Zorka Wolf

(Šljivoševci, Osijek, 12. ožujka 1926.)

  • Zorka Wolf (Antonia) – Jacques Offenbach, Hoffmannove priče, Narodno kazalište „Ivana Zajca", Rijeka, 1956.Zorka Wolf (Desdemona) – Giuseppe Verdi, Otello, Narodno kazalište „Ivana Zajca", Rijeka, 1961.

    Jedna od najvažnijih pjevačica i najvećih umjetnica u Operi Narodnog kazališta „Ivana Zajca“ u Rijeci bila je Zorka Wolf. Rođena je 12. ožujka 1926. u Šljivoševcima pokraj Osijeka. Pjevanje je učila u Zagrebu i na Mozarteumu u Salzburgu. Debitirala je 7. listopada 1954. u Narodnom kazalištu „Ivana Zajca“ u Rijeci kao Micaela u Carmen. Ubrzo su slijedile Velika svećenica u Aidi i Jelena u Nikoli Šubiću Zrinjskome pa Euridika u Gluckovu Orfeju koju je u veljači 1955. upoznala i zagrebačka publika na gostovanju riječke Opere. Bila je to velika predstava riječke Opere koju je scenski pripremio Lovro Matačić, dirigirao Vladimir Benić, a Nevenka Tomašić u naslovnoj ulozi dala nezaboravnu kreaciju. Odjek je i u Zagrebu bio velik. Nakon što je pohvalio Nevenku Tomašić Janko Žganjer je u Narodnom listu 15. veljače napisao: „Kao Euridika nastupila je mlada sopranistica Zorka Wolf. Ovo je njen drugi nastup u 'Orfeju' i osmi na pozornici uopće. Svoj zvonki i prijatni glas ona vodi uzornom dikcijom, Duet Orfeja i Euridike u IV. slici pravo je gluckovsko muziciranje.“ Ferdo Pomykalo je u Borbi 20, veljače 1955. pisao: „Zorka Wolf s uspjehom je ostvarila partiju Euridike, premda smo dobili utisak, da to nije krajnji domet njenih mogućnosti.“
    Zorka Wolf (Mimi) i Josip Šutej (Rodolfo) – Giacomo Puccini, La Boheme, Narodno kazalište „Ivana Zajca", Rijeka, 1955.
    Naravno da nije bio. Ta bila je tek početnica! No vrlo brzo ona je svoju profinjenu muzikalnost, lijep, ujednačen i kristalno čist glas velikog raspona i zvonkih visina te naglašen smisao za interpretaciju stavila u službu umjetnosti i izrastala u cjelovitu glazbeno-scensku osobnost kakve se ne susreću baš često. Godinu dana poslije debija već je pjevala Mimì na premijeri Puccinijeve La Bohème, a u siječnju 1956. Maricu na premijeri Smetanine Prodane nevjeste. Nakon Antonije u Hoffmannovim pričama, dvije godine poslije debija, došla je premijera Madame Butterfly i njezina prekrasna Cio-Cio-San, koje će postati jedna od najboljih hrvatskih interpretkinja. Kad je u prosincu 1958. u toj ulozi zajedno s Ginom Bonellijem gostovala u Zagrebu, Nenad Turkalj pisao je u Narodnom listu 20. prosinca: „Mlada pjevačica Zorka Wolf iznenadila nas je zrelošću, kojom je interpretirala naslovnu ulogu. Njezina Čo-Čo-San imala je mnogo autentičnog šarma i bila iskreno proživljena. Glasovne kvalitete mlade umjetnice ističu se u višim položajima gotovo dramskom nosivošću; uloga joj je bila ne samo pjevački, nego i glumački pažljivo izrađena. Bio je užitak slušati ljubavni duet prvog čina, koji su Zorka Wolf i Gino Bonelli izveli u punom smislu riječi puccinijevski.“

    Ljubomir Strgačić (Mića) i Zorka Wolf (Đula) – Jakov Gotovac, Ero s onoga svijeta, Narodno kazalište „Ivana Zajca", Rijeka, 1964.U travnju 1957. Zorka Wolf pjevala je ulogu koju teško povezujemo s njom – Constanzu u Mozartovoj Otmici iz saraja. Tatjana u Evgeniju Onjeginu, Silvija u lirskoj sceni u jednom činu Igra ljubavi i slučaja Charlesa Clerca prema istoimenoj Marivauxovoj komediji i Lauretta u Gianniju Schicchiju prethodile su nizu premijera njezinih odličnih uloga. U siječnju 1959. bila je Nedda u Pagliaccima, u prosincu Margareta u Faustu. Na praizvedbi 10. svibnja 1960. komične opere Stari mladić Tihomila Vidošića (1902-1973) koja se zasniva na istarskom narodnom melosu i za koju je sam skladatelj napisao libreto pjevala je Djevojče Ninetu. Godine 1961. došle su još dvije njezine sjajne uloge, naravno, na premijerama: Desdemona u Otellu i Massenetova Manon; 1962. obnova La Bohème, Đula u Eri s onoga svijeta, još jedna od uloga koja ju je obilježila, i Glas s neba na premijeri Verdijeva Don Carlosa; 1963. Amelija u operi Amelija ide na ples Gian Carla Menottija i na Staru godinu izlet u operetni repertoar ulogom Saffi u Barunu ciganinu Johanna Straussa. I dalje su slijedile Marusa u Istarskoj svadbi Antonija Smareglie (1854-1929), Magda na praizvedbi opere Paučina makedonskog skladatelja, zagrebačkog đaka, Tome Proševa (1931-1996).

    Zorka Wolf (Maršalica) – Richard Strauss, Kavalir s ružom, Narodno kazalište „Ivana Zajca", Rijeka, 1966.Na ljetnoj pozornici u Opatiji 1964. pjevala je Jaroslavnu u Knezu Igoru, a 1965. Liů u Turandot. Gotovčeva Morana također je bila njezina izvrsna uloga što je potvrdila i na gostovanju riječkog opernog ansambla u studenome 1974. u Zagrebu. Jagoda Martinčević napisala je 6. studenoga u Vjesniku: „Riječka izvedba bila je u svakom pogledu uzorna. To više jer taj vrijedni ansambl ima nekoliko izvrsnih vokalnih interpreta. To se u prvom redu odnosi na ujednačen topao sopran prekrasnih prijelaza i visina Zorke Wolf.“

    Zorka Wolf bila je i vrlo inteligentna pjevačica. Kad za svoju Leonoru na premijeri Verdijeve opere Moć sudbine u ožujku 1978. nije dobila dobru kritiku, shvatila je da se nakon gotovo četvrt stoljeća karijere i uloga vrlo različitih zahtjeva ne može pjevati izrazito belkantistička uloga. Uostalom nikad nije ni bila verdijanka, bliže su joj bile uloge ravnopravnih pjevačkih i scenskih zahtjeva kakva je bila npr. Cio-Cio-San.

    Zorka Wolf, sjajna prvakinja riječke Opere. ostvarila je više od četrdeset glavnih opernih uloga. Nastupala je u oratorijima i na koncertima u zemlji i inozemstvu te osvojila niz nagrada i priznanja.

    Zorka Šarčević, 1947. udana Wolf, danas živi u Zagrebu.

    © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2019.
    Sandi Bostjančič (Belmonte), Zorka Wolf (Constanza), Irma Demoris (Blonda) i Milan Udović (Pedrillo) – Wolfgang Amadeus Mozart, Otmica iz saraja, Narodno kazalište „Ivana Zajca", Rijeka, 1954.

Piše:

Marija
Barbieri

portreti