Lucija Ožegović

(Budimpešta, 12. travnja 1896. – Zagreb, 9. kolovoza 1962.)

  • Lucija OžegovićLucija Ožegović  učila je pjevanje u školi HGZ-a u Zagrebu i na Muzičkoj akademiji u Beču. Karijeru je počela 1919. u ljubljanskoj Operi kao Paulina u Pikovoj dami i angažirana. U zagrebačkoj Operi prvi put nastupila je 1922. kao Grofica u Pikovoj dami i Vesna Krasna u Snjeguročki. Zatim je dvije godine bila članica Opere u Mariboru. Od 1924. bila je članica zagrebačke Opere. Nastupala je u ulogama Suzuki u Madame Butterfly, Kupave u Snjeguročki, Orlovskog u Šišmišu, Vještice u Rusalki, Majke u Louise, Ulrice u Krabuljnom plesu. Bila je “tipična i otmena stara vladika Mare“ na praizvedbi 24. travnja 1925. Nokturna Antuna Dobronića. Nastupila je u ulozi Magdalene na prvoj hrvatskoj izvedbi Majstora pjevača. Novosti su 17 lipnja 1929. napisale da su obje nositeljice ženskih uloga, Vilma Nožinić i Lucija Ožegović “izvrsno iznijele svoje partije” i dodale da je “gdja Ožegović ovaj puta bez karikiranja iznijela partiju Magdalene solidno i muzikalno”.

    Godine 1931. Lucija Ožegović pjevala je Govedarku na prvoj hrvatskoj izvedbi Gotovčeve Morane i nakon još nekih manjih uloga na premijerama, Dobronić joj je ponudio naslovnu ulogu na praizvedbi 23. svibnja 1934. svoje opere Udovica Rošlinka. Zlatko Grgošević napisao je u Obzoru br 117: „Najtežu je dužnost imala gdja Ožegović, koja je kreirala naslovnu ulogu. Poznavajući njezin umjetnički temperamenat sa drugih područja znamo, da je trebalo neopisive samozataje, da se uživi u gorenjski milieu trivijalne i lascivne komike. Njezina savjesnost u radu je i ovdje pobijedila jer je stvorila lik maksimalne scenske uvjerljivosti.“ A dr. Kazimir Krenedić u Narodnim novinma u br. 118 naveo je da je „postigla neopisiv uspjeh“.

    Lucija Ožegović nizala je karakterne uloge, među njima neke na prvim hrvatskim izvedbama opera: Marfu Kabanovnu u Janáčekovoj Katji Kabanovoj, Mrs Quickly u Falstaffu, koju je „iznijela s neuporedivim humorom“ (Novosti, 9. studenoga 1937.). Ostvarila je „mekanu toplu i dirljivu“ majku Carmelu u Wolf-Ferrarijevoj operi Bogorodičin nakit (Novosti, 21. prosinca 1937.), Erdu u Siegfriedu, Jelu na praizvedbi 1. prosinca 1938. Dobronićevog Rkaća i, kako pišu Novosti 12. veljače 1939., u Janáčekovoj Mudroj liji „kao pas Ždero unosila je mnogo vedrosti u svoju scenu, realizirajući ovu muzički dosta nezgodnu a za glas nipošto ugodnu rolu s toliko humora, te je izazivala srdačan smijeh kod publike“. Ponekad je pjevala i glavne uloge.

    Lucija Ožegović bila je članica zagrebačke Opere do 1942. Vratila se 1945. Umjetnica s naglašenim smislom za karakterizaciju, ostvarila je mnogo uloga u operi a nastupala je i u drami. Grofica u Pikovoj dami pratila ju je tijekom cijele karijere pa ju je pjevala i 1946. na obnovi opere. Stanka Vrinjanin pisala je u Vjesniku 9. veljače 1946.: “Grofica ‘Pikova dama’ ostvarena po Luciji Ožegović umjetnički je izradjena. Kraj nje se osjeća da je plod dugogodišnjeg studija ne samo muzikalnog nego i psihološkog prikazivanja te uloge. Glasovno svježa, s bogatstvom izražaja muzikalnog i glumačkog te dubokim shvaćanjem stila otpjevala je ariju u IV. slici.”

    © Marija Barbieri, OPERA.hr, 2016.

Piše:

Marija
Barbieri

portreti