istina da mladi pružene mogućnosti ne iskorištavaju na način kako to čini Miljenka Grđan – glazbeničkim dometom visoke kvalitete i primjernom pouzdanošću. Iza ove pjevačice stoje tek četiri godine profesionalnog djelovanja [...] a već je ostvarila četrnaest opernih uloga a da o brojnim nastupima u vokalno orkestralnim djelima i ne govorimo. Potekla iz tradicionalno bogate varaždinske pjevačke tradicije, obdarena kristalno čistim lirsko-koloraturnim sopranom kojim potpuno vlada u maniri zrele umjetnice, virtuozno je svladala sve zahtjeve vrlo teške uloge Marie. Rasporedivši snage, sasvim koncentrirana i sabrana, s lakoćom je išla iz arije u ariju, iz dueta u duet, iz ansambla u ansambl (a toga u toj operi ima na pretek), jednako uspješno u koloraturnim pasažima kao i u lirskim legato linijama, muzički savršeno sigurna, scenski razigrana.” Sličnog je mišljenja bio i Davor Schopf dva mjeseca poslije, 9 ožujka 1999. Pisao je: „Miljenka Grđan iznimno je vrijedna sopranistica koja svake sezone pripremi nekoliko novih uloga. Za Marie ima sve potrebne pjevačke adute – sigurne visine, koloraturnu pokretljivost i široku liniju kantilene. U ovoj ulozi pokazala je suverenost pjevača koji svjesno ide u rizik radi višeg cilja. – da bi je se čulo u ansamblima, a čulo je se itekako, pojačala je snagu visokih tonova do granice forsiranja, ali granicu nije prešla. Glumačka strana Miljenke Grđan za sada nije jače izražena i svodi se na ispunjavanje zadataka koje nalaže režija.” Za ulogu Marie dobila je Nagradu Marijana Radev HNK-a u Zagrebu.

    Renata Pokupić (Suzuki), Miljenka Grđan (Cio-Cio-San), Giacomo Puccini, <em>Madame Butterfly</em>, HNK u Zagrebu, premijera 2000.Nikša Radovanović (Pinkerton), Miljenka Grđan (Cio-Cio-San), Giacomo Puccini, <em>Madame Butterfly</em>, HNK u Zagrebu, premijera 2000.
    Miljenka Grđan (Cio-Cio-San), Saša Ivaci (Sharpless), Giacomo Puccini, <em>Madame Butterfly</em>, HNK u Zagrebu, premijera 2000.

    Dva izleta u hrvatski repertoar: Barica u Seoskim svatovima Jurija Stahuljaka (1901-1975) 1999. u HNK-u u Zagrebu i Erszebet u operi Tajna krapinskega kluča Zorana Novačića (1964.) 2000. u zagrebačkom Gradskom kazalištu Komedija, prethodila su „krupnom zalogaju” u karijeri Miljenke Grđan – Cio-Cio-San u Puccinijevoj Madame Butterfly. Bilo je ugodno doživjeti mlade izvođače, a prema Mariji Barbieri u emisiji Sedam dana glazbe na Trećem programu Radija Zagreb 18. lipnja 2000. „uhvativši se hrabro u koštac s jednom od najzahtjevnijih uloga u sopranskom repertoaru, stasa idealnog za lik japanske gejše, Miljenka Grđan je svojemu, unatoč mladosti već bogatom repertoaru od dvadesetak glavnih uloga, dodala najzahtjevniju i svladala ju je suvereno u pjevačkom i glumačkom izrazu. Vrlo muzikalna i vladajući vrlo dobro tehnički glasom i znalački raspoređujući snage ispunila je goleme pjevačke zahtjeve uloge koji se kreću u širokom rasponu od nježne lirike do duboke dramatike. Isto je tako uvjerljivo izrazila razvoj lika Cio-Cio-San od lepršave ljupke gotovo lutkice do tragične heroine.” Davor Schopf pisao je 17. lipnja u Vjesniku: „Miljenka Grđan za svaku je ulogu uvijek našla najbolji pjevački izraz pa je i kao Butterfly pametno rasporedila snage u tako opsežnoj ulozi. Nije forsirala i tek je ponekom tonu tu i tamo dala dramski karakter. Sačuvala je mekoću glasa s lijepim pianima. To joj je bio najveći i najvažniji zadatak i potpuno mu se posvetila. Za sve drugo što Butterfly nosi treba vremena i iskustva životnoga i umjetničkoga.” Za tu je kreaciju, koju je 2004. pjevala i u SNG-u u Ljubljani, dobila nagradu Društva sveučilišnih nastavnika i znanstvenika na polju glazbe.

    Nikša Radovanović (Alfredo) i Miljenka Grđan (Violetta), Giuseppe Verdi <em>Traviata</em>, HNK u Zagrebu premijera 2001. Vitomir Marof (Germont) i Miljenka Grđan (Violetta), Giuseppe Verdi, <em>Traviata</em>, HNK u Zagrebu premijera 2001.
    Sergej Kiselev (Alfredo) i Miljenka Grđan (Violetta), Giuseppe Verdi <em>Traviata</em>, HNK u Zagrebu 2001.

    Ulazak Miljenke Grđan u teži repertoar nakon Cio-Cio-San nastavio se. Slijedila je jedna, možda još teža uloga: Violetta na premijeri Traviate. Bilo je teško prihvatiti se te zadaće nakon Nade Ruždjak i Venete Janeve Iveljić. Iznimno pouzdana i sigurna pjevačica koja zaslužuje svako poštovanje i vrlo dobro bi pristajala u svaki ansambl, ipak nije bila za Violettu, točnije, Violetta nije bila za njezin izrazito lirski glas. Nije joj se osobito posrećila arija u prvome činu. No u drugom dijelu predstave, kako je napisao Davor Schopf u Vjesniku 22. veljače 2001. „muzikalno je glasovni izričaj stopila s emotivnom interpretacijom i tako postigla uvjerljivost toliko privlačna Violettina lika.”

    Nakon manje uloge Ksenije na premijeri Borisa Godunova, Miljenka Grđan nastupila je u ulozi koja joj je izvrsno pristajala – kao Đula u obnovi Gotovčeva Ere s onoga svijeta u već antologijskoj režiji Krešimira Dolenčića s Janezom Lotričem u naslovnoj ulozi. Davor Schopf pisao je 2002. u Vjesniku: „I prvi nastup sopranistice Miljenke Grđan u ulozi Đule prošao je u skladu s visokim ostvarenjima ostalih partnera. Nerijetko operne primadone ni uz najbolju volju nisu mogle izbjeći barem maloj količini artificijelnosti u ulozi mlade seoske djevojke. Miljenka Grđan izgledom je i figurom ne djevojački, već djetinje autentična Đula, čemu pridonosi njezina sjetna interpretacija i toplo crtanje lika zapostavljene kćeri kojoj voljeni mladić otvara put k sreći. Pjevački je bila vrlo zvonka i suverena, iako je zbog orkestra morala dinamički stalno biti na maksimumu, ali je to vješto prevladala.” Đulu je pjevala i 2004. i na Ljubljanskom festivalu.

    Janez Lotrič (Mica), Miljenka Grđan (Đula) i zbor Opere, Jakov Gotovac, <em>Ero s onoga svijeta</em>, HNK u Zagrebu, obnova 2002.

    Nakon tople i srdačne Đule došla je vrlo zahtjevna i dramatska Puccinijeva Sestra Angelica u njegovu Triptihu. Davor Schopf pisao je 31. svibnja 2002. u Vjesniku: „Naslovnu uloge 'Sestre Angelice' drugi put u karijeri pjevala je sopranistica Miljenka Grđan. Prvi put pjevala ju je na gostovanju Zagrebačke opere u Novoj Gorici 21. ožujka. Ona je svakako jedina među mlađim pjevačima kojima je povjeren 'Triptih' sposobna za tu tešku ulogu. Angelica joj nakon Butterfly i nekih drugih uloga ne bi trebala biti prevelik zalogaj. Možda je ovoga puta bila indisponirana jer se njezino tumačenje svodilo na pažljivo ispjevavanje teških fraza kako bi izdržala do kraja, što je uspjela, ali bez lakoće koja daje potrebnu uvjerljivost.”

    Miljenka Grđan (Lizinka), Ivan pl. Zajc, <em>Lizinka</em>, HNK u Zagrebu, 2003.Miljenka Grđan nastavila je nizati uloge: 2002. Rosu u operi Seoske pjevačice Valentina Fioravantija (1764-1837) 2002. na Hvarskom ljetu te 2003. Lizinku u istoimenoj operi Ivana pl. Zajca i vrlo zanimljiv iskorak, Mariju u mjuziklu Priča sa zapadne strane (West Side Story) Leonarda Bernsteina (1918-1990) u HNK-u u Zagrebu. U HNK-u u Osijeku 2006. pjevala je Fiordiligi u Mozartovoj operi Cosi fan tutte. U HNK-u u Zagrebu pjevala je još Neddu u Pagliaccima i Prvu damu Kraljice noći u Mozartovoj Čarobnoj fruli.

    Miljenka Grđan nastupala je u mnogim vokalno-orkestralnim djelima. Spomenut ćemo samo neka: Stvaranje svijeta Josepha Haydna, djelo A Ceremony of Carols Benjamina Brittena koje je izvela s ansamblom Carmina slovenica i snimka je objavljena na CD-u, Misa u C-duru i Lazarus Franza Schuberta, Hrvatska misa i Dodolice Borisa Papandopula, nekoliko Mozartovih djela - uključujući Krunidbenu misu i Requiem, Carmina burana Carla Orffa, Dvořákova Misa u D-duru i Četvrta simfonija Gustava Mahlera. Spomenut ćemo još i skladbu Vampirabile finskog skladatelja Einojuhanija Rautavaare (1928-2016) u kojoj je sudjelovala u izvedbi u Cankarjevu domu u Ljubljani uz ansambl Carmina Slovenica i za koju je dobila Nagradu Prešernova sklada. Snimka je objavljena na CD-u.

    Đani Stipaničev (Tony), Miljenka Grđan (Maria), Leonard Bernstein, <em>Priča sa zapadne strane</em>, HNK u Zagrebu, 2003. Miljenka Grđan bila je finalistica europskog pjevačkog natjecanja Luciano Pavarotti u Modeni, Italija. Snimila je Božićni CD sa Zagrebačkom filharmonijom, CD Antologijska djela hrvatske glazbe sa Slovenskim komornim zborom, CD Gloria, solistički CD pod nazivom L' heure exquise (harfa Diana Grubišić Ćiković), CD Pjesme Ivana Padovca uz pratnju gitare. Snimala je za potrebe Hrvatskog radija i televizije. Usavršavala se kod uglednih umjetnika (Eva Marton, Marjana Lipovšek, Mariella Devia) i ostvarila nastupe s mnogim uglednim dirigentima. Nastupala je diljem zemlje te u Italiji, Austriji, Mađarskoj, Njemačkoj, Portugalu, Kanadi, Brazilu... Njezin bogati pjevački opus seže od oratorija, opera, opereta, mjuzikla, Lieda do modernih djela. Voditeljica je međunarodnih pjevačkih seminara te članica ocjenjivačkog suda na međunarodnim pjevačkim natjecanjima.

    Godine 2005. Miljenka Grđan postala je docent na Odsjeku za pjevanje, a od 2010. izvanredni je profesor pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Njezina karijera možda je mogla teći drugim smjerom i možda je mogla postati idealan lirski sopran zagrebačke Opere. No, priklonila se pjevačkoj pedagogiji.

    © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2021.

Piše:

Marija
Barbieri

portreti