Slavica Pfaf-Ivas

(Osijek, 29. svibnja 1926. – Trstenik, Pelješac, 14. veljače 2007.)

  • Slavica Pfaf-IvasSlavica Pfaf, koju su nazivali „najomiljelijom osječkom pjevačicom“, kako je naveo Vjesnik 7. siječnja 1978. u povodu dodijeljene joj nagrade Milka Trnina, rođena je u Osijeku 29. svibnja 1926. Karijeru je počela 1946. još kao učenica Muzičke škole. Pjevala je Mercedes u Carmen i dobila angažman u Operi Narodnog kazališta Osijek. Njezin voluminozan, topao i plemenit glas, potpuna predanost liku koji tumači i izražena kreativnost ubrzo su je promaknuli u vodeći dramski mezzosopran osječke Opere. Nizale su se uloge a nisu izostala ni službena priznanja. Tako je već 1949. za kreaciju Azucene u Trubaduru dobila republičku nagradu Savjeta za prosvjetu i kulturu Narodne republike Hrvatske. Slijedila je 1952. Republička nagrada Ministarstva za nauku, prosvjetu i kulturu, a 1963. Nagrada grada Osijeka.
    Adam Levang (Wurzbacher), Slavica Pfaf (Cornelia) i Marijan Bručić (Trenk) – Srećko Albini, Barun Trenk, Narodno kazalište Osijek, 1966.
    Kao izrazito muzikalna pjevačica velikog scenskog talenta s nepogrešivim glazbenim instinktom Slavica Pfaf je svojim tamnim dramskim baršunastim i sonornim mezzosopranom velikoga opsega i snage, bogatim u preljevima i zvučnosti ostvarila oko stotinu uloga u operi, opereti, mjuziklu i drami. Uz Azucenu isticale su se i druge njezine interpretacije Verdijevih uloga. Bila je „glasovno i glumački uvjerljiva“ Maddalena u Rigolettu te Amneris u Aidi i Ulrica u Krabuljnom plesu, za koju je glazbeni kritičar Đorđe Šaula u osvrtu na premijeru opere 27. prosinca 1960, na Radiju Zagreb rekao da ju je otpjevala „možda u nešto manjem intenzitetu, ali ipak vrlo sugestivnom punom i sočnom dubinom“. Jakov Gotovac bio je oduševljen njezinom kreacijom Dome u svojemu Eri s onoga svijeta. Pjevala je i Bizetovu Carmen, Charlottu u Massenetovu Wertheru. Bila je potresna Jele u Ekvinociju Ivana Brkanovića i dostojanstvena Eva u Nikoli Šubiću Zrinjskom Ivana pl. Zajca.
    Slavica Pfaf (Maddalena ?) – Giuseppe Verdi, Rigoletto, Narodno kazalište, OsijekSlavica Pfaf (Lucia) – Pietro Mascagni, Cavalleria rusticana, Narodno kazalište, Osijek
    Slavica Pfaf-Ivas ostvarila je i nekoliko vrlo zapaženih uloga u suvremenom repertoaru. Kako je pisao dr. Krešimir Kovačević u Borbi 1. ožujka 1964. „kao brižna majka koja bdije nad sinom i njeguje unuka“ u Konzulu Gian Carla Menottija „i pjevački i glumački ocrtala je karakter uloge, što je s dramaturške strane bilo veoma važno za logičan razvoj radnje“. Sudjelovala je na praizvedbama jednočinki Dragutina Savina 14. siječnja 1965. U Ljubovnicima je tumačila ulogu Vesele, u Šentflorijancima je bila Načelnikovica. Opisana kao „markantna mezzosopranistica lijepoga glasa“ ostvarila je 1965. ulogu Dadilje na osječkoj premijeri opere Vjenčanje u samostanu Sergeja Prokofjeva. Prema Šauli na Radiju Zagreb 20. travnja 1969. u osvrtu na premijeru Lukrecije Ottorina Respighija „vrhunac izvedbe bili su moćni i sonorni glasovi Slavice Pfaf i Branke Galić“. Šaula je s oduševljenjem pisao 10. srpnja 1969. u Glasu Slavonije u osvrtu na njezinu kreaciju Suzuki u Madame Butterfly: „Slavica Pfaf je ne samo ljepotom kantabilnih linija, nego upravo fenomenalno snažnim dramatskim dubinama, kao i dobrom glumom, ostvarila jednu Suzuki koja ostaje urezana u sjećanje kao sugestivno osjenčeni protagonistički lik.“
    Slavica Pfaf (Azucena ?) – Giuseppe Verdi, Trubadur, Narodno kazalište, OsijekProgramska cedulja nastupa Slavice Pfaf-Ivas u ulozi Eve – Ivan Zajc, Nikola Šubić Zrinjski, Narodno kazalište Osijek, 2. listopada 1964.
    Slavica Pfaf gostovala je u nekoliko europskih gradova ali je do odlaska u mirovinu 1978. ostala vjerna osječkoj Operi.

    Slavica (Vjekoslava) Pfaf (Pfaff)-Ivas provela je zadnje godine života sa sestrom u Trsteniku na poluotoku Pelješcu gdje je i umrla 14. veljače 2007, a pokopana je na mjesnom groblju.

    © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2018.

    (Za pomoć u pronalaženju podataka o smrti Slavice Pfaf-Ivas zahvaljujemo gospođi Ines iz Općine Orebić.)

Piše:

Marija
Barbieri

portreti