Leksikon hrvatskih opernih pjevača

  • Predgovor 8. godištu publikacije Leksikon hrvatskih opernih pjevača

    Od Giorgia Surjana do Lane Kos

    Piše: Marija Barbieri
    Osmi, završni Leksikon hrvatskih opernih pjevača obuhvatit će pjevače koji su karijeru, ili veći dio nje, ostvarili u samostalnoj i neovisnoj Hrvatskoj. Prilike su se promijenile, i u skladu sa svjetskim trendovima repertoar se reducira, pozornost je sve više usmjerena prema režiji i redatelju, zatim dolazi dirigent, a o pjevačima se uglavnom piše vrlo općenito. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Giorgio Surian

    (Rijeka, 21. listopada 1954.)

    Piše: Marija Barbieri
    Giorgio Surian jedan je od naših rijetkih pjevača koji su ostvarili respektabilnu međunarodnu karijeru. Debitirao je 1977. kao Sulejman u operi Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca. Skrenuo je pozornost na sebe vrlo lijepim glasom verdijanskog opsega i boje te velikom muzikalnošću. Godine 1978. bio je finalist natjecanja Voci Verdiane u Bussetu što ga je dovelo u milansku Scalu gdje se usavršavao u njezinoj opernoj školi. Stekao je međunarodni ugled, nastupao na velikim svjetskim scenama, uključujući njujorški Metropolitan i Bečku državnu operu, a bio je tražen i od velikih gramofonskih tvrtki, poglavito za manje uloge bassa cantante. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Neven Belamarić

    (Šibenik, 3. lipnja 1949. – Zagreb, 9. srpnja 2006.)

    Piše: Marija Barbieri
    Neven Belamarić bio je cjelovita glazbeno-scenska ličnost, umjetnik suvremenog senzibiliteta oblikovan prema svjetskim standardima. Bio je posljednji hrvatski reprezentativni tumač Wagnera, ali i jedan od rijetkih naših vokalnih umjetnika koji je imao razvijen smisao za interpretaciju popijevke. Kao visokoobrazovan pjevač širih zanimanja i vidokruga uvijek je posvećivao jednaku pozornost glazbi i tekstu i tako je uspijevao prenositi višeznačnost vokalnog stvaralaštva gdje riječ i ton imaju jednaku važnost. Interpretirao je različite autore, stilove i karaktere, ozbiljne i komične likove različitih boja glasa i scenskih aktivnosti. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Martina Zadro

    (Zagreb, 14. rujna 1973.)

    Piše: Marija Barbieri
    Martina Zadro, udana Novosel, prototip je današnje vrsne glazbene i glazbeno-scenske umjetnice, cjelovita scenska osobnost, koja je svoj veliki prirodni talent razvila do maksimuma i primjerenim profesionalnim odnosom prema radu ostvarila zapaženu karijeru ne samo u našim nego i u međunarodnim razmjerima. Karijeru je ostvarila i u ljubljanskoj Operi i čvrsto se utkala u slovenski glazbeni život. Od 2005. bavi se pedagoškim radom, na Muzičkoj akademiji u Zagrebu je izvanredna profesorica, od 2019. i pročelnica Pjevačkog odsjeka, a među njezine diplomante pripadaju možda najdarovitiji mladi hrvatski operni umjetnici. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Sotir Spasevski

    (Bitola, 9. kolovoza 1953. – Zagreb, 14. prosinca 2005.)

    Piše: Marija Barbieri
    „Sotir Spasevski je vrstan profesionalac, a njegov bariton dobitak za svaku opernu kuću“, napisao je Vladimir Kranjčević o Makedoncu Spasevskom koji je odabrao Zagreb kao svoj dom. Njegov veliki glasovni opseg oplemenjen, osjećajem za vođenje pjevačke linije, omogućavao mu je nadahnutu interpretaciju baritonskih belcanto uloga, a glasovna pokretljivost i scenska okretnost pomagali su mu u tumačenju komičnih rola. Pjevao je i Verdijeve uloge s velikim zahtjevima na glas, a dao je i obol hrvatskom opernom stvaralaštvu. Posljednja uloga bila mu je Mama Agata u Donizettijevoj operi Kazališne zgode i nezgode. Ona je bila njegov labuđi pjev. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Lidija Horvat-Dunjko

    (Varaždin, 17. srpnja 1967.)

    Piše: Marija Barbieri
    Lidija Horvat, udana Dunjko, sopranistica je s presudnom osnovom – lijepim, čistim i toplozvučnim glasom, posebno istančanim fraziranjem i vođenjem poetske niti glazbe, s izrazito sugestivnim ulaženjem u punoću pjevanja i izlaženjem u tišinu kraja glazbene misli, s međuprelivima boja i izražajnim nijansama u glasu. Zahvaljujući iznimnom opsegu glasa jedna je od malobrojnih pjevačica koje se bave glazbom 20. stoljeća uopće. Također je i jedna od najzanimljivijih ličnosti u hrvatskom glazbenom životu. Njezina zanimanja daleko premašuju područje opernog rada. Redovita je profesorica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Davor Radić

    (Pula, 27. siječnja 1958.)

    Piše: Marija Barbieri
    Bariton Davor Radić jedan je od malobrojnih opernih pjevača koji su diplomirali i na tzv. građanskom fakultetu. Nisu se poslije bavili zanimanjem za koje su bili osposobljeni ali takav studij i spoznaje koje su na njemu stekli proširuju njihove horizonte i privikavaju ih drukčijem pristupu onome što rade, vrlo su temeljiti i imaju jasnu koncepciju djela i svoje uloge u njemu. Radić se profilirao u vrsnog, kompletnog i inteligentnog glazbeno-scenskog umjetnika, izrazite dramske uvjerljivosti te pouzdanog nositelja repertoara na kojega se uvijek sa sigurnošću može osloniti. 2011. više nego zasluženo dobio je status Prvaka opere HNK-a u Zagrebu. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Vitomir Marof

    (Zagreb, 26. kolovoza 1950.)

    Piše: Marija Barbieri
    Vitomir Marof pjevač je velikih sposobnosti. Imajući savršeno ujednačen glas, tehnički izvrsno vođen, legato fraze dugoga daha i blistave visine Vitomir Marof mogao je s lakoćom posegnuti za snom gotovo svih baritona – Verdijem, a nije pretjerano utvrditi da se od Ruždjakova odlaska sa scene, u Zagrebu nije pojavio bariton ljepšeg glasa i primjerenije dispozicije za velike verdijanske uloge. I doista briljantna lakoća i blistava emisija tona uz prirodno lijep glas postale su njegove osnovne kvalitete. Vitomir Marof je i istaknuti vokalni pedagog s kojim surađuje mnogo pjevača i pjevačica. Sustavno se bavi proučavanjem razvoja vokalne tehnike kroz stoljeća. ...pročitajte cijeli tekst...

portreti