Marino Sfiligoi

(Cormons, Gorica, 8. svibnja 1922. – Rijeka, 25. listopada 2009.)

  • Marino SfiligoiNesvakidašnja je bila karijera vrsnog baritona Marina Sfiligoia. Rođen je u talijanskom gradiću Cormons pokraj Gorice 8. svibnja 1922. Od 1936. do 1945. radio je u brodogradilištu u Monfalconeu. Godine 1939. počeo se glazbeno obrazovati kod De Biasija kod kojega je učio klavir i solo pjevanje. Zatim je živio u Ljubljani i Kopru. Od 1948. do 1955. radio je u Rijeci kao tehnički radnik u tvornici Torpedo. Pjevao je u zboru Giuseppe Verdi koji je gostovao u Ljubljani, a član zbora Opere Narodnog kazališta „Ivan Zajc“ postao je 1955. Solistički je debitirao 1956. kao Kaulun u opereti Havajski cvijet mađarskoga skladatelja Paula Abrahama (1892-1960) i u operi kao Fiorillo u Rossinijevu Seviljskom brijaču. U listopadu iste godine nastupio je na premijeri Madame Butterfly u ulozi Yamadorija. Nakon Moralesa na premijeri Carmen u studenome 1957. pjevao je u siječnju 1958. Silvana u Krabuljnom plesu.
    Marino Sfiligoi (Bartolo) – Gioachino Rossini, Seviljski brijač, Narodno kazalište „Ivan Zajc“, Rijeka, 1960.Marino Sfiligoi (Lucius Sulla) – Wolfgang Amadeus Mozart, Lucius Sulla, Narodno kazalište „Ivan Zajc“, Rijeka, 1967.
    Figarom u Seviljskom brijaču u listopadu iste godine prešao je u prvi fah. U siječnju 1959. ostvario je Silvija u Pagliaccima i definitivno se potvrdio kao bariton plemenita glasa i isto takvog scenskog nastupa. Jagoda Martinčević napisala je 6. studenoga 1974. u Vjesniku prigodom gostovanja riječkog opernog ansambla s Gotovčevom Moranom da je bio „simpatičan i scenski uvjerljiv Gojen“. Na premijeri Verdijeve opere Moć sudbine 1978. istaknuo se kao verdijanski bariton lijepe belkantističke fraze. To je krasilo i njegove kreacije Germonta u Traviati i Rigoletta, ali i drugih uloga kao što je bio Sharpless u Madame Butterfly. Jednako uspješan bio je i u ulogama s primjesom komike. Kao Grof Almaviva u Figarovu piru bio je otmjen a kao Gianni Schicchi komičan. Kad ga je u studenome 1971. pjevao na premijeri u Opatiji (Narodno kazalište je tada djelovalo u privremenom smještaju u Neboderu) kritičar lista La voce del popolo Lavio di Lapo pisao je 1. prosinca: „U protagonističkoj ulozi Giannija Schicchija istaknuo se jasnim poštovanjem teksta Marino Sfiligoi. Domišljati toscanski seljak bio je utjelovljen istinitošću igre i uvjerljivim vokalnim zalaganjem: lik je ispao jasan i dobro ocrtan. Nećemo reći da se ne može bolje, ali uzevši u obzir da se pothvatu prišlo prvi put, dopuštamo olakotne okolnosti.“

    Marino Sfiligoi (Albert) – Jules Massenet, Werther, Narodno kazalište „Ivan Zajc“, Rijeka, 1979.Godine 1978. Marino Siligoi dobio je Nagradu Milka Trnina za ulogu Tonija u Pagliaccima kao i za cjelokupan rad u riječkoj Operi. Riječkoj Operi ostao je vjeran do umirovljenja 1979. i u njoj je ostvario pedesetak uloga u klasičnom i suvremenom repertoaru.

    Uz Sfiligoievu bogatu opernu i koncertnu djelatnost valja zabilježiti i njegov dugogodišnji rad u Kulturno-umjetničkom društvu Fratellanza, u kojemu je sudjelovao od osnutka. Kao pjevač Fratellanze održao je više od 250 koncerata. S tim je zborom nastupao u tadašnjoj Jugoslaviji i Italiji. a za taj rad dobio je i tadašnje visoko priznanje Orden rada sa srebrnim vijencem.

    Spomenut ćemo još neke važnije Sfiligoieve uloge: mlinar Sima u Gotovčevu Eri s onoga svijeta, Don Jerom u Vjenčanju u samostanu Sergeja Prokofjeva, Grof Astolfi u operi Mića placa (Il campiello) Ermanna Wolf-Ferarija te 1967. naslovni lik na prvoj hrvatskoj izvedbi Mozartove opere Lucius Sulla. Jedan od najprofinjenijih pjevača Opere Narodnog kazališta „Ivan Zajc“ u Rijeci, Marino Sfiligoi, umro je u gradu koji je smatrao svojim 25. listopada 2009. godine.

    © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2019.

Piše:

Marija
Barbieri

portreti