Leksikon hrvatskih opernih pjevača

  • Predgovor

    piše Marija Barbieri

    Ušli smo u Europsku uniju i kao svaka država koja drži do sebe trudimo se imati što više svoga, što više, kako je danas uobičajeno reći, brendova. A naš su brend svakako bili operni pjevači, točnije pjevačice. Upravo je nevjerojatno da je naš mali narod – jer četiri i pol milijuna je četvrtina jednog New Yorka ili Tokija – dao toliko slavnih svjetskih opernih pjevača! ...pročitajte cijeli tekst...
  • Sidonia / Sidonija Rubido-Erdödy

    (Zagreb, 7. veljače 1819. – Gornja Rijeka, 17. veljače 1884.)

    Piše: Marija Barbieri
    Praizvedba prve hrvatske nacionalne opere Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskog 28. ožujka 1846. iznjedrila je prvu hrvatsku opernu primadonu ‒ Sidoniju Rubido, rođenu groficu Erdödy muzu Ilirskog pokreta koja je stekla zasluženo mjesto na Bukovčevu svečanom zastoru HNK-a u Zagrebu uz preporoditelje hrvatske književnosti i umjetnosti ...pročitajte cijeli tekst...
  • Alberto Ognjan Štriga

    (Križevci, 30. travnja 1821. – Zagreb, 7. ožujka 1897.)

    Piše: Marija Barbieri

    Tumač Obrena na praizvedbi opere Ljubav i zloba Alberto/Ognjan Štriga usmjerio je sve svoje znanje i silnu energiju u promicanje glazbe i organizaciju glazbenih priredaba Ilirskog pokreta. Nagovorio je Lisinskog da sklada prvu hrvatsku operu. Bio je prvi tumač grofa Lune u Trovatoru/Trubaduru, prvoj Verdijevoj operi izvedenoj na hrvatskom jeziku ...pročitajte cijeli tekst...

  • Franjo Stazić (Franz Steger / Stöger)

    (Szentendre, 3. prosinca 1824. – 1. ožujka 1911.)

    Piše: Marija Barbieri
    Sudionik praizvedbe opere Ljubav i zloba bio je i Franjo Stazić, budući dugogodišnji prvak bečke Dvorske opere, Narodnog kazališta u Budimpešti i u Pragu. Podrijetlom Austrijanac, prema svemu sudeći, smatrao se Hrvatom. U Zagrebu je stekao prvu glazbenu naobrazbu, prvi put nastupio, polučio prve uspjehe i počeo umjetnički stasati
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Matilda Marlov (Mathilde Marlow)

    (Zagreb, 1829. – Stuttgart, 22. rujna 1888.)

    Piše: Marija Barbieri
    Prva operna pjevačica Hrvatica koja je postigla europsku karijeru i prva hrvatska pjevačica koja je svu svoju visoko cijenjenu umjetnost dala tuđincima bila je Zagrepčanka Matilda Marlov, izvrstan koloraturni sopran. Uz njezino ime i 25-ogodišnje djelovanje povezano je sjajno razdoblje Dvorske opere u Stuttgartu ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ilma de (di, von) Murska

    (Ogulin, 6. veljače 1834. – München, 14. siječnja 1889.)

    Piše: Marija Barbieri

    Ogulinka Ema Pukšec s umjetničkim imenom Ilma de Murska osigurala je sebi mjesto među pjevačkim besmrtnicima 19. stoljeća. Briljantni koloraturni sopran, zvijezda bečke Dvorske opere i londonskih kazališta, lady of position, kako ju je nazvao G. B. Shaw, jedinstvena Lucia i Kraljica noći, jedna je od najvećih hrvatskih svjetskih pjevačica
    ...pročitajte cijeli tekst...

  • Irma T(e)rputec-Terée

    (Zagreb, 1842. (ili 1839.) – Beč, 4. svibnja 1907.)

    Piše: Marija Barbieri
    Zagrepčanka Irma Trputec, školovana na bečkom Konzervatoriju, ostvarila je zapaženu europsku opernu karijeru. Pjevala je u mnogim gradovima i bila članica više opernih kuća. Kao već poznata pjevačica nastupila je u zagrebačkoj Operi. Stjepan Miletić imenovao ju je 1898. „začasnim članom“ Hrvatskog zemaljskog kazališta
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Matilda (Mathilde) Mallinger

    (Graz, 17. veljače 1847. – Berlin, 20. travnja 1920.)

    Piše: Marija Barbieri
    Prva ljetna noć 21. lipnja 1868., kad je pjevala Evu na praizvedbi Wagnerovih Majstora pjevača, upisala je Matildu Mallinger u opernu povijest. Velika prvakinja Dvorskih opera u Münchenu i Berlinu, pjevačica prekrasna, muzički sjajno školovana i izražajna glasa, slovila je kao glazbena pojava prvog reda. Jedan je od najsjajnijih hrvatskih opernih bisera ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ema Vizjak de Nicolesco(u) / Emma Wiziak (Wizjak)

    (Zagreb, 1844. (ili 1847.) – New York, 3. ožujka 1913.)

    Piše: Marija Barbieri
    U nas nedovoljno vrednovana, još jedna iz europski poznatog četverolista učenica Vatroslava Lichteneggera na HGZ-u u Zagrebu, Ema Vizjak ostvarila je kao Emma Wiziak zapaženu europsku karijeru, poglavito u Italiji, gdje se za nju zanimao i sam Giuseppe Verdi. Karijeru je završila u Americi gdje je bila profesorica na Conservatory of Musical Art ...pročitajte cijeli tekst...
  • Josip Kašman (Giuseppe Kaschmann)

    (Mali Lošinj, 14. srpnja 1850. – Rim, 7. veljače 1925.)

    Piše: Marija Barbieri
    Nositelj naslovne uloge u prvoj predstavi Hrvatske opere – Zajčevu Mislavu – Josip Kašman ostvario je kao Giuseppe Kaschmann karijeru jednog od najvećih svjetskih baritona. Sudionik prve predstave za javnost u Metropolitanu, gost Scale i Bayreuthskih svečanih igra, Kašman je i danas uzor savršenstva pjevanja i umijeća interpretacije ...pročitajte cijeli tekst...
  • Franjo Grbić (Fran Gerbič)

    (Cerknica, 5. listopada 1840. – Ljubljana, 29. ožujka 1917.)

    Piše: Marija Barbieri
    Đak praškog Konzervatorija i član Národnog divadla, Fran Gerbič, na poziv Augusta Šenoe došao je u novoutemeljenu Hrvatsku operu i osam godina bio jedan od njezinih najvrsnijih članova, stup ansambla. Svojom solidnosti i svojim karakterom omilio je cijelom općinstvu. Ustoličio je bogatu tradiciju slovenskih tenora u zagrebačkoj Operi
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Matilda Lesić

    (Lavov, 15. veljače 1845. – Zagreb, 13. veljače 1909.)

    Piše: Marija Barbieri
    Prva dama u Zajčevu ansamblu, umjetnica krasna glasa i velike muzikalnosti, Matilda Lesić na svojim je plećima pouzdano nosila odgovornu zadaću prvog sustavnog djelovanja Hrvatske opere. S jednakim je uspjehom pjevala uloge najrazličitijeg opsega i žanra, od komičnih operetnih uloga do vrhunca melodramske tragike
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Fernando Tercuzzi

    (Gorica, 1847. (ili 1850.) – Zagreb, 15. siječnja 1906.)

    Piše: Marija Barbieri
    Goričan Fernando Tercuzzi bio je prvi bas prvog i drugog razdoblja sustavnog djelovanja Hrvatske opere. Repertoar mu je obuhvaćao sve basovske uloge u operama tada na repertoaru. Bio je savjestan pjevač s vrlo korektnim odnosom prema radu i dobar glumac, pa se na njega moglo potpuno osloniti u kreaciji velikih i malih uloga
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Josip Nolli

    (Ljubljana, 13. studenoga 1841. – 11. siječnja 1902.)

    Piše: Marija Barbieri
    Kada je Kašman 1875. godine otišao iz Zagreba, trebalo je pronaći vrsna baritona kako bi Opera uopće mogla nastaviti djelovati. Došao je Josip Nolli, bivši odvjetnik iz Ljubljane, sin Talijana i Slovenke, i 4. studenoga 1876. zlatnim se slovima upisao u povijest hrvatske opere kao prvi tumač naslovnoga lika u operi Nikola Šubić Zrinjski
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Giovanni Scarneo (Ivan Škarnić)

    (Milna na Braču, oko 1840. – ?)

    Piše: Marija Barbieri
    Bračanin Giovanni/Ivan Scarneo/Škarneo od 1895. do 1897. pjevao je u milanskoj Scali. Na praizvedbi Mascagnijeve opere Guglielmo Ratcliff 1895. pod skladateljevim ravnanjem, na kojoj je u naslovnoj ulozi nastupio Giovanni Battista De Negri, pjevao je gostioničara Toma. Pjevao je Hagena u prvoj izvedbi u Scali Sumraka bogova na otvorenju sezone 1896./1897. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ivan De Negri (Denegri) / (Giovanni Battista De Negri)

    (Nizza Monferrato, 3. travnja 1850. – Torino, 3. travnja 1924.)

    Piše: Marija Barbieri
    Budući veliki Giovanni Battista De Negri došao je 1878. u Zagreb kao debitant i predstavio se kao Riccardo u Krabuljnom, točnije Čuvidskom plesu. Zajc je dobio izvanrednog tenora, koji je pjevao glavne uloge u mnogim prvim hrvatskim izvedbama opera. Za njega je skladao uloge Aleksija u Lizinki i naslovnu ulogu u Tvardovskom
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Marija Prikril

    (Zagreb, 27. listopada 1859. – 17. kolovoza 1944.)

    Piše: Marija Barbieri
    S Denegrijem se u Krabuljnom plesu 1878. predstavila i Marija Prikril, prva školovana pjevačica Hrvatica koja je djelovala u Hrvatskoj. Osvajala je svojim lijepim glasom lirsko-koloraturnog soprana. Omiljena Lucia, Marguerite de Valois i prva hrvatska Violetta nakon mnogo ostvarenih uloga zbog udaje se 1887. oprostila od scene
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Sofija Kramberger

    (Zagreb, 23. prosinca 1861. – Sliema (Malta), 2. kolovoza 1938.)

    Piše: Marija Barbieri
    Sestra Dragutina Gorjanovića Krambergera, iznimno darovita mezzosopranistica Sofija Kramberger, kratko je vrijeme djelovala u Zagrebu, ali je ostvarila niz zapaženih kreacija. Nastavila je školovanje u Italiji i 1882. stupila u angažman u Real Teatro u La Valletti na Malti. Velike je uspjehe postizala kao Leonora u Favoritkinji
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Milka Trnina / Ternina

    (Doljnji Sip, Vezišće, 19. prosinca 1863. – Zagreb, 18. svibnja 1941.)

    Piše: Marija Barbieri
    Milka Trnina po mnogima je najveći hrvatski operni umjetnik. Od debija 1882. do 1906., kad se povukla sa scene, ostvarila je golem repertoar. Ostat će zapamćena poglavito kao jedna od najvećih vagnerijanskih pjevačica svih vremena, prva Kundry izvan Bayreutha i Puccinijeva omiljena Tosca. Unijela je bitne promjene u pristup opernoj umjetnosti
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ernesto Cammarota

    (Bari, 23. prosinca 1859. – Zagreb, 28. veljače 1934.)

    Piše: Marija Barbieri
    Dobro školovan Ernesto Cammarota došao je 1887. u Zagreb i postao stup Hrvatske opere. Ostao je to četiri desetljeća i 2. listopada 1897. upisao se u povijest kao prvi tumač Porina Lisinskog. Ostvario je velik repertoar širokog spektra uloga. Bio je aktivan član pjevačkih društava Kolo i Lisinski, čiji je bio jedan od suosnivača
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Eduard / Edo Aschenbrenner

    (Jičín, 14. ožujka 1857. – Prag, 2. studenoga 1921.)

    Piše: Marija Barbieri
    Češki bas Eduard Aschenbrenner nakon deset godina nastupanja na švicarskim i talijanskim pozornicama i nakon što je bio član praškog Národnog divadla, 1896. došao je u Zagreb i u njemu ostao do kraja drugoga razdoblja sustavnog djelovanja Opere 1902. godine. Ostvario je četrdesetak glavnih basovskih uloga, često kao njihov prvi hrvatski tumač ...pročitajte cijeli tekst...
  • Leonija Brückl

    (Karlovac, 26. veljače 1857. – Zagreb, 17. kolovoza 1927.)

    Piše: Marija Barbieri
    Kad je Stjepan pl. Miletić postao intendant Hrvatskog zemaljskog kazališta u Zagrebu, želio je obnoviti Operu. Ona je morala imati svoj stup, prvorazrednu dramsku sopranisticu, pa je pozvao Karlovčanku Leoniju Brückl, bez prethodnog iskustva ali sjajno školovanu i savršeno muzikalnu pjevačicu. Na nju se uvijek mogao potpuno osloniti ...pročitajte cijeli tekst...
  • Emanuel Kroupa

    (Kochánky, 24. prosinca 1857. – Prag, 12. veljače 1924.)

    Piše: Marija Barbieri
    Iako je u angažmanu u zagrebačkoj Operi bio tek godinu i pol., češki bariton Emanuel Kroupa upisao je svoje ime u njezinu povijest. Kao Zrinjski bio je protagonist prve predstave drugog stalnog djelovanja Opere, a prema Miletiću, „svojim prometejskim umijećem – danas kao heroj Zrinjski, sutra kao smiješni snubok Kecal – zadivio općinstvo“ ...pročitajte cijeli tekst...
  • Rikard Hofer / Richard Figar

    (Bílá Třemešná pokraj Trutnova, 19. srpnja 1866. – Prag, 21. svibnja 1921.)

    Piše: Marija Barbieri
    Rikard Hofer bio je od 1894. do 1900. uz Cammarotu prvi tenor zagrebačke Opere. Došao je iz Praga i preuzeo njemački i slavenski, a djelomice i francuski repertoar. Predstavio se kao Juranić u Zrinjskom, a u prvoj cjelovitoj izvedbi opere u novoj zgradi 22. listopada 1895. pjevao je Sokolovića. Bio je Florestan na premijeri Fidelija uz Milku Trninu
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Bogdan Vulaković

    (Velika Gorica, 10. rujna 1862. – Zagreb, 25. veljače 1919.)

    Piše: Marija Barbieri
    Bogdan Vulaković došao je u zagrebačku Operu kad je prvi bariton u angažmanu bio Emanuel Kroupa. Stupivši u stalan angažman, preuzeo je gotovo sve glavne baritonske uloge u tekućem repertoaru, na prvim hrvatskim izvedbama djela inozemnih autora i na praizvedbama opera hrvatskih skladatelja. Bio je Kocelin na praizvedbi Porina 1897. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Marija (Micika) Freudenreich

    (Zagreb, 28. kolovoza 1863. – 18. siječnja 1944.)

    Piše: Marija Barbieri
    Naslijedivši nadarenost za kazalište od svojih roditelja, Marija Freudenreich razvila se u cjelovitu glazbeno-scensku umjetnicu koja je oduševljavala svekolikim svojim nastupom. Krasan glas i onaj ushit i zanos, vedrina i glumačka radost, koji su krasili sve članove njezine obitelji, omogućili su joj da svlada golem repertoar od sedamdesetak uloga
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Maurício Bensaúde

    (Ponta Delgada, 13. veljače 1863. – Lisabon, 22. prosinca 1912.)

    Piše: Marija Barbieri
    Portugalski bariton Maurício Bensaúde bio je 1894. prvi bariton u trećoj stagioni pod vodstvom Nikole Fallera. Nakon Zagreba sezonu 1894./1895. proveo je u Metropolitanu, a 1897./1898. vratio se u zagrebački operni ansambl. Nastavio je karijeru u Covent Gardenu. Miletić ga je u Hrvatskom glumištu nazvao „elegantni naš Figaro, Don Juan i Eskamilo“ ...pročitajte cijeli tekst...
  • Tošo (Teodor) Lesić

    (Zagreb, 12. rujna 1866. – 28. srpnja 1949.)

    Piše: Marija Barbieri
    Tošo Lesić bio je jedinstven i nenadmašan bas buffo zagrebačke Opere. U pedeset i sedam godina dugoj karijeri s više od deset tisuća nastupa svladao je golem repertoar od oko stotinu opernih i pedesetak operetnih uloga. Nastupio je i u tri filma. Njegove koncertne nastupe i svakodnevno pjevanje u crkvenim zborovima nemoguće je i nabrojiti
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Lili Lejo

    (Križevci, 19. studenog 1865. – Beč, 11. veljače 1953.)

    Piše: Marija Barbieri
    Kao članica ansambla Theatera an der Wien u Beču Lili Lejo je u siječnju 1893. pjevala Adelheid na praizvedbi operete Fürstin Ninetta (Kneginja Ninetta) Johanna Straussa u nazočnosti cara Franje Josipa. Posebno je emotivno bila vezana za ulogu Mařenke / Marie u Prodanoj nevjesti s kojom postigla velik uspjeh što ju je potaknulo da se posveti operi
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Marina Grabarska (Marija pl. Gvozdanović)

    (Virovitica, 12. srpnja 1873. – Zagreb, 20. veljače 1953.)

    Piše: Marija Barbieri
    Nevelika glasa ali izvrsno školovana na bečkom Konzervatoriju, nakon nekoliko sezona djelovanja u Njemačkoj Marina Grabarska bila je jedan od stupova treće Fallerove stagione 1894. i do 1900. članica zagrebačke Opere. Visoko naobražena i primjerno muzikalna, zbog krhka zdravlja nije ostvarila dugu karijeru
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Blaženka Krnic (Beatrix Kernic-Göhring)

    (Glina, 2. rujna 1870. – Hannover, 15. svibnja 1947.)

    Piše: Marija Barbieri
    Blaženka Krnic debitirala je s nenavršenih osamnaest godina i nastavila školovanje na bečkom Konzervatoriju. Angažirana u Leipzigu, Münchenu, Frankfurtu i Hannoveru. Godine 1899. na Bayreuthskim svečanim igrama pjevala je Evu u Majstorima pjevačima i 1900. stekla naslov Kraljevske bavarske komorne pjevačice. Često je gostovala u Zagrebu ...pročitajte cijeli tekst...
  • Marija Glivarec

    (Varaždin, 2. veljače 1874. – Zagreb, 1. veljače 1926.)

    Piše: Marija Barbieri
    Varaždinka Marija Glivarec diplomirala je 1894. s odličnim uspjehom kao najbolja pjevačica u Hrvatskom zemaljskom glazbenom zavodu i u Operi se predstavila kao Azucena u Trubaduru. Repertoar joj je obuhvaćao više od pedeset uloga. Nakon ukinuća zagrebačke Opere 1902. otišla je u ljubljansku, udala se i završila pjevačku karijeru ...pročitajte cijeli tekst...
  • Dana Matoš

    (Zagreb, 19. prosinca 1876. – 5. ožujka 1962.)

    Piše: Marija Barbieri
    Karijera Dane Matoš, sestre Antuna Gustava Matoša, bila je vrlo zanimljiva. Završila je studij glasovira u Zagrebu, a pjevanje je učila privatno u Beču. Tri godine bila je u angažmanu u Nürnbergu, Opavi i Černovicama. Pjevala je u Odesi, Moskvi i Petrogradu i nastupala na koncertima po glavnim gradovima Europe
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Josie von Petru

    (Osijek, 19. ožujka 1876. – Davos, 22. studenoga 1907.)

    Piše: Marija Barbieri
    Blistava karijera Osječanke Josie von Petru tragično je završila zbog bolesti. Debitirala je 1898. kao Amneris u Aidi u Njemačkom kazalištu u Pragu. Na poziv Gustava Mahlera od rujna 1902. bila je članica njegova glasovitog ansambla u bečkoj Dvorskoj operi. Snimala je za poznate gramofonske tvrtke, između ostalih i Hrvatsku domovinu
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Draga Hauptfeld

    (Zagreb, 18. kolovoza 1881. – Reichenberg (Liberec), 5. studenoga 1952.)

    Piše: Marija Barbieri
    Karlovčanka Draga Hauptfeld završila je studij pjevanja na bečkom Konzervatoriju i odmah je angažirana u bečkoj Volksoperi. Zatim je otišla u Olomouc, Weimar i od 1910. bila je operna prvakinja u Liberecu (Reichenbergu), u kojemu je ostala do smrti. Nastupala je u manjim ulogama na Bayreuthskim svečanim igrama
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Antonio Pini-Corsi i Gaetano Pini-Corsi

    (Zadar, lipanj 1859. – Milano, 21. travnja 1918. / Zadar, 1860. ili 1863. – poslije 1932.)

    Piše: Marija Barbieri
    Zadrani, braća Pini-Corsi, bariton Antonio kao jedan od najprofinjenijih buffo pjevača svojega vremena, i Gaetano kao vrstan karakterni tenor, ostvarila su zapaženu međunarodnu karijeru. Antonio je pjevao Forda na praizvedbi Falstaffa 1893. i Schaunarda na praizvedbi La Bohème 1896, a Gaetano Gora na praizvedbi Madame Butterfly 1904. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ester Mazzoleni

    (Šibenik, 12. ožujka 1883. – Palermo, 17. svibnja 1982.)

    Piše: Marija Barbieri
    Šibenčanka Ester Mazzoleni bila je jedan od najvećih talijanskih dramskih soprana koji su belkantističku tradiciju održali živom. Nastupom 1908. u Scali na prvoj izvedbi Cherubinijeve Medeje u Italiji, zahvaljujući iznimnoj kreativnoj snazi, postala je pojam za Juliju u Vestalki, Medeju i Normu. Bila je prva Aida u Areni u Veroni
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Predgovor 2. knjizi leksikona Hrvatski operni pjevači

    Od Gabrijele Horvat do Zdenke Zikove

    Piše: Marija Barbieri
    Drugi dio leksikona podnaslovili smo s Od Gabrijele Horvat do Zdenke Zikove, simbolički povezujući umjetnost hrvatske operne reprodukcije sa češkom. Hrvatica Gabrijela Horvat počela je karijeru u Zagrebu i postala prvakinja praškog Národnog divadla, Čehinja Zdenka Zika u Zagrebu je oblikovala svoju umjetničku osobnost i nastavila djelovanje u praškom Národnom divadlu ...pročitajte cijeli tekst...
  • Gabrijela Horvat

    (Varaždin, 25. prosinca 1877. – Prag, 29. studenoga 1967.)

    Piše: Marija Barbieri
    O Gabrijeli Horvat jedan je praški kritičar zapisao: „U nje je vazda dobra volja za rad. Ona ne čini nikada smutnja, susretljiva je i obzirna spram svih. Ona za vrijeme pokusa nauči sve ženske partije, pa u nuždi bez oklijevanja zamijeni bolesnu kolegicu.“ On je bio moj prijatelj, moj umjetnički bog, moja sveta ljubav, i ja sam bila njegova.“ – rekla je o Leošu Janáčeku ...pročitajte cijeli tekst...
  • Mira Korošec

    (Sisak, 4. rujna 1880. – Split, 4. lipnja 1963.)

    Piše: Marija Barbieri
    Mira Korošec bila je pravi veliki dramski sopran kakvih danas više nema, neobične snage i bogate zvučnosti u cijelom velikom opsegu do d³. Glasom i stasom bila je predodređena za uloge kao što su Tosca i Carmen koju su neki smatrali njezinom najvećom kreacijom. Kritičari si isticali i njezine odlične glumačke sposobnosti
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Marko Vušković

    (Supetar na otoku Braču, 21. srpnja 1877. – Zagreb, 24. veljače 1960.)

    Piše: Marija Barbieri
    Marko Vušković, jedna od najvećih i najkompletnijih umjetničkih ličnosti hrvatske glazbene scene, pjevač izvanredne prirodne nadarenosti, školovan po visokim europskim standardima, bio je protagonist gotovo svih praizvedbi i hrvatskih premijera opera na repertoaru. Njegove su kreacije bile remek-djela studije lika
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Noe Matošić

    (Split, 26. travnja 1880. – 2. lipnja 1941.)

    Piše: Marija Barbieri
    Sjećajući se praizvedbe operete Mala Floramye Žarko Stilinović je napisao: „Noe Matošić je svojim poletnim glasom osvojio, zajedno sa tada blistavom Zlatkom Radica. [...] To je bilo slavlje ne samo Tijardovića i njegove operete, nego i ovog sjajnog pjevačkog para gdje se Noe isticao briljantnošću svog punog kristalnog glasa..."
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Stanislav Jastrzebski

    (Lavov, 13. studenoga 1879. ili 1880. – Osijek, 25. travnja 1921.)

    Piše: Marija Barbieri
    Stanislav Jastrzebski nije bio savršen ali uvijek je davao cijeloga sebe da postigne taj cilj i u potpunom davanju brzo se iscrpio. Jazbec, kako su ga od mjilja zvali, je bio jedan od najomiljenijih glazbeno-scenskih umjetnika u cijeloj povijesti zagrebačke Opere, njezin prvi veliki pravi rasni dramski tenor, i ulazi u najuži krug onih koji su je najtrajnije obilježili ...pročitajte cijeli tekst...
  • Irma Polak

    (Ljubljana, 11. lipnja 1875. – Zagreb, 30. studenoga 1931.)

    Piše: Marija Barbieri
    "Što se tiče zasluga oko opstanka hrvatske opere, morali bismo od solista na prvom mjestu spomenuti našu operetnu divu Irmu Polak. U cijeloj mojoj praksi nisam poznavao takav medium za osjećaje dirigenta kao ovu umjetnicu, koja se pod jakom njegovom voljom znade pretvarati u fine gusle pod gudalom umjetnika." – zapisao je Srećko Albini ...pročitajte cijeli tekst...
  • Milena Šugh-Štefanac

    (Križevci, 11. rujna 1884. – 9. listopada 1957.)

    Piše: Marija Barbieri
    U bogatom repertoaru od više od četrdeset uloga Milena Šugh posebno se isticala kao interpretkinja Wagnerovih likova u rasponu od Adriana u Rienziju do Brünnhilde u Sumraku bogova a Zagreb se poglavito divio njezinoj Senti u Ukletom Holandezu. Bila je sopran velike glasovne ljepote i profinjena pjevačkog i interpretativnog umijeća ...pročitajte cijeli tekst...
  • Maja de Strozzi

    (Zagreb 19. prosinca 1882. – Rijeka, 26. veljače 1962.)

    Maja de Strozzi bila je „pjevačica za ljubav koje je publika uvijek napunila kuću, što god ona pjevala, jer njena osobna privlačivost zvijezde (star) nije potekla toliko od fenomenalnog glasa ili virtuozne kolorature, koliko od plemenitijih uzroka jedne suptilne umjetnosti neodoljivog čara, što samo Francuz znade označiti riječju charme.“ ...pročitajte cijeli tekst...
  • Vika Engel-Mošinsky

    (?Sisak, 12. studenoga 1885. – Zagreb, 12. listopada 1943.)

    Piše: Marija Barbieri
    Sasvim sigurno Vika Engel bila je umjetnica fascinantne osobnosti a ne samo odlična pjevačica i glazbeno-scenska umjetnica. Autori napisa o njoj tražili su posebne izraze da bi je opisali. Vladimir Ciprin je 1933. napisao: „To ime je značilo uvijek najljepši uspjeh i najčišći umjetnički užitak […] jednu od najljepših stranica povijesti hrvatske opere.” ...pročitajte cijeli tekst...
  • Nikola / Nikolaus / Nicola Zec

    (Zagreb, 12. listopada 1883. – Bad Aussee, 9. srpnja 1958.)

    Piše: Marija Barbieri
    Zahvaljujući velikim glasovnim sposobnostima i visokoj muzikalnosti Nikola Zec preuzimao je glavne basovske uloge iako je ponekad pjevao i sporedne. Iako još za basa relativno mlad – jedva je prešao tridesetu – isticao se kao interpret velikih uloga. Kao vodeći bas Bečke državne opere Nikola Zec nastupao je i na premijerama ...pročitajte cijeli tekst...
  • Anka Horvat-Gottlieb

    (Kaštel kod Zlatara, 21. lipnja 1884. – Zagreb, 10. srpnja 1948.)

    Piše: Marija Barbieri
    Anka Horvat-Gottlieb najviše je voljela nastupati na koncertima, a njih su kritike pratile s još većim oduševljenjem – ako je to ikako moguće – nego njezine operne nastupe. Svojim kratkim ali nadasve uspjelim djelovanjem Anka Horvat-Gottlieb obogatila je hrvatsku glazbu kao jedna od najcjelovitijih umjetnica čiji je svaki nastup bio visoke estetske vrijednosti ...pročitajte cijeli tekst...
  • Paula Trauttner-Križaj

    (Ruma, 29. srpnja 1888. – Zagreb, 5. rujna 1976.)

    Piše: Marija Barbieri
    Paula Trauttner imala je umjetničku i osobnu vezu s velikim Josipom Križajem. U sjećanju su ostali i likovno ovjekovječeni njihovi zajednički nastupi kao Lotharija i Mignon. Paula Trauttner-Križaj se u bogatom nizu lirskih soprana zagrebačke Opere izdvajala skladnom cjelovitošću svih glazbeno-scenskih komponenti i nekom posebnom poetikom ...pročitajte cijeli tekst...
  • Vera Schwarz

    (Zagreb, 10. srpnja 1889. – Beč, 4. prosinca 1964.)

    Piše: Marija Barbieri
    Visoka, vitke pojave, lijepe plave kose, urođena talenta za glumu, Vera Schwarz savršeno je te kvalitete spajala s vrhunskim glazbenim umijećem. Njezin je glas bio savršeno postavljen i ujednačen u cijelom velikom opsegu a pjevačka tehnika besprijekorna pa je s lakoćom mogla pjevati jednu za drugom uloge jako različitih zahtjeva ...pročitajte cijeli tekst...
  • Josip Križaj

    (Vevče kraj Ljubljane, 5. ožujka 1887. – Zagreb, 30. srpnja 1968.)

    Piše: Marija Barbieri
    Nemoguće je nabrojati sve Križajeve velike kreacije zlatnim slovima upisane u povijest hrvatske glazbe, a kamoli sve uloge koje je pjevao u Zagrebu. Bilo ih je više od stotinu i trideset, Josip Križaj bio je iznimna pjevačko-scenska osobnost. Njegove kreacije ostale su uzorom koji je teško dostići, ako je uopće i moguće. Bio je umjetnik ispred svoga vremena ...pročitajte cijeli tekst...
  • Cvijeta pl. Cindro

    (Split, 15. svibnja 1883. – 10. veljače 1982.)

    Piše: Marija Barbieri
    Na gostovanju ansambla osječkog kazališta u Splitu 1914. pjevala je Ameliju u Krabuljnom plesu. Novine su zapisale da je „njezin uspjeh znak lijepe umjetničke budućnosti“. Poslije Drugoga svjetskog rata nastupila je 1947. u Scali kao Madelon u Andréi Chenieru. U Splitu je Cvijeta pl. Cindro uživala ugled cijenjene pjevačke pedagoginje
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Marta Griff-Pospišil

    (Križevci, 30. siječnja 1892. – Zagreb, 19. ožujka 1966.).

    Piše: Marija Barbieri
    Marta Griff-Pospišil ušla je u hrvatsku opernu povijest kao jedan od najljepših glasova. Metalnog sjaja u zvonkim visinama, pastozan u dubokim položajima, bogatih preljeva, baršunastog timbra, mekan i izražajan, sjajno je korespondirao s njezinom snažnom umjetničkom ličnošću. Otmjena muzikalnost i lijepa pojava bile su njezine dodatne kvalitete ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ivan Levar

    (Rakek, 8. rujna 1888. – Ljubljana 20. studenoga 1950.)

    Piše: Marija Barbieri
    Prema Narodnim novinama 24. rujna 1915. kritika je na Levarovim zagrebačkim početcima isticala kako „pedantno, lijepo i oprezno raspolaže glasom i nastoji vrlo savjesno iznijeti svu skalu dinamskih izražaja, podavajući tako svojim kantilenama pravu plastičnu formu“. Bio je, po navodima kritike, „fin pjevač“, „umjeren kao uvijek, gentleman po izgledu i držanju“ ...pročitajte cijeli tekst...
  • Rudolf Bukšek

    (Šentjur kraj Celja, 7. travnja 1882. – Zagreb, 7. studenoga 1933.)

    Piše: Marija Barbieri
    Bukšekov repertoar bio je vrlo bogat i raznolik, a najveće je uspjehe postizao u fahu dramskog baritona u kojemu je najbolje dolazila do izražaja ljepota i snaga njegova glasa. Poznate su bile i njegove interpretacije Kocelina  i Hellwinga. Rudolf Bukšek bio je jedan od onih pouzdanih i kvalitetnih glazbeno-scenskih umjetnika koji osiguravaju rad Opere ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ljubica Oblak-Strozzi (Violetta de Strozzi)

    (Sarajevo, 28. travnja 1896. – New Milford, Connecticut, 23. ožujka 1981.)

    Piše: Marija Barbieri
    Tonske snimke Ljubice Oblak-Strozzi pokazuju njezin prvorazredan velik, lijep ujednačen dramski sopran, moćan duboki registar ali i blistav visoki C te lijepa piana i dramatski izraz koji nikada ne ide na uštrb ljepote tona. Bila je velika vokalna umjetnica i nesporno je da je u nizu sjajnih hrvatskih soprana Ljubica Oblak-Strozzi jedna od najvećih ...pročitajte cijeli tekst...
  • Josip Rijavec (José Riavez)

    (Gradišče (Gradisca) ob Soči 10. veljače 1890. – Beograd, 30. prosinca 1959.)

    Piše: Marija Barbieri
    Josip Rijavac bio je nadasve uvjerljiv i profinjen interpret različitih stilskih i interpretativnih zahtjeva pa je osobito ostao u sjećanju svojim sjajnim ostvarenjima u talijanskom i francuskom repertoaru koji je bio najprikladniji njegovu glasu, glazbenom promišljanju i pjevačkoj eleganciji. Publika ga je obožavala, a kritika osobito cijenila ...pročitajte cijeli tekst...
  • Tino Pattiera

    (Cavtat, 27. lipnja 1890. – 24. travnja 1966.)

    Piše: Marija Barbieri
    Tino Pattiera u Dresdenu je bio idol. Elementarna privlačnost njegova mediteranskoga glasa i pojave bila je toliko neodoljiva da je uskoro postao ljubimcem publike koja ga je obožavala, pogotovo njezin ženski dio. Jednostavno je bio utjelovljenje tenora, punokrvni scenski umjetnik, a nikada nije pozvan na gostovanje u Zagreb ...pročitajte cijeli tekst...
  • Milan Šepec

    (Zagreb, 4. studenoga 1891. – 7. veljače 1989.)

    Piše: Marija Barbieri
    Muzikalan i pouzdan, ugodna svježa glasa s naglašenim smislom za karakterizaciju lika, Milan Šepec dokazao se i u operi kao tumač uloga manjih vokalnih zahtjeva, ali vrlo zanimjivih. Dana 6. studenoga 1954. proslavio je 40. godišnjicu umjetničkog rada kao Eisenstein u Šišmišu i nakon ostvarenih više od osamdeset operetnih i opernih uloga otišao u mirovinu ...pročitajte cijeli tekst...
  • Viorica Ursuleac

    (Chernivtsi, 26. ožujka 1894. – Ehrwald u Tirolu, 22. listopada 1985.)

    Piše: Marija Barbieri
    Viorica Ursuleac je nakon studija u Beču debitirala u Zagrebu 7. studenoga 1917. kao Charlotta u Wertheru. Pjevala je široki repertoar, od Mozarta do Verdija, Wagnera i Puccinija, ali u povijest ulazi kao straussovski sopran jer je kao omiljena sopranistica Richarda Straussa pjevala na praizvedbama triju njegovih opera Arabelle, Dana mira i Capriccia ...pročitajte cijeli tekst...
  • Robert Primožič

    (Trst, 11. ožujka 1893. – Ljubljana, 16. prosinca 1943.)

    Piše: Marija Barbieri
    Robert Primožič nije bio samo pjevač velike muzikalnosti i izvrsnih glasovnih mogućnosti nego i snažna umjetnička osobnost, umjetnik koji je osjećao scenu i njezine zakonitosti. Zbog toga se već 1928. počeo baviti opernom režijom. U angažmanu u Zagrebu bio je samo jedanaest godina ali je jedan od vodećih baritona u povijesti zagrebačke Opere ...pročitajte cijeli tekst...
  • Tinka Wesel-Polla/Pola

    (Graz, 7. svibnja 1890. (ili 1889.) – Graz, 1944.)

    Piše: Marija Barbieri
    Tinka Wesel-Polla bila je vrsna pjevačica, o čemu svjedoče snimke, i u devet godina angažmana bila je vrlo korisna Operi. Repertoar joj je bio za njezinu vrstu glasa prilično velik. U povijesti zagrebačke Opere Tinka Wesel-Polla ostat će zabilježena kao jedan od njezinih prilično malobrojnih autentičnih koloraturnih soprana
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Zlata Gjungjenac-Gavella

    (Čazma, 11. ožujka 1898. – Zagreb, 26. lipnja 1982.)

    Piše: Marija Barbieri
    Jedna od najvećih hrvatskih umjetnica operne scene Zlata Gjungjenac-Gavella javno je nastupala četrdeset godina, ostvarila je sedamdeset uloga – šezdeset u operi, devet u opereti i jednu u drami – i imala više od tisuću nastupa, jednako uspjelih u operi i na koncertima. Pjevala je sopranske i mezzosopranske uloge, lirskog i dramskog soprana ...pročitajte cijeli tekst...
  • Drago Hržić / Carl Drago

    (Zagreb, 2. veljače 1896. – 21. studenoga 1978.)

    Piše: Marija Barbieri
    Zahvaljujući specifičnoj boji ujednačenog i besprijekorno vođenoga glasa, uzornom fraziranju i profinjenom muziciranju te smislu za vokalnu interpretaciju kao i cjelovitoj glazbenoj naobrazbi Drago Hržić bio je podjednako cijenjen kao operni i koncertni pjevač. Bio je jedan od najboljih hrvatskih verdijanskih pjevača uopće
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Arnold Flögl

    (Kromĕříž, 10. srpnja 1885. – Bratislava, 20. studenoga 1950.)

    Piše: Marija Barbieri
    Flögl je 19. listopada 1921. kao Don Pasquale bio član briljantnog solističkog kvarteta na prvoj hrvatskoj izvedbi istoimene Donizettijeve opere. „Gdje je trebalo pjevati, pustio je maha svom gromornom basu.“ – pisao je 26. listopada Jutarnji list. Arnold Flögl je bez svake sumnje jedan od važnih umjetnika u povijesti zagrebačke Opere
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Petar Raičev

    (Varna, 21. ožujka 1887. – Sofija, 30. kolovoza 1960.)

    Piše: Marija Barbieri
    Petar Raičev „posjeduje sve kvalitete, kojima se pjevač može dodvoriti i razmaženijoj, da ne kažemo: blaziranijoj publici nego što je zagrebačka. Ima svjež, ugodan, krasno u svim registrima izjednačen, točnije rečeno: temeljito školovan organ, koji se bez i najmanje natege, čisto spontano, nekako sam sobom izvija iz grla, pa se razraste u pune sočne tonove“ ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ljudmila / Ludmila Radoboj

    (Varaždin, 15. veljače 1895. – Zagreb, 10. prosinca 1981.)

    Piše: Marija Barbieri
    Ljudmila Radoboj je u gotovo trideset godina dugoj karijeri ostvarila 65 uloga u repertoaru lirico-spinto i dramskog soprana i neke mezzosopranske. Nije bila zvijezda ali bila je pouzdana članica Opere na koju se uvijek moglo osloniti, a takvi su pjevači nužni za nesmetano funkcioniranje opere s bogatim repertoarom i mnoštvom predstava ...pročitajte cijeli tekst...
  • Zdenko / Zdenĕk Knittl

    (Prag, 28. prosinca 1889. – 21. rujna 1955.)

    Piše: Marija Barbieri
    Osvrćući se na obnovu Dalibora, u kojoj je Knittl pjevao naslovnog junaka i djelo režirao, izvjestitelj Novosti pisao je da je „izvedba Dalibora bila jedna od najboljih predstava ove sezone“. Knittl je bio umjetnik visoke kulture i izvrsne glazbene naobrazbe ali ne baš privlačna glasa no svojim je djelovanjem dao važan doprinos hrvatskoj operi ...pročitajte cijeli tekst...
  • Zdenka Zika / Ziková / Zicka

    (Prag, 6. veljače 1902. – 4. lipnja 1990.)

    Piše: Marija Barbieri
    U povodu premijere Turandot 1928. kritka je zapisala: „Naslovnu partiju pjevala je, više nego odlično, gdja Zdenka Zika." Premda se Zdenka Zika u angažmanu u zagrebačkoj Operi zadržala samo četiri sezone i kasnije povremeno gostovala, ispisala je nekoliko najljepših stranica u njezinoj povijesti i bila jedna od njezinih najsjajnijih zvijezda
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Predgovor 3. knjizi leksikona Hrvatski operni pjevači

    Od Marija Šimenca do Milana Pichlera

    Piše: Marija Barbieri
    Treći dio leksikona podnaslovili smo sa Od Marija Šimenca do Milana Pichlera. Taj podnaslov je simbolički i povezuje hrvatsku opernu reprodukciju sa slovenskim tenorima. Mario Šimenc bio je i prvi interpret kultnog lika hrvatske opere – Miće iz Ere s onoga svijeta. a Milan Pichler je pjevač koji postaje glavna ličnost u formiranju Opere u Rijeci ...pročitajte cijeli tekst...
  • Mario Šimenc

    (Gorica, 23. siječnja 1896. – Zagreb, 26. studenoga 1958.)

    Piše: Marija Barbieri
    Publika je voljela Marija Šimenca kao umjetnika i kao čovjeka. Osvajao je ne samo jedinstvenom ljepotom glasa i nekim veličanstvenim kreacijama nego i svojom jednostavnošću, gotovo prostodušnošću, i radošću. U povijesti hrvatske opere ostat će zapamćen ne samo kao prvi Ero nego i kao jedan od njezinih najboljih i najomiljenijih pjevača ...pročitajte cijeli tekst...
  • Nikola Cvejić

    (Dobanovci, Srijem, 23. prosinca 1896. – Novi Sad, 6. siječnja 1987.)

    Piše: Marija Barbieri
    Lijepa glasa i istančana smisla za interpretaciju Nikola Cvejić ostvario je repertoar od više od osamdeset glavnih uloga. Bio je samo pet godina u angažmanu u Zagrebu – kasnije je dosta gostovao – ali je bio jedan od istaknutijih članova zagrebačke Opere. Od 1945. do 1970. bio je iznimno cijenjeni profesor pjevanja na beogradskoj Muzičkoj akademiji ...pročitajte cijeli tekst...
  • Božidar Vičar

    (Jastrebci kraj Ormoža, 11. veljače 1894. – Zagreb, 28. rujna 1972.)

    Piše: Marija Barbieri
    Božidar Vičar je u dvadeset i pet godina solističkoga djelovanja ostvario sedamdesetak glavnih i većih uloga te imao više od tisuću nastupa. Mnoge je pjevao na premijerama, a neke i na praizvedbama (Hasanaginica, Dorica pleše i Amfitrion). Janko u Prodanoj nevjesti bio mu je prva velika uloga, a najčešće je pjevao Juranića u Nikoli Šubiću Zrinjskom ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ančica Mitrović

    (Rijeka, 10. prosinca 1894. – Zagreb, 20. lipnja 1986.)

    Piše: Marija Barbieri
    Ančica Mitrović bila je iznimna i posve posebna umjetnica fascinantne karijere od operetne subrete do prvorazredne operne umjetnice. Imala je glas opsega od tri oktave i mogla je pjevati sve što je skladano za ženski glas. Prema mišljenju svih koji su je doživjeli na sceni i s njom nastupali, Ančica Mitrović bila je najveća umjetnica hrvatske glazbene scene ...pročitajte cijeli tekst...
  • Aleksandar Griff

    (Tiflis (Tbilisi), 12. rujna 1887. – Zagreb, 11. ožujka 1962.)

    Piše: Marija Barbieri
    Bas Aleksandra Griffa bio je plemenite boje, sonoran i izjednačen, pjevanje kultivirano, muzikalno i sigurno, a odlikovalo se profinjenošću fraziranja i mekoćom legata. Produhovljeni zanos, seriozan i plemenit patos, prirođeno gospodstvo, plemenitost osjećaja i uljuđenost geste činili su ga nenadmašivim interpretom mirnih i ozbiljnih likova ...pročitajte cijeli tekst...
  • Pavao Marion Vlahović (Paolo, Paul Marion)

    (Zagreb, 1. lipnja 1891. – Rio de Janeiro, 5. lipnja 1962.)

    Piše: Marija Barbieri
    Pavao Marion Vlahović je u Zagrebu prvi put gostovao 3. listopada 1926. kao Canio u Pagliaccima, a kritika je pisala: „Njegov izrazit tenorski glas izvanredno je lijepe boje, divne svježine i krasnog zvuka. U glazbenom predanju i scenskoj igri dao je uistinu verističkog Pagliaccia snažnog djelovanja. Publika je nagradila pjevača bogatim i toplim pljeskom.“ ...pročitajte cijeli tekst...
  • Vera Misita

    (Prijedor, 24. siječnja 1906. – Zagreb, 25. travnja 1986.)

    Piše: Marija Barbieri
    U osvrtu na premijeru Šišmiša 1933. kritičar će zapisti da je Vera Misita „svojim kristalnim glasom, dotjeranim preciznim pjevanjem, muzikalnošću te krasnom pojavom i raskošnim i elegantnim toaletama oduševila publiku“. Rosalinda, uloga najvećih opernih zahjeva, bila je krunska uloga Vere Misite koja ju je potvrdila kao operetnu primadonu ...pročitajte cijeli tekst...
  • Anatol Manoševski

    (Ekaterinodar (danas Krasnodar), 1901. – Rijeka, 18. ožujka 1983.)

    Piše: Marija Barbieri
    Anatol Manoševski rođen je u ruskom Krasnodaru, a pjevanje je studirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Ulazi u red požrtvovnih muzikalnih umjetnika ugodna glasa i prikladna izgleda koji s uspjehom ostvaruju uloge lirskog karaktera, nikada ne zakazuju i omogućuju nesmetani rad Opere. U njegovu bogatom repertoaru bilo je stotinjak likova ...pročitajte cijeli tekst...
  • Pajo (Pavao) Grba

    (Vojakovac kraj Križevaca, 9. srpnja 1898. – Zagreb, 22. lipnja 1972.)

    Piše: Marija Barbieri
    Pajo Grba solističku je karijeru započeo u Ljubljani, a u Zagrebu je u angažmanu proveo 22 godine. Bio je glazbenik sigurna umjetničkog ukusa, zaobljene fraze, lijepe pjevne linije, dobre muzičke deklamacije i znatne izražajnosti, S maksimalnim zauzimanjem ostvario je pedesetak velikih uloga u operi i opereti i uvijek bio pouzdan oslonac u ansamblu ...pročitajte cijeli tekst...
  • Zlatka Radica

    (Split, 31. kolovoza 1904. – 29. kolovoza 1990.)

    Piše: Marija Barbieri
    Na praizvedbi operete Mala Floramye Zlatka Radica je zablistala i stekla veliku popularnost. Ubrzo je dobila poziv za gostovanje u Zagrebu. Nastavila je opernu karijeru u zemlji i inozemstvu. U povijesti hrvatske glazbe bit će zapamćena kao prva Floramye ali i kao jedna od istaknutih umjetnica poteklih iz splitskoga glazbenog kruga ...pročitajte cijeli tekst...
  • Vilma Nožinić

    (Požega, 26. studenoga 1897. – Umag, 2. ožujka 1975.)

    Piše: Marija Barbieri
    Vilma Nožinić bila je, prema Lovri Matačiću, „istinska primadona, prva dama zagrebačke Opere, primadona po svim kvalitetama jednog opernog umjetnika a ne, kako se često zna dogoditi, po kapricama i sitnim zahtjevima operne dive“. Sedamdesetak uloga uglavnom velikih i glavnih svjedoče o pjevačici kojoj je teško naći ravne u povijesti hrvatske opere ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ida Juranić

    (Hedrehely, grofovija Somogy, 21. studenoga 1903. – Zagreb, 14. lipnja 1964.)

    Piše: Marija Barbieri
    „Mlada pjevačica ima bogati, opsežni i vanredno svježi dramatski sopran, koji je mirno postavljen i dobro školovan, ona je muzikalna i pjevački sigurna.“ – pisala je kritika nakon debija Ide Juranić u ulozi Leonore u operi Moć sudbine. Ida Juranić imala je u repertoaru više od dvadeset najtežih uloga dramskog soprana i više od tri stotine pjesama ...pročitajte cijeli tekst...
  • Piero (Pero, Pierre Pietro) Pierotić / Pjerotić

    (Ston, 1. travnja 1902. – Kalamazoo, Michigan, ? veljače 1986.)

    Piše: Marija Barbieri
    O debiju Piera Pierotića 1929. u Zagrebu kritika je pisala: „Dokazao je da posjeduje vanredno ugodan bariton, dobru školu i muzičku kulturu. Bez ikakvih vanjskih efekata, ukusnom i otmjenom glumom on je koncentrirao svu pažnju na svoje pjevanje.“ Te kvalitete dovele su ga i u Bečku državnu operu, čiji je stalni član postao
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Erika Druzovič

    (Maribor, 1. lipnja 1911. – 25. prosinca 2001.)

    Piše: Marija Barbieri
    Erika Druzovič ulazi u plejadu velikih opernih pjevača poteklih iz pjevačke škole Marije Kostrenčić, profesorice pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Erika Druzovič bila je u stalnom angažmanu u zagrebačkoj Operi samo pet sezona, ali se u sjećanje urezala kao jedna od njezinih najmuzikalnijih i najprofinjenjih glazbeno-scenskih umjetnica ...pročitajte cijeli tekst...
  • Leo Mirković (Friedmann)

    (Sarajevo, 31. siječnja 1904. – Miami Beach, 7. rujna 1990.)

    Piše: Marija Barbieri
    U jedanaest godina svojega zagrebačkog angažmana (od 1930. do uspostave NDH 1941.) Leo Mirković bio je jedan od iznimno dragocjenih solista Opere, pjevač neobično široka repertoara, umjetnik koji je ostvario niz zapaženih cjelovitih glazbeno-scenskih kreacija, vrlo muzikalan, dobro školovan, uvijek pouzdan i siguran
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Gita Gjuranec

    (Zagreb, 19. ožujka 1902. – 8. prosinca 1986.)

    Piše: Marija Barbieri
    Teško se sjetiti je li ijedan drugi debi u zagrebačkoj Operi kao onaj Gite Gjuranec bio popraćen takvim dugim oduševljenim osvrtima. Gita Gjuranec nije puno nastupala i nije ostvarila toliko uloga kao njezine slavnije kolegice, niti je nakon početnih hvalospjeva kritike i neospornih kvaliteta ipak stekla čvršću poziciju u zagrebačkom solističkom ansamblu ...pročitajte cijeli tekst...
  • Gustav Remec

    (Sušak, 15. srpnja 1900. – Nürnberg, 30. srpnja 1972.)

    Piše: Marija Barbieri
    „Otkriven je novi tenor. Pravi, lijepi i plemeniti, metalni i toplo timbrirani lirski tenor lake neforsirane sjajne visine, glasovni materijal, koji izgleda da je već priroda sama impostirala. Sretnome g. Gustavu Remecu, koji je kao kapetan Koltay u opereti Viktorija prvi puta stupio na daske i koji je obdaren tako lijepim glasom, sudbina nije uskratila ni muzikalnost“ ...pročitajte cijeli tekst...
  • Nada Tončić

    (Zemun, 30. srpnja 1909. – Varaždin, 29. ožujka 1998.)

    Piše: Marija Barbieri
    Nada Tončić bila je jedna od onih umjetnica koje su zlatnim slovima pisale povijest hrvatske opere. „Ta jedinstvena skromna žena prvorazredne kulture i glasa" dala je hrvatskom kazalištu 86 uloga. Bila je iznimno omiljena i visoko cijenjena profinjena umjetnica, jedna od najcjelovitijih umjetničkih osobnosti hrvatske glazbe
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Rudolf Župan

    (Pula, 19. siječnja 1905. – Santiago de Chile, 11. srpnja 1976.)

    Piše: Marija Barbieri
    „Župan bijaše primljen vrlo srdačno, te se može kazati da je već prigodom svog prvog nastupa u Zagrebu osvojio naše općinstvo.“ Rudolf Župan bio je u zagrebačkom angažmanu jedanaest godina, a oni koji su ga doživjeli na sceni i danas o njemu govore kao o sjajnom pjevaču i impresivnom umjetniku. Nedvojbeno, jedan je od najvećih u povijesti zagrebačke Opere ...pročitajte cijeli tekst...
  • Anka Jelačić

    (Gornji Sv. Ivan (Baja), 27. siječnja 1909. – Zagreb, 9. siječnja 1968.)

    Piše: Marija Barbieri
    I Bečani su upoznali glas Anke Jelačić, bogat, sjajan, tamno obojen mezzosopran raskošnih altovskih dubina koji je s lakoćom dopirao do zvonkih visina. Bečku publiku i kritiku osvajala je prvenstveno kao Carmen, koje je svojim jedinstvenim glasom i temperamentom, vitkom pojavom, kao i pjevačkim, glumačkim i plesnim umijećem bila idealna interpretkinja ...pročitajte cijeli tekst...
  • Gjurgja Halper-Leppée

    (Gornja Rijeka, 7. svibnja 1907. – Stockholm, 18. studenoga 1996.)

    Piše: Marija Barbieri
    „Glazbeni Stockholm je u Gjurgji Halper-Leppée našao i izabrao novu umjetnicu. Malo ima opernih umjetnika koji su u isto vrijeme tako temeljito izobraženi i tako bogato nadareni kao ona.“ Podatan glas velikog opsega, pjevačka kultura i tehničko znanje te dobro promišljena intelektualna gluma omogućili su Gjurgji Halper-Leppée širok izbor repertoara ...pročitajte cijeli tekst...
  • Nikola Šterle

    (Zagreb, 7. prosinca 1906. – 23. ožujka 1983.)

    Piše: Marija Barbieri
    Nikoli Šterleu najbolje su ležale uloge u repertoaru tenora lirico leggero i bio je zacijelo jedini takav tenor u povijesti zagrebačke Opere. Na prvoj hrvatskoj izvedbi Falstaffa, kako pišu Novosti 9. studenoga 1937., „s mnogo mladenačkog poleta donio je svog Fentona, koja rola osobito pogoduje njegovom nježnom i toplom lirskom tenoru“. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Alda Noni

    (Trst, 30. travnja 1916. – Cipar, 19. svibnja 2011.)

    Piše: Marija Barbieri
    Alda Noni je u Zagrebu 1939. u ulozi Gilde „pjevala koloraturne fioriture i visine s takvom lakoćom i zvonkom prodornosti, da je oduševljen pljesak publike bio premala nagrada za njezino pjevačko umijeće i ljupkost“. Alda Noni bez sumnje je jedna od najvećih pjevačica svjetskog ugleda koji su kao angažirani članovi hrvatske Opere nastupali u Hrvatskoj ...pročitajte cijeli tekst...
  • Dragutin Šoštarko

    (Klanjec, 26. ožujka 1907. – Sarasota, Florida, 13. svibnja 1982.)

    Piše: Marija Barbieri
    Dragutin Šoštarko pjevao je Rigoletta, a kritičar je zapisao: „Zreli, tamni, mekani bariton Dragutina Šoštarka došao je u ulozi Rigoleta do punog izražaja Njegov je pjev bio pun zanosa, glasbene misli fino modelirane, izražajna skala bogato niansirana stvorivši krasnu kreaciju ove uloge.“ Šoštarko je imao jedan od najljepših baritonskih glasova koje smo imali ...pročitajte cijeli tekst...
  • Muk de Jarić

    (Brod na Savi, 28. rujna 1886. – New York, travanj 1973.)

    Piše: Marija Barbieri
    Muk de Jarić debitirao je 1913. kao Don José u Carmen u Kasselu, a 1914. pjevao je Fausta. Slijedio je Parsifal i solo dionica u Beethovenovoj Missi solemnis. Novosti su 1919. pisale: „Jarić je u Beču dobio posljednji 'šlif', imade alure bečkih operetnih tenora, imade lijep glas i pojavu – nije dakle čudo, da je na bečkom operetnom tržištu zapremao prvo mjesto.“ ...pročitajte cijeli tekst...
  • Armin Armidi

    (Litava, 1885. – Tel Aviv, 1954)

    Piše: Marija Barbieri
    Tenor Armin Armidi zagrebačkoj publici predstavio se 24. rujna 1914. kao Knez Lodoriko na praizvedbi opere Lopudska sirotica Franje Serafina Vilhara-Kalskog. Nakon njegove izvedbe Hermana u Pikovoj dami 1917. kritičar je zapisao: „Njegov je lirski tenor u sredini, a osobito u visini ljubak, mek i topao, i ima vrlo ugodan timbre glasa“ ...pročitajte cijeli tekst...
  • Marijan Majcen

    (Zagreb, 30. lipnja 1893. – 2. veljače 1965.)

    Piše: Marija Barbieri
    O Marijanu Majcenu Novosti su 1939. pisale da je već dovoljno poznat i našem općinstvu, i ustvrdile: „Pokazuje sve karakteristike solidne i dobre škole. Sigurno je postiran i u svim položajima izjednačen, a kako ovaj simpatični pjevač tvori ton i kako ga umije raspredati, to svjedoči ne samo o pjevačkoj zrelosti i iskustvu nego i o kulturi.“ ...pročitajte cijeli tekst...
  • Mate Čulić Dragun

    (Split, 1884. – San Francisco, 1962.)

    Piše: Marija Barbieri
    U veljači 1926. Mate Čulić Dragun nastupio je u Zagrebu kao Germont u Traviati. Kritičar je tom prigodom zapisao da „su se jasno ispoljile sve sposobnosti, koje su mu u vanjskom svijetu pribavile uspjeh. Prije svega to su prirodjene glasovne kvalitete. Jasni, meki bariton svijetloga tenoralnoga timbra koji naročito u najvišem položaju, zvonko i efektno ...pročitajte cijeli tekst...
  • Lucija Ožegović

    (Budimpešta, 12. travnja 1896. – Zagreb, 9. kolovoza 1962.)

    Piše: Marija Barbieri
    Lucija Ožegović bila je članica zagrebačke Opere od 1924. do 1942. Vratila se 1945. Bila je umjetnica s naglašenim smislom za karakterizaciju. Grofica u Pikovoj dami pratila ju je tijekom cijele karijere pa ju je pjevala i 1946. a kritičarka je zapisala da je njezina kreacija glasovno svježa, umjetnički izradjena i „s bogatstvom izražaja" ...pročitajte cijeli tekst...
  • Zlata Lipovšćak-Rajić

    (Karlovac, 17. prosinca 1898. – Zagreb, 23. studenoga 1989.)

    Piše: Marija Barbieri
    Gostovanje Zlate Lipovšćak-Rajić „pokazuje da je pred dvije godine bilo nepravedno za našu pjevačku i pozorišnu umjetnost, kad je ona napustila pozornicu, iako privremeno, jer posjeduje rijetke glasovne kvalitete, lijepi muzikalni talenat i fini teatralni osjećaj. Ovom njezinom mnogostrukom prirodnom daru, dodano je skroz solidno školovanje" ...pročitajte cijeli tekst...
  • Elza / Elsa Karlovac

    (Split, 14. veljače 1910. – Ljubljana, 22. lipnja 1961.)

    Piše: Marija Barbieri
    Elza Karlovac je svojim plemenitim, tamno obojenim mezzosopranom, nepogrešivom muzikalnošću i temperamentnom scenskom igrom ostvarila više od šezdeset uloga. U ljubljanskoj Operi postigla je umjetničku zrelost i obogatila repertoar novim ulogama među kojima su najuspjelije bile Crkvenjarku u Jenůfi te iznimno glasovno i scenski atraktivna Carmen ...pročitajte cijeli tekst...
  • Marjan / Marijan Rus

    (Kranj, 10. srpnja 1905. – 28. kolovoza 1974.)

    Piše: Marija Barbieri
    Umjetnik velike pjevačke kulture i široke naobrazbe, Rus je posve iskoristio sve prednosti svojega snažnog i opsežnoga glasa i ubrzo po dolasku u zagrebačku Operu počeo nizati nastupe na premijerama i praizvedbama. Premda je u zagrebačkoj Operi ostao samo četiri sezone, u plejadi njezinih odličnih basova pripada mu važno mjesto ...pročitajte cijeli tekst...
  • Milan Pichler / Pihler

    (Osijek, 22. ožujka 1897. – Rijeka, 24. kolovoza 1981.)

    Piše: Marija Barbieri
    Milan Pichler je 1926. uvrstio u repertoar Nikolu Šubića Zrinjskog koji će postati njegova amblemska uloga. Osvajao je svojim plemenitim, sonornim, opsežnim i raskošnim bas-baritonskim glasom ali i izvanrednim glumačkim sposobnostima čime je donosio na scenu žive i vjerodostojne likove. Bio je jedna od najvećih ličnosti hrvatske operne reprodukcije ...pročitajte cijeli tekst...
  • Predgovor 4. knjizi leksikona Hrvatski operni pjevači

    Od Zinke Kunc-Milanov do Janje Hanžek

    Piše: Marija Barbieri
    S četvrtim dijelom Leksikona završavamo popis pjevača koji su debitirali do 1945. godine, tj. do završetka Drugoga svjetskog rata, ili počeli opernu karijeru u Hrvatskoj do toga vremena. Nekolicina ih je debitirala izvan Hrvatske, počevši od Zinke Kunc Milanov, jedne od najvećih opernih umjetnica koje smo imali u svjetskim razmjerima
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Zinka Kunc Milanov

    (Zagreb, 17. svibnja 1906. – New York, 30. svibnja 1989.)

    Piše: Marija Barbieri
    Zinka Milanov „zasigurno zaslužuje visoko mjesto u panteonu lirico-spinto soprana zbog svog blistavog tona, čistog legata i izvanrenog fraziranja. Prema iskrenosti, samopouzdanju ali najviše prema pažljivom gospodarenju svojim posebnim talentom bila je prava primadonna assoluta, čiji su najbolji nastupi izazivali ono posebno uzbuđenje, a to je dano samo najvećima.“ ...pročitajte cijeli tekst...
  • Josip Gostič

    (Stara Loka, Škofja Loka, 5. ožujka 1900. – Ljubljana, 25. prosinca 1963.)

    Piše: Marija Barbieri
    Doprinos Josipa Gostiča hrvatskoj opernoj reprodukciji je neprocjenjiv, i ona je bez njega nezamisliva. Četvrt stoljeća njegova stalnog angažmana u zagrebačkoj Operi njezini su zvjezdani trenuci, a njegov je udio u tumačenju likova u operama hrvatskih skladatelja nemjerljiv i neponovljiv. Mogao je pjevati sve i uvijek je to činio na najbolji mogući način ...pročitajte cijeli tekst...
  • Mario Gjuranec / Đuranec / Djuranec

    (Zagreb, 31. srpnja 1907. – 7./8. siječnja 2004.)

    Piše: Marija Barbieri
    U svojoj dugoj karijeri Mario Gjuranec ostvario je više od trideset uloga i imao više od pet stotina koncertnih nastupa. Njegov je glas na početku karijere bio mladodramskog karaktera čistih svijetlih i zvučnih visina a s vremenom se razvio u dramski. Urođene muzikalnosti i neosporivog glazbenog temperamenta bio je uvjerljiv tumač niza velikih tenorskih likova ...pročitajte cijeli tekst...
  • Nada Auer

    (Beč, 5 srpnja 1908. – Rijeka, 6. srpnja 1987.)

    Piše: Marija Barbieri
    U povodu debija u naslovnoj ulozi Grofice Marice kritičar je za Nadu Auer zapisao da „u njoj kipti pozorišna krv, iz nje izbija talenat."  Umjetnica podatna glasa, profinjene muzikalnosti, izrazite sceničnosti i bujnog temperamenta Nada Auer usvajala je interpretirani lik u svoj njegovoj složenosti i cjelovitosti te ostvarila kreacije koje ostaju u sjećanju ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ilija Žižak

    (Trogir, 5. prosinca 1899. – Split, 14. siječnja 1971.)

    Piše: Marija Barbieri
    Svojim savjesnim i požrtvovnim radom, kada je prema potrebi pjevao i po nekoliko večeri uzastopce najteže uloge, Žižak je stekao nepodijeljene simpatije splitske kazališne publike i Splićana uopće. Ostat će zapamćen kao dramski tenor iznimne snage, sjajan i bogat, ujednačenih, lakih i zvučnih visina, s velikim mogućnostima dramatskih akcenata ...pročitajte cijeli tekst...
  • Marko / Aron Rothmüller

    (Trnjani, Slavonski Brod, 31. prosinca 1908. – Bloomington, Indiana, SAD, 20. siječnja 1993.)

    Piše: Marija Barbieri
    Vrlo osoban, izražajan, vrlo izrađen, možda malo nazalan glas Marka Rothmüllera, njegovu sjajnu dikciju i snažan osjećaj za karakterizaciju lika može se slušati na nekoliko živih diskografskih izdanja. Svi svjetski operni priručnici uvrštavaju ga u najbolje baritone koji su nastupali na velikim pozornicama neposredno nakon Drugoga svjetskog rata ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ante Marušić

    (Split, 27. lipnja 1911. – 16. prosinca 1996.)

    Piše: Marija Barbieri
    Prekrasna baršunasta glasa, izvanredne scenske pojave i neobične sugestivnosti, Ante Marušić ostvario je nezaboravne kreacije, poglavito herojskih likova. U povodu obilježavanja stogodišnjice zgrade HNK-a Split 1993. dodijeljeno mu je priznanje za trajan umjetnički doprinos HNK-u Split, a od 2003. nagrada za najbolje dostignuće u operi nosi njegovo ime ...pročitajte cijeli tekst...
  • Đurđa / Gjurgja / Georgine Von Milinković / Jiřina Milinkovičová

    (Prag, 7. srpnja 1913. – München, 26. veljače 1986.)

    Piše: Marija Barbieri
    Unatoč velikom broju uloga (njih četrdesetak) u operama Verdija, Wagnera, Mozarta i Straussa – likovi u Wagnerovim i Straussovim muzičkim dramama najuspjelija su ostvarenja Georgine von Milinković. Nastupala je na Salzburškim i Bayreuthskim svečanim igrama, gdje su je smatrali jednim od „stupova Igara“. Bila je dugogodišnja članica Bavarske državne opere i Bečke državne opere ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ivan Francl

    (Ljubljana 10. svibnja 1907. – Zagreb 18. siječnja 1987.)

    Piše: Marija Barbieri
    Impozantna glasa, vrlo muzikalan i impresivna izraza, dobre dikcije, žive i uvjerljive glume, lijepa muževnog stasa, isprva tenor Ivan Francl izvrsno se snašao i u baritonskom repertoaru. S velikim je uspjehom tumačio izrazito dramske likove, ali i uloge s primjesom komike. Od 147 uloga koliko je ostvario u tenorskom i baritonskom repertoaru 46 je bilo velikih i glavnih ...pročitajte cijeli tekst...
  • Vera Grozaj

    (Sisak, 21. lipnja 1911. – Zagreb, 27. studenoga 1986.)

    Piše: Marija Barbieri
    Vera Grozaj bila je skromna i samozatajna umjetnica koja je najprikladniji izraz za svoje likove nalazila isključivo u samoj glazbi a time je postizala najsigurniju vezu s gledateljstvom koje ju je osobito cijenilo i voljelo, kao što ju je cijenila kritika, kako domaća, tako i inozemna koja ju je upoznala na gostovanjima ansambla zagrebačke Opere u inozemstvu
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Bianka / Bianca Dežman

    (Split, 23. studenoga 1915. – Zagreb, 16. ožujka 1994.)

    Piše: Marija Barbieri
    Bianka Dežman ostvarila je sedamdesetak uloga koloraturnog i lirskog soprana. Bila je iznimno šarmantna i muzikalna glazbeno-scenska umjetnica nevelika ali zvonka, pokretna, svijetlo obojena soprana, sigurnih visina i razrađene koloraturne tehnike, s istančanim osjećajem za stil, naglašenim smislom za interpretaciju i profinjenom kreativnošću ...pročitajte cijeli tekst...
  • Marijana Radev / Marianne Radev

    (Constanţa, 21. studenoga 1913. – Zagreb, 17. rujna 1973.)

    Piše: Marija Barbieri
    Marijana Radev bila je i ostala simbolom svega za čime žudimo u kazalištu ili u koncertnoj dvorani – neponovljiva svečanog umjetničkog čina, vertikale na kojoj se gradi ne samo glazbeno-scenska reproduktivna umjetnost nego i cijela kulturna osobitost jedne zemlje. Jedna je od najvećih i najkompletnijih glazbeno-scenskih ličnosti i najeminentnijih umjetnica hrvatske glazbe ...pročitajte cijeli tekst...
  • Štefanija Lenković

    (Sinj, 16. svibnja 1904. – Rijeka, 28. veljače 1998.)

    Piše: Marija Barbieri
    Pjevanje Štefanije Lenković čuo je Boris Papandopulo i svojim istančanim uhom shvatio da bi se na nju mogao osloniti kao na nositeljicu sopranskog repertoara u novoutemeljenoj riječkoj Operi. Napokon je osvanuo 2. studenoga 1946. i predstava Nikole Šubića Zrinskog – prvi put u Rijeci hrvatska opera na hrvatskom jeziku! Papandopulova su se očekivanja ispunila ...pročitajte cijeli tekst...
  • Marija Podvinec

    (Kreka, pokraj Tuzle, 23. ožujka 1910. – Beograd, 9. lipnja 1956.)

    Piše: Marija Barbieri
    Marija Podvinec imala je sve vrline velike umjetnice: ujednačen i zaobljen zvonak, topao, glas dramskoga soprana izražajnih dubina i sigurnih visina, uzornu vokalizaciju, veliku muzikalnost i predanost radu. Posve se unosila u dramsko zbivanje i u lik koji je interpretirala. Jednom riječju pružala je cjelovit doživljaj. Tko ju je jednom čuo i vidio nije je zaboravio ...pročitajte cijeli tekst...
  • Drago / Dragutin Bernardić

    (Karlovac, 27. kolovoza 1912. – Zagreb, 2. travnja 1996.)

    Piše: Marija Barbieri
    U gotovo četiri desetljeća kontinuirane nazočnosti na sceni Drago Bernardićč uvijek je jednako kvalitetno ostvarivao vrlo širok dijapazon basovskih uloga  i stilski ih uvijek adekvatno oblikovao. Ozbiljan pristup radu, posvemašnji osjećaj odgovornosti i smisao za humor, te staloženost i smirena vedrina, bile su glavna svojstva tog rijetko pouzdanog i sigurnog pjevača ...pročitajte cijeli tekst...
  • Božica Čajkovac (udana Sarvan)

    (Osijek, 8. travnja 1905. – Zagreb, 26. siječnja 1955.)

    Piše: Marija Barbieri
    Na prvoj hrvatskoj izvedbi opere Orfej i Euridika Božica Čajkovac-Sarvan je „sa mnogo muzikalnosti donijela partiju Orfeja. U njenom pjevanju vidi se lijepi napredak i solidan studij. Pojedine arije interpretirala je vrlo lijepo. Glumački donijela je ulogu takodjer vrlo dobro. Snašla se vrlo dobro kao nosilac cijele radnje i izvršila je težak umjetnički zadatak sa punim uspjehom.“ ...pročitajte cijeli tekst...
  • Tomislav Neralić

    (Karlovac, 9. prosinca 1917. – Zagreb, 16. studenoga 2016.)

    Piše: Marija Barbieri
    Tomislav Neralić je jedna od najvećih ličnosti hrvatske glazbe, umjetnik jedinstvena moćnoga glasa i snažne scenske osobnosti, savršene muzikalnosti i upravo nezamislivog pamćenja i zadivljujućeg opernog i koncertnog repertoara, jedan od onih koji pišu povijest. Impresivnu karijeru dugu 61,5 godinu završio je 2000. godine sa 156 na sceni otpjevanih opernih uloga ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ante Jelaska

    (Split, 22. prosinca 1912. – Novi Marof, 12. studenoga 1983.)

    Piše: Marija Barbieri
    Kao pjevač naglašene muzikalnosti i istančanog osjećaja za interpretaciju i scensko oblikovanje lika Ante Jelaska svojim je ugodnim tenorom uvjerljivo tumačio lirske operne i operetne junake premda je povremeno zalazio i u dramski repertoar. Ostvario je pjevačko-scenski dojmljivo četrdesetak opernih i dvadesetak operetnih vrlo različitih likova
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Sena / Srebrenka Jurinac

    (Travnik, 24. listopada 1921. – Beč, 22. studenoga 2011.)

    Piše: Marija Barbieri
    Sena Jurinac svoj je lijep zvonki glas, vrhunsku muzikalnost i suverenu pjevačku tehniku potpuno stavila u službu umjetnosti. Bogata osobnost, strast kojom je prilazila svakoj ulozi, toplina, jednostavnost i prirodnost, profinjen senzibilitet, lijep scenski izgled i glumački instinkt te zračenje koje krasi odabrane, učinili su njezina ostvarenja posebice uvjerljivima i neponovljivima ...pročitajte cijeli tekst...

Arhiv

portreti