Josip Nolli

(Ljubljana, 13. studenoga 1841. – 11. siječnja 1902.)

  • Josip NolliKada je veliki Josip Kašman 1875. godine otišao iz Zagreba, trebalo je pronaći vrsna baritona kako bi Opera uopće mogla nastaviti djelovati. Njegova zamjena bio je Josip Nolli. Publici se predstavio 29. svibnja 1875. na korisnici prvakinje Matilde Lesić u ulozi Krispina u operi Luigija i Federica Riccija Krispino i Kuma. Bivši odvjetnik iz Ljubljane, sin Talijana i Slovenke, tridesetčetverogodišnji Nolli nakon drugoga čina otpjevao je prizor grofa Lune iz Trubadura – i odmah je postalo jasno da je u zagrebačku Operu došao verdijanski bariton krasne boje glasa i sjajnih visina. U rujnu 1875. Nolli je kao gost nastupio u Trubaduru, Faustu i Ernaniju, a 23. listopada kao angažirani član pjevao je naslovnu ulogu u Mozartovu Don Juanu.

    Dotadašnje pjevačko iskustvo Josipa Nollija, a pogotovo operno, nije bilo osobito. Rođen je 13. studenoga 1841. u Ljubljani, a nakon završena studija prava u Grazu vratio se 1865. u rodni grad i otvorio odvjetničku pisarnicu. Pisao je za razne slovenske, hrvatske i češke novine i isticao se kao izvrstan govornik. Sudjelovao je u osnutku slovenskoga Dramskog društva, na raznim je priredbama pjevao arije i prizore iz opera, postavljao je na scenu igrokaze, prevodio dramske tekstove s češkog, poljskog, njemačkog i francuskog jezika. Izdao je prvo slovensko djelo o kazalištu, Priročno knjigo za gledališke diletante. Zajc je odmah uočio nesvakidašnje Nollijeve pjevačke vrijednosti i potrudio se izobraziti ga u vrsna baritona. Nolli je već prve sezone ostvario osam uloga i imao 35 nastupa, što je za ono doba vrlo mnogo.

    programska cedulja s praizvedbe opere Nikola Šubić-ZrinjskiDana 4. studenoga 1876. zlatnim se slovima upisao u povijest hrvatske opere kao prvi tumač naslovnoga lika u operi Nikola Šubić Zrinjski. Zajc je ulogu sigetskoga junaka skladao po mjeri Josipa Nollija, i njegov visoki bariton lijepe boje i plemenite fraze došao je u njoj do potpunoga izražaja. „S glumačke strane bio je manje dojmljiv.“ – napisao je romanopisac, pripovjedač, pjesnik i kritičar, veliki August Šenoa (1838-1881), u br. 46. Vienca. Opera i njezin protagonist postigli su golem uspjeh. Nolli je Zrinjskoga pjevao dvadesetak puta. Godine 1878. postao je tumačem još jednoga naslovnog lika hrvatske opere, Sejslava ljutog Đure Eisenhutha (1841-1891). U međuvremenu je pjevao sav baritonski repertoar, od Verdijevih Lune, Rigoletta, Karla V. u Ernaniju i Renata u Krabuljnome plesu (koji se do 1912. u Zagrebu izvodio kao Čuvidski ples), Donizettijevih Alfonsa u Favoritkinji (koja se tada izvodila pod naslovom Milostnica) i Ashtona u Luciji di Lammermoor, Valentina u Gounodovu Faustu i grofa Rodolfa u Bellinijevoj Mjesečarki (koja se izvodila pod naslovom Mjesečnica), do Obrena u operi Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskog.

    Nolli se 1878. ulogom grofa Neversa u Hugenotima oprostio od zagrebačke publike i nastavio se školovati u Udinama i Milanu. U Milanu je već u rujnu 1879. kao Giuseppe Nolli u Teatru Dal Verme pjevao Germonta u Traviati. U travnju i svibnju 1880. došao je na gostovanje u Zagreb kao bariton iz Milana. Nastupio je jedanaest puta i pjevao Zrinjskog, Renata, Valentina, Nelusca u Afrikanki i Rigoletta. Oduševio je publiku i kritiku, koja je primijetila da je znatno uznapredovao. Narodne novine pisale su 7. travnja da „g. Nolli nije bez koristi boravio na kazalištu u Milanu“, da „pjeva i kreće se sada puno sigurnije i elegantnije nego pred dvie godine“ te da se „većom sigurnošću izvježbao napredno i njegov krasni milozvučni glas“. Za velikim pohvalama o njegovu pjevanju nisu slijedile i pohvale što se tiče „dramatičkoga diela“ interpretiranih uloga, u čemu je bio „srednje ruke“. Tisak sa žaljenjem primjećuje da ga se nije moglo angažirati jer je još godinu dana vezan ugovorom u Italiji. Oduševljenje ponovnoga susreta bilo je obostrano i Nolli je poslao Narodnim novinama 15. travnja odgovor: „S Bogom! Prilikom povratka moga u Milan kličem srdačno s Bogom svim prijateljem i poznatim mojim kao i veleštovanom p.n. obćinstvu za prijazan doček, koji mi ostaje u veoma ugodnoj uspomeni. Da se skoro opet vidimo!“

    Josip NolliNakon usavršavanja u Milanu kod Alberta Giovanninija (1842-1903), Nolli je samostalno ili kao član talijanskih opernih stagiona putovao po svim većim talijanskim gradovima, od Venecije do Sicilije, a onda se otisnuo dalje u Europu – u Bukurešt, Budimpeštu, Barcelonu, Madrid, Odesu, Kijev, Prag, Lavov. U kolovozu 1880. pjevao je Lunu i Germonta u Barceloni, zatim je otišao u Rusiju i u Odesi je u listopadu pjevao Rigoletta i Carla V u Ernaniju, u studenome Enrica u Luciji di Lammermoor, te u prosincu Severa u Poliutu i Lunu. U Odesi je u siječnju nastupio kao Amonasro u Aidi i na povratku u Italiju u ožujku je u Budimpešti u Kraljevskoj operi bio Carlo V u Ernaniju a njegov zagrebački poznanik Giovanni Battista De Negri tumačio je naslovnu ulogu. S De Negrijem je u travnju u Budimpešti nastupio i u Traviati. No put ga je opet vodio na istok i u svibnju je u Kijevu pjevao Lunu, u Kraljevskoj operi u Bukureštu u listopadu je pjevao Amonasra, u prosincu Lunu, u siječnju 1882. Germonta i Carla V. U Odesi ga u ožujku nalazio kao Amonasra, Rigoletta i Lunu, u svibnju kao Carla V., a u kolovozu je Lunu pjevao i u Pragu. No čini se da se Nollijeva talijanska karijera nije baš uspješno odvijala, godine 1884. nastupa u manjim kazalištima tek u prosincu u Teatru Carcano u Milanu pjeva Carla V i u veljači 1885. u Teatru Dal Verme Lunu. U veljači 1886. na Krfu pjeva Amonasra i Rigoletta.

    Nolli je došao u Zagreb samo još jedanput, 1886., da bi u povodu proslave 25. obljetnice umjetničkoga rada Đure Eisenhutha pjevao u Sejslavu ljutom. Istaknuti povjesničar, književnik i muzikolog Vjekoslav Klaić (1849-1928) pohvalio je u Viencu br. 47. njegov „ugodan glas, ukusnu i promišljenu igru“, ali je primijetio da su „niži glasovi izgubili nješto malo pređašnje gibkosti i izrazitosti“.

    Josip Nolli, fotograf: Ernest PogorelcPočetak godine 1887. Nolli je proveo u Lavovu u kojemu je pjevao Amonasra,  Lunu i Escamilla u Carmen. U Lavov je došao i sljedeće godine pa je u siječnju i veljači pjevao Escamilla, Germonta, Rigoletta, Lunu i Carla V. U travnju ga nalazimo u privatnom kazalištu u Moskvi kao Germonta, a zatim se vraća u Italiju, u Paviju i Savonu kao Rigoletto i Carlo V. Dr. Ivan Esih u Hrvatskoj pozornici 16. siječnja 1944. navodi da je bio član milanske Scale, ali potvrde za to nema. Njegova imena nema u monografiji Scale a u popisu opernih predstava toga vremena uz njegove nastupe Scala nije navedena. U Ljubljanu se vratio 1890. i postao urednikom Slovenskog naroda. Redovito je nastupao na koncertima, a kada je izgrađeno novo kazalište, postao je glavnim stupom Slovenske opere, prvi slovenski kazališni umjetnik velikog formata, kako ističe Smiljan Samec u Slovenskom gledališkom leksikonu, izdanom u Ljubljani 1972. godine. Nolli je djelovao kao redatelj i pjevački pedagog, bio je cijenjen kao umjetnik, ali i kao čovjek dobra srca i iskren prijatelj. Glas ga je dobro služio do kratko pred smrt 11. siječnja 1902.

    © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2013.

Piše:

Marija
Barbieri

portreti